Kuljiš: Kulturni rat se zaoštrio, ali Hrvatska je “užasno stabilna” i to mnoge nervira

Rekao bih da je ova godina bila nekakav period zaoštravanja kulturnog rata u Hrvatskoj, koji već dugo postoji, ali je na neki način više izašao na vidjelo u ovoj godini, rekao je Marul Kuljiš u emisiji Zoom, tvrdeći da se u politici nije dogodio dramatičan preokret, dok je društvena polarizacija postala otvorenija.

Marul Kuljiš, urednik i autor na portalu Heretica, razgovor je otvorio opisom portala i načina na koji funkcionira, naglašavajući da Heretica živi bez prihoda i izvan logike komercijalnih redakcija. Naveo je da portal postoji više od pet godina, a u sadašnjem uredništvu je oko četiri godine, otkako su ga preuzeli Matija Štahan i Tomislav Kardum.

– Mi smo portal koji otvara sve teme koje u mainstreamu možda nisu prisutne ili ne mogu biti prisutne. Mi smo potpuno neprofitan medij, nemamo nikakvih prihoda. Funkcioniramo isključivo po dobroj volji i entuzijazmu urednika i autora – rekao je Kuljiš.

Govoreći o autorskom krugu, istaknuo je da je riječ o širokoj i promjenjivoj mreži suradnika, bez stroge “liste stalnih”.

– Autora ima jako puno. Neki se jave s jednim tekstom, a neki pišu za nas već dugo. Autori su raznorodni iz svih polja – rekao je, navodeći kao najčešće spominjane autore filozofa Nevena Sesardića i profesoricu Mirjanu Kasapović, a zatim i Ratka Cvetnića.

– Treba pridodati i Radka Cvetnića, čiji su tekstovi stvarno jako zabavni i zanimljivi. On na neki ironičan način opisuje fenomene iz svakodnevice, iz Jugoslavije i slično – rekao je Kuljiš, dodajući da objavljuju i tekstove mladih autora kojima je Heretica prvi ulazak u medijski prostor.

“Heretično” kao reakcija na mainstream i pandemiju

Na pitanje što znači “heretičnost” u nazivu portala, Kuljiš je rekao da se radi o izboru tema.

– Zove se tako baš zato što otvara neke teme koje su možda heretične za mainstream – rekao je, a kao primjer naveo razdoblje pandemije koronavirusa.

– Tijekom pandemije mogli smo otvarati neke teme koje u mainstreamu nikako nisu prolazile i koje su tada priuštile etiketu, ne znam, teoretičara zavjere i tako dalje, neke stvari koje su danas praktički prihvaćane – rekao je.

Kad je novinar dodao da se “pokazalo” kako su autori donekle bili u pravu, Kuljiš je uzvratio bez zadrške.

– Dobrim dijelom bili smo u pravu – rekao je.

Thompsonov Hipodrom i trenutak kad je “desnica izašla na površinu”

Kuljiš je 2025. opisao kao godinu u kojoj se kulturni sukob nije rodio, nego pojačao i postao vidljiviji.

– Rekao bih da je ova godina bila period zaoštravanja kulturnog rata u Hrvatskoj… možda je apogej cijele te priče bio Thompsonov koncert na Hipodromu – rekao je.

U njegovoj interpretaciji, Hipodrom je bio trenutak u kojem je desnica, koju opisuje kao brojniju, ali potisnutu iz dominantnog javnog prostora, izašla iz “undergrounda”.

– Ljevica dominira u tom kulturnom ratu već dugi niz godina, a desnica, iako je u Hrvatskoj brojnija, cijelo vrijeme je u nekakvom undergroundu. I tu je desnica izašla na površinu, a to je dovelo do konsternacije i šoka kod dijela ljevice – rekao je.

Kuljiš je zatim konkretizirao na što misli, fokusirajući se na razmjere popularnosti izvođača.

– Razmjera u kojem je Marko Perković Thompson popularan. Ne ulazeći uopće išta oko njega, sama činjenica koliko je popularan šokirala je veliki broj ljudi koji su gledali te horde ljudi koji idu na koncert – rekao je.

Na pitanje je li 2025. donijela promjenu ili samo razotkrivanje, Kuljiš je ponovio da ne vidi “nekakav veći zaokret”.

– Ne mislim da se dogodio veći zaokret, osim u tome da je to došlo na vidjelo – rekao je, dodajući da se ipak osjeća pomak u tome što se određene teme danas češće i otvorenije problematiziraju.

