Lochert: Grad Zagreb riskira da BAJS pretvori u trajnu ovisnost o privatnom partneru

U zagrebački sustav javnih bicikala BAJS u razdoblju od 2025. do 2028. godine planirano je uložiti 10,1 milijun eura iz gradskog proračuna, dok operativno upravljanje, razvoj aplikacije i tehnička podrška nisu u nadležnosti nijedne gradske tvrtke, već privatnog partnera odabranog na javnoj nabavi. Ugovorom je predviđena i podjela prihoda od najma, pri čemu 70 posto prihoda ide Gradu Zagrebu, a ostatak operateru.

Bilo bi najbolje kada bi Grad mogao time sami upravljati

Na pitanje o modelu u kojem Grad financira sustav, a privatna tvrtka upravlja tehnologijom, podacima i razvojem aplikacije, bivši gradski zastupnik Alen Lochert kaže da bi optimalno rješenje bilo da Grad takvim sustavom upravlja sam, ali ne isključuje mogućnost da i ovakav model funkcionira pod određenim uvjetima.

– Bilo bi najbolje kada bi Grad mogao time sami upravljati. Međutim, to ne znači da ovo mora biti nužno loše. Točno se vidi ako se napravi transparentna analiza nakon godinu, dvije i tri funkcioniranja ovog načina održavanja sustava javnog prijevoza putovnica – rekao je Lochert, naglašavajući da je ključno utvrditi kolika je stvarna cijena po biciklu i kako se ona odnosi prema sličnim sustavima u drugim europskim gradovima.

U proračunskim projekcijama, dodaje, predviđeno je više od deset milijuna eura za ovu uslugu, ali konačni trošak za Grad ovisit će o prihodu od najma koji se dijeli s operaterom.

– Krajnji iznos neće biti takav jer 70 posto prihoda tvrtka koja upravlja projektom mora isplatiti Gradu Zagrebu. Vidjet ćemo kako će to koštati po biciklu i onda te cijene treba usporediti s drugim europskim gradovima – poručio je.

U razgovoru je otvoreno i pitanje integracije BAJS-a u postojeći sustav javnog prijevoza, prije svega kroz ZET i Zagrebački holding. Lochert smatra da bi takav pristup imao više smisla jer bi bicikli bili dio jedinstvene prometne mreže, umjesto dodatne usluge koja funkcionira paralelno.

– Bilo bi pametnije da je to integrirano u sustav javnog prijevoza, ovako je to neka dodatna usluga – rekao je, dodajući da je, po njegovu mišljenju, projekt krenuo „od kraja prema početku“.

Kaos na ulicama

Kao primjer navodi stanje u biciklističkom i pješačkom prometu nakon puštanja dodatnih 2000 bicikala na gradske ulice.

– Nastao je kaos u biciklističkom prometu, odnosno bolje rečeno u pješačkom prometu jer su pješaci ugroženi od strane bicikala. Gotovo nitko ne poštuje prometna pravila – upozorio je, ističući da je paralelno s razvojem sustava trebalo provesti i sustavnu edukaciju građana o pravilima vožnje u skladu sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama.

Jedno od ključnih pitanja koje se otvara odnosi se na dugoročnu ovisnost Grada o istom privatnom partneru. Novinar je ukazao na mogućnost da se, nakon isteka četverogodišnjeg ugovora, kroz nove javne nabave suradnja s istom tvrtkom produžuje desetljećima.

– Postoji. To je slično kao kad neka tvrtka ima jednog klijenta koji nosi 70 ili 80 posto prometa, a onda je pitanje tko je čiji vlasnik. Taj model bi trebalo pokušati izbjeći – odgovorio je Lochert.

Tri i pol puta veći trošak zbrinjavanja otpada nego za vrijeme Bandića

Model suradnje usporedio je i s drugim gradskim projektima u kojima Grad financira, a privatni sektor ima ključnu ulogu u operativnom dijelu, povlačeći paralelu s gospodarenjem otpadom.

– Zna se da Grad Zagreb troši na zbrinjavanje otpada putem firmi koje se time bave tri i pol puta više novca godišnje nego što je trošeno za vrijeme pokojnog gradonačelnika, a to je bio glavni prigovor ove gradske vlasti i temelj na kojem su dobili izbore 2021. godine – rekao je.

Kao prvi konkretan korak prema većoj transparentnosti predlaže obvezujuće godišnje izvješće gradonačelnika pred Gradskom skupštinom. – Nakon godinu dana, negdje u ljeto ove godine, gradonačelnik bi trebao podnijeti izvješće o tome kako je prošla prva godina funkcioniranja sustava i napraviti analizu na temelju koje bi se zaključilo treba li nastaviti ovako ili napraviti aneks ugovora koji bi za Grad bio povoljniji – poručio je.

Upozorio je da privatna tvrtka mora financirati sama sebe, ali da Grad ne smije preuzeti ulogu sigurnog financijera bez jasnih mjerljivih rezultata. – Ne može biti Grad Zagreb netko tko to sufinancira tako da je 100 posto sigurno, a rezultat zapravo nije važan – zaključio je Lochert.