Zagreb pred valom poskupljenja: Rast cijena komunalnih usluga više nije pitanje ako, nego kada

Cijene komunalnih usluga u Zagrebu više se ne mogu održavati na razini iz 2013. godine. Zagrebački holding najavio je „reviziju i usklađivanje cjenika“, a u pozadini stoji rast troškova, inflacija i gubici u ključnim podružnicama. Građane tako očekuje postupan, ali izvjestan rast cijena vode, odvoza otpada i komunalne naknade već tijekom 2025. i 2026. godine.

Revizija koja otvara vrata poskupljenju

U odgovoru za tportal, Zagrebački holding potvrdio je kako je „nužno provesti reviziju i usklađivanje cjenika usluga u komunalnim djelatnostima u cilju osiguranja održivosti poslovanja“. Iako rečenica zvuči birokratski, u prijevodu znači jedno: poskupljenje je neizbježno.

Cjenici komunalnih usluga u glavnom gradu nisu mijenjani godinama – za mnoge usluge više od desetljeća. U tom razdoblju rasle su plaće, energenti, materijalni troškovi i održavanje infrastrukture, dok su pojedine podružnice Holdinga poslovale s gubicima. Samo u 2023. godini ukupni rashodi sustava narasli su za više od 100 milijuna eura, a pojedini sektori – ponajprije Čistoća i Vodoopskrba i odvodnja – istodobno su morali ulagati u modernizaciju.

Upravo te dvije grane – voda i odvoz otpada – sada se spominju kao prve koje bi mogle osjetiti korekcije cijena.

Voda skuplja već 2025. godine

Zagreb ima jedan od najnižih prosječnih računa za vodu među glavnim gradovima Europske unije, no i jedan od najsporijih sustava obnavljanja mreže. Prema podacima iz plana poslovanja Vodoopskrbe i odvodnje, čak 47 % cijevi starije je od 40 godina, a gubici u mreži prelaze 30 %.

Najavljeno povećanje cijene vode, prema neslužbenim informacijama, moglo bi iznositi od 5 do 7 %, a objašnjava se potrebom financiranja rekonstrukcija i zaštite izvorišta. Takva korekcija značila bi prosječno 1,5 do 2 eura veći račun po kućanstvu mjesečno.

Podsjetimo, cijene vode u Zagrebu nisu se mijenjale od 2014. godine, a u tom su razdoblju svi ulazni troškovi rasli. Ako Holding namjerava ulagati u mrežu, ulaganja se moraju odnekud financirati.

Matija Habljak/PIXSELL

U 2026. godini očekuje se nastavak postupnog rasta, dok bi veće povećanje bilo moguće tek ako Europska unija ograniči subvencije za komunalne projekte. Trenutačno se značajan dio investicija pokriva europskim sredstvima, ali to razdoblje sufinanciranja završava do kraja programskog ciklusa 2027.

Također, gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević najavio je u subotu da će Grad prijaviti Projekt Zagreb na raspisani natječaj Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije. Projekt obuhvaća obnovu i širenje mreže vodoopskrbe i odvodnje s ciljem smanjenja gubitaka vode i pucanja cijevi.

– Grad Zagreb će se prijaviti budući da zadovoljava uvjete od 100 posto ishođenih građevinskih dozvola i 90 posto riješenih imovinsko-pravnih odnosa za sve parcele – rekao je Tomašević na Danu otvorenih vrata Javne vatrogasne postrojbe Grada Zagreba. Međutim, izgradnja tog projekta bit će dugotrajna.

Komunalna naknada — prva na udaru

Najizravniji udar na građane stići će kroz komunalnu naknadu, čija se korekcija planira već s 1. siječnjem. Riječ je o prvom povećanju nakon jedanaest godina. Grad navodi kako su dosadašnje stope “u nesrazmjeru s realnim troškovima održavanja komunalne infrastrukture”.