– Neke stvari koje se možda nisu problematizirale, sada se mogu više problematizirati. To je u undergroundu bilo prisutno dugo. Na primjer, cijela priča oko antifašizma – rekao je.

Antifašizam: Dvije interpretacije i semantička bitka

Novinar je u razgovoru ustvrdio da veliki dio ljudi više “ne kuži” rasprave o antifašizmu, a da se taj pojam sve češće koristi kao poštapalica. Kuljiš je rekao da iza toga stoji sukob dviju interpretacija.

– Postoje dvije interpretacije tog pojma. S jedne strane postoje nataložene konotacije iz komunističkog razdoblja koje su za dobar dio javnosti neprihvatljive. A s druge strane postoji interpretacija ujedinjenog fronta protiv fašizma kao najnegativnije pojave u povijesti društva – rekao je.

Objasnio je da se u toj drugoj perspektivi problematizacija pojma doživljava kao napad na zdravorazumsku vrijednost.

– Za taj dio javnosti neprihvatljiva je ikakva problematizacija iz ove druge perspektive. To se uzima kao zdravorazumski: antifašizam znači protiv fašizma. Nema tu neke priče – rekao je.

Kuljiš je podsjetio i na javne istupe Matije Štahana, objašnjavajući kako se dio rasprave pretvara u pitanje riječi, a ne sadržaja.

– Kada ga se stisnulo kako možeš biti protiv antifašizma, rekao je da mu je pojam neprihvatljiv zbog negativnih konotacija – rekao je Kuljiš.

Dodao je da se u svemu često vodi spor koji nema realnu političku korist.

– To je dobrim dijelom semantička bitka koja možda i nije potrebna – rekao je, spominjući i tekst Nevena Sesardića koji polemizira s tezom da je antifašizam “ustavna kategorija” i da je “nedodirljiv”.

Emocije oko Thompsona: “Problem je percepcija”

U dijelu razgovora o reakcijama na Hipodrom, novinar je govorio o uvredama i etiketama koje su letjele iz javnog prostora te ocijenio da je ljevica “išla džonom”. Kuljiš se u tom bloku zadržao na tome što smatra izvorom konflikta.

– Ne razumijem bijes i snažne emocije koje Marko Perković Thompson prouzroči u dijelu javnosti – rekao je.

Naveo je da ne smatra da je problematičnost njegovih pjesama tako sveobuhvatna kako se često prikazuje.

– U većini nema, to je mali broj. Znam da su problematične stvari u malom broju pjesama. Ali problem je percepcija: kao da je svaka pjesma pozivanje na nasilje, na najgore stvari – rekao je.

“Hrvatska nije nestabilna, nego stabilna do dosade”

Novinar je otvorio temu dramatičnih ocjena koje su se pojavile u javnosti, od tvrdnji da je Hrvatska politički nestabilna do izjava o “rubu građanskog rata”. Kuljiš je na to odgovorio usporedbom stabilnosti domaće vlasti i kronične nestabilnosti u dijelu Europe.

– Ja stvarno ne vidim po čemu je Hrvatska nestabilna, politički pogotovo. Zapravo je užasno stabilna do te mjere da je malo i dosadna – rekao je.

Kao ključan argument naveo je kontinuitet vlasti.

– Plenković sada ulazi u desetu godinu vladanja. Iako većina nije jako velika u Saboru, ona je stabilna – rekao je.

Kao primjer “medijske slike” koja ne mora imati podlogu u interesu javnosti spomenuo je rasprave oko tzv. Bačićevih zakona.

– Oporba je jako problematizirala te zakone i pozivala na referendum, a meni se čini da to većini javnosti nije pretjerano zanimljivo. To je specialistička i obskurna tema. Stvara se slika da je prijepor velik, a onda se izglasa i ništa se ne dogodi – rekao je.

Usporedio je Hrvatsku s državama u kojima je politička nestabilnost kronična.

– U Italiji koliko je promijenila vlada. U Belgiji je nemoguće sastaviti vladu. U Nizozemskoj opet pada vlada. U Njemačkoj se zbog tzv. kordona sanitera oko AfD-a na lokalnoj razini stvara nestabilnost i ulazi se u čudne koalicije – rekao je.

Urbanizacija HDZ-a kao projekt percepcije

Na pitanje je li HDZ “urbanizirao” svoje lice i promijenio vrijednosti ili samo ambalažu, Kuljiš je rekao da HDZ, za razliku od SDP-a, djeluje kao stranka koja se lako prilagođava vrhu.

