Vlast u Zagrebu raspodjeljuje milijune u udruge dok kulturne institucije čame
U gradu Zagrebu iznos sredstava dodijeljenih civilnim udrugama približava se razini financiranja javnih kulturnih ustanova, što baca novo svjetlo na prioritet gradske vlasti – pitanje koje predugo ostaje bez odgovora.
U proteklih nekoliko godina postaje vidljivo da gradska vlast u Gradu Zagrebu više pažnje posvećuje dodjeli milijunskih iznosa udrugama nego sustavnom razvoju javnih institucija kulture. Na natječaje za financiranje projekata i programa udruga u 2025. godini Gradska uprava raspisala je 16 javnih natječaja. Iako konkretni iznosi nisu transparentno objavljeni u svim slučajevima, primjetna je paralela s financiranjem kulturnih ustanova koje bi trebale biti prioritet.
Ideološka raspodjela
Analiza izvora pokazuje da je program „Javne potrebe u kulturi“ pokrivao gotovo 15 milijuna eura za pet ustanova, uz veći dio namijenjen Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. Za razliku od toga, dodjele za udruge iz proračuna imaju manju vidljivost i upitnu kontrolu javne koristi. Istovremeno, kada kulturne ustanove ističu da financiranje kasni, ili da projekti stoje, civilnim udrugama koje su navodno povezane s vrhom Možemo, sredstva se dodjeljuju stalno i komforno, bez vidljivog sustava prioriteta.
Ovakav obrazac govori o političkom izboru. Dok sustav kulturnih ustanova sve više pokazuje znakove zastoja, vlast se okreće platformama udruga koje često nemaju institucionalnu kontrolu. To nije samo pitanje kulture, već i transparentnosti javnih financija. Dok se sredstva kulturnim institucijama – kao što je HNK – mjere milijunima, udruge dobivaju fondove bez javne evaluacije učinka i rezultata.
Rezultat? Kulturne ustanove, koje su su-financirane od države i grada, nalaze se u deficitu izgleda i strategije. U međuvremenu se udruga-model pretvara u kanal za raspodjelu javnih sredstava bez vidljivog nadzora, dok javni prioriteti ostaju neodgovoreni.
Pozadina i kontekst
Gradska vlast u Zagrebu godinama ističe kako su decentraliziranost i „podrška zajednicama“ njezina vodilja. No dodjela sredstava pokazuje da je model podrške postao paralelan sustavu javnih institucija, umjesto da im služi kao dopuna. Kad iznos za udruge počne izgledati kao iznos za kulturne ustanove, postavlja se pitanje – tko točno bira prioritete i zašto.
Ako gradska vlast ne pokaže transparentnu evidenciju učinka i jasne kriterije za dodjelu sredstava udruga, rizik je da kulturni sustav i dalje funkcionira po modelu „iste šarene strukture“, bez kvalitete i javnog nadzora. Sljedeće fiskalne godine pokazat će koliko je stvarni prioritet kultura i javni interes, a koliko stranačka ili ideološka raspodjela.
