Vrtlar Kruno: Zagreb mora prestati asfaltirati parkove, vrijeme je za povratak prirodnim stazama

Poznati vrtni dizajner i florist Kruno Pokas, široj javnosti poznat kao Vrtlar Kruno, objavio je oštru kritiku trenutačnog trenda asfaltiranja staza u zagrebačkim parkovima, upozoravajući da se radi o praksi koja je nepotrebna, skupa, neekološka i estetski pogrešna.

Ovoga puta mete su mu asfalt i beton – materijali kojima se, kako tvrdi, narušava izvorni izgled i temeljna svrha najstarijih gradskih zelenih površina. U Facebook objavi koja je izazvala veliki interes građana, Pokas je odmah dao do znanja da ovakvim zahvatima ne vidi mjesta u javnim parkovima.

Potpuno neekološki

U objavi koja je ubrzo počela kružiti društvenim mrežama, Pokas poručuje: – Mičite asfalt iz gradskih parkova! Asfaltu je prvenstveno mjesto na kolnicima za automobilski promet, a ne na stazama i šetnicama u gradskim parkovima!

Naglašava i da se radi o rješenjima koja nemaju nikakvo stručno opravdanje.

– To je potpuno nepotrebno, skupo i neekološki – piše Kruno.

Središte njegove kritike odnosi se na Maksimir, gdje se jedna od najposjećenijih staza – ona koja vodi od južnog ulaza prema vidikovcu – već godinama raspada pod starim asfaltom. Pokas podsjeća da takvo rješenje nema nikakve povijesne veze s izvornim oblikovanjem parka te da je riječ o devijaciji koja se nikada nije trebala dogoditi.

Prema njegovim riječima, u vrijeme stvaranja Maksimira staze su bile izvedene u skladu s engleskom krajobraznom tradicijom 19. stoljeća, što je parku davalo mekoću, prirodan prijelaz između zelenila i prolaznika te estetsku toplinu.

– Bile su tada izvedene kao šljunčane aleje na način tipičan za krajobrazne parkove 19. stoljeća. Staze su bile samo od sabijene sipine, zemlje i prirodnog prijelaza u vegetaciju – objašnjava.

Asfalt se u parkovima počeo uvoditi tek sredinom 20. stoljeća, i to isključivo radi lakšeg održavanja i otpornosti na oborine. Pokas upozorava da današnja praksa više nema nikakve veze s time; ona, tvrdi, prelazi granice funkcionalnosti i pretvara se u agresivno betoniranje zelenih površina, čak i ondje gdje asfalt nikada nije postojao.

Parkovi gube dušu pod betonom

Slična situacija trenutačno se odvija i u Parku mladenaca, dijelu novozagrebačke plave potkove. Tamo se izvode novi slojevi asfalta, a uz njih se postavljaju masivni betonski rubnjaci i konstrukcije koje, prema njegovu mišljenju, potpuno narušavaju ideju suvremenog i održivog urbanog parka.

– Ulupavaju se tone betona radi izrade betonskih obrubnika, što je potpuno nepotrebno, skupo i neekološki te takva obnova nije na razini suvremenih standarda – kaže.

Pokas naglašava da suvremeni europski parkovi napuštaju asfalt u korist poroznih, prirodnih i elastičnih materijala poput sipine, šljunka ili mješavina tla i održivih agregata. Ti materijali pružaju mekši hod, bolju integraciju s okolišem te smanjuju površinsko pregrijavanje, što je važan element modernog pristupa urbanom krajobrazu.

Prema njemu, Zagreb bi trebao slijediti upravo takve prakse. Pogotovo, dodaje, kada se radi o Maksimiru – najstarijem zagrebačkom parku koji nosi najviši stupanj zaštite i prepoznatljivost praktički od samih početaka razvoja modernog Zagreba.

U završnoj poruci, Pokas se ponovno obraća građanima i poziva ih da ne dopuste asfaltiranje zelenih površina koje, kako kaže, „gube dušu pod betonom“.

– Stop asfaltizaciji gradskih parkova i šumaraka! – zavapio je na kraju.