– HDZ je stranka koja se jako dobro organizira i okupi oko vođe. Može promijeniti lice dosta lako i povinuti se tome što šef očekuje – rekao je.

Plenkovićev pokušaj urbanizacije opisao je kao kontrolu dojma, od prostora do kadrova.

– On jako pazi da, ako ništa na razini percepcije, udalji HDZ od toga. Ide se u Laubu, izbjegavaju se slike “gastroglobusa”, pazi se da se ne toči alkohol do jedne razine. U kadroviranju nastoji promicati ljude koji izgledaju urbano, kulturno i tako dalje – rekao je.

Oporba, SDP i “junior partner” koji vodi kolo

U segmentu o oporbi, novinar je kritizirao njezinu fragmentiranost i dojam da često reagira tek na poteze HDZ-a. Kuljiš se vratio na SDP i odnos prema Zoranu Milanoviću, spominjući i javne istupe predsjednika SDP-a Siniše Hajdaša Dončića koji su se, kako je rekao, širili i kroz mimove.

– On nastoji se odvojiti od Zorana Milanovića, ali ne previše, zato što zna da Milanović ima pozitivnu sliku i može donijeti glasove. Ne želi se odvojiti, ali ne želi ni previše u njegovu sjenu – rekao je Kuljiš.

Usporedio je i ranije odnose unutar SDP-a, navodeći da je Davor Bernardić “jako nastojao” odmaknuti se od Milanovića iz osobnih razloga.

– Milanović ga je pokušavao svim silama spustiti, nije mu dao da se kandidira, satirao je njegovu organizaciju. Bernardić je ismijan sa svih strana, a ostvario je praktički isti rezultat kao Peđa Grbin sa Zoranom Milanovićem – rekao je.

Najtvrđi dio kritike odnosio se na vidljivost šefa oporbe i odnos SDP-a prema Možemo!.

– Stavio sam njegovu sliku učenicima i nitko nije znao prepoznati tko je on. To nešto govori. On mora poraditi na vidljivosti – rekao je Kuljiš, a zatim nastavio: – Siniša Hajdaš Dončić je šef oporbe, ali dopušta svom junior-partneru, Možemo!, da vodi kolo.

Kuljiš je rekao i da problem kadroviranja nije specifičan samo za SDP, nego za većinu stranaka.

– Kadroviranje je boljka svih hrvatskih stranaka, guranje svojih kadrova u javnost, osim HDZ-a. Most je imao problem i zato su se ideološki raspali. Možemo je već cijeli ciklus u Saboru i na vlasti u Zagrebu, sad je počeo drugi, a ne vidim da su pogurali previše novih ljudi. A SDP, ne znam koliko njihovih zastupnika bi itko znao prepoznati – rekao je.

Na pitanje je li SDP možda strateški čekao da Možemo! pogriješi, Kuljiš je odgovorio da je to moguće, ali da vidi i drugačiji motiv.

– Moguće je i to. Koliko ja vidim, oni se jako izbjegavaju njima zamjeriti i njihovim glasačima – rekao je, spominjući slučajeve Viktora Gotovca i Renata Peteka u Zagrebu.

– Viktor Gotovac je izbačen iz stranke. Renato Petek je marginaliziran – rekao je.

Tko nameće teme i pucanje konsenzusa

U dijelu razgovora o medijima i javnim temama, novinar je pitao tko uopće nameće dominantne teme, jesu li to mediji, politika ili aktivističke skupine. Kuljiš je rekao da tu nema jedne komande.

– To je koloplet svih tih stvari, a ujedno i inercija. Mediji izvještavaju po inerciji: netko ima presicu pa se to prati. Teško je “izmisliti temu”. To je možda bilo lakše kad su tiskani mediji bili jači. Danas je teže – rekao je.

Na pitanje je li riječ o kraju liberalnog konsenzusa, Kuljiš je odgovorio oprezno, ali je priznao da se nešto promijenilo i izvan Hrvatske.

– Nisam siguran. Podjele možda jesu jače, ali podjele uvijek postoje. Vidim i u drugim zapadnim državama da se problematiziraju stvari koje se prije nisu problematizirale. Neka vrsta konsenzusa se na neki način slomila – rekao je.

Autocenzura i mehanizam “nevidljivih ograda”

Novinar je otvorio temu autocenzure i pitao je li ona snažnija od otvorene cenzure. Kuljiš je rekao da je karikatura “dizanja slušalice” pogrešna slika.

– Ljudi misle da kontrola ide tako da netko digne slušalicu i kaže: “Nemoj ovo napisati.” Nije to baš tako – rekao je.

Opisao je mehanizam kao kombinaciju uredničkih očekivanja, ideološkog okvira i tržišta.

– To počiva na tome da novinari imaju svoj konsenzus i ideološke postavke. Zna se koje teme ćeš lakše objaviti, koje ćeš teže. Ono što urednik voli i što ne voli. I klikovi su bitni – rekao je.

Dodao je i dimenziju egzistencije.

– Postoji i bojazan za vlastitu egzistenciju. Ako misliš problematizirati neku stvarno problematičnu temu, moraš biti oprezan – rekao je, vraćajući se i tu na iskustvo pandemije.

Heretika i polemika: Objavljuju odgovore, a mainstream često prešuti izvor

Kuljiš je rekao da Heretika namjerno ostavlja prostor za replike i odgovore, pa je naveo i nekoliko konkretnih primjera.

– Mi ne bježimo od polemike. Čak volimo objaviti odgovore na naše tekstove – rekao je, spominjući objavljene odgovore na tekstove Nevena Sesardića, kao i replike vezane uz rusko-ukrajinski rat te odgovore na tekstove Mirjane Kasapović.

Govoreći o odnosu mainstreama prema Heretici, rekao je da se portal često ili ne spominje ili se spominje pejorativno.

– Portal se ili ne spominje ili se spominje pejorativno. U Jutarnjem listu smo nekoliko puta bili napadani – rekao je, ali je dodao i jednu rečenicu koja je u razgovoru zvučala kao priznanje iz suprotnog tabora.

– Imali smo intervju… unatoč tome što njihovi najjači komentatori često napadaju naš portal, objavili su prikaz o nama. Tu stvarno skidam kapu – rekao je.

Spomenuo je i etiketu koja se lijepila Heretici.

– Bilo je i toga da se portal karakterizirao kao “neugledni antivaksarski portal” – rekao je, dodajući da su se s time čak i šalili.

Iluzije i zablude: “Samo da se malo potrudimo” i “nemi­novni pad Plenkovića”

Na pitanje koju smo iluziju kao društvo “kupili”, Kuljiš je rekao da se često prodaje narativ o postignućima i brzom hvatanju koraka s Europom.

– Plenković voli postavljati stvari kao “ostvarili smo ove i ove ciljeve”: ušli smo u OECD, ostvarili smo ovo, deficit… i onda ide iluzija da “samo da se malo potrudimo, sad ćemo mi dostići Europu”. To je teško. Ako dođemo do 80 posto Europske unije, to je uspjeh – rekao je.

Drugu iluziju vezao je uz nestajući konsenzus u društvu.

– Možda i iluzija oko toga da konsenzus postoji, a on izostaje – rekao je.

Kad ga je novinar pitao koja je najveća zabluda godine, Kuljiš je izdvojio onu koja se stalno ponavlja.

– Jedna zabluda koja se često javlja je ta o neminovnom padu Andreja Plenkovića. Svako malo “on je na samrti, on je gotov”, prijetnje su mu u stranci, prijetnje s desna, s lijeva, “sad će ga ujedinjena oporba srušiti”, “skinuti koalicijski partneri”… to se stalno ponavlja – rekao je.

Jesmo li spremni za nestabilnost?

Za kraj je otvoreno pitanje što bi se dogodilo kad bi iduća godina donijela manju stabilnost, s obzirom na tanku većinu u Saboru. Kuljiš je rekao da ljudi često verbalno zazivaju političku dramatičnost, ali u stvarnosti žele mir.

– Imam osjećaj da ljudi nekad žele zanimljivu političku situaciju, ali zapravo teže tome da je sve stabilno. Bila je situacija 2015., kad Most bez kojeg se nije mogla sastaviti vlada… mijenjale su se vlade, mijenjale su se stranke. Bilo je “zanimljivo”, ali ljudima to nije drago – rekao je.

Opisao je i taj impuls da se politika pretvori u spektakl, ali bez stvarne želje da se živi posljedice nestabilnosti.

– Imam osjećaj da bi dio ljudi poželio nestabilnost, preslagivanja… ali zapravo… – rekao je Kuljiš, na što je novinar zaključio da je to možda “više zabave radi”, a Kuljiš potvrdio: – Vjerojatno u dubini srca stvarno ne bi.