Prema prijedlogu koji se priprema za Gradsku skupštinu, naknada bi porasla između 10 i 15 %, ovisno o zoni, što znači da bi za prosječan stan od 60 kvadrata u središtu grada građani plaćali oko 5 eura više mjesečno.

Grad obrazlaže potez održivošću – iz komunalne naknade financiraju se asfaltiranje, nogostupi, javna rasvjeta, zelene površine i manji komunalni zahvati. No oporba već upozorava da građani ni sada nisu zadovoljni razinom usluge, dok su proračunske rezerve Holdinga i dalje napete.

– Održavanje javne infrastrukture ne može se temeljiti na zastarjelom cjeniku iz 2013. godine – poručuju iz gradske uprave, no nisu otkrili hoće li se poskupljenjem pokušati pokriti i dio dugova podružnica.

Odvoz otpada:Reformski trošak koji traje

Čistoća je u posljednje dvije godine u središtu reforme gospodarenja otpadom – novi sustav s vrećicama, nadzorom i digitalnim praćenjem smanjenja količina otpada doveo je do većih operativnih troškova. Nabava novih vozila, spremnika, goriva i softverskih rješenja povećala je godišnje rashode za više od 20 %.

U 2025. planira se uvođenje dodatne naplate za glomazni i miješani otpad, što bi značilo da će građani plaćati ovisno o količini predanog otpada, a ne samo po kvadraturi stana. Iako gradska uprava zasad ne govori o „poskupljenju“, jasno je da će novi sustav dovesti do viših računa za većinu korisnika.

– Cilj je pravedniji sustav u kojem više plaćaju oni koji više bacaju, a ne linearno povećanje cijene – izjavio je gradonačelnik Tomislav Tomašević, dodavši da su sve europske metropole prošle sličnu tranziciju.

Unatoč tome, u Holdingu priznaju da je trošak usluge odvoza otpada danas veći od prihoda, pa je razlika dosad pokrivana unutarnjim prijenosima i subvencijama.

Sanjin Strukić/PIXSELL

Financijska slika Holdinga: Rast rashoda i pritisak inflacije

Zagrebački holding, najveća gradska tvrtka s više od 7 000 zaposlenih, tijekom 2024. godine ostvario je blagi operativni višak, ali tek nakon što je smanjio investicije. Rast plaća i energenata pojeli su većinu dobiti, dok su materijalni troškovi u komunalnom segmentu porasli 14 %.

Čistoća, Vodoopskrba i podružnice zadužene za održavanje cesta zajedno čine više od polovice proračuna Holdinga, a upravo one bilježe najveće pritiske troškova.

U financijskom izvješću navodi se kako „trenutne cijene usluga ne pokrivaju u potpunosti troškove održavanja i modernizacije infrastrukture“, zbog čega se preporučuje postupno usklađivanje tarifa.

Drugim riječima – ako cijene ne porastu, sustav riskira novi val gubitaka.

Politička dimenzija: Gradski proračun pod pritiskom

Iako gradska uprava zasad oprezno govori o „usuglašavanju cjenika“, jasno je da će svaki pokušaj korekcije cijena imati političku težinu. Gradonačelnik Tomašević nastoji održati balans između realnih troškova i socijalne prihvatljivosti, no inflacija i porast plaća u javnim službama ostavljaju malo manevarskog prostora.

Grad Zagreb 2024. završava s proračunom od oko 2,2 milijarde eura, no rashodi za komunalne programe i održavanje infrastrukture rastu brže od prihoda. Oporbeni zastupnici već najavljuju da će tražiti detaljnu analizu troškova prije svakog povećanja cijena.

Grad Zagreb/Facebook

Projekcija do 2026. godine: Koliki rast je realan?

Ako se ostvare trenutačne najave i trendovi, sljedeće dvije godine donijet će Zagrepčanima polagani, ali postojan rast troškova komunalnih usluga. Cijena vode i odvodnje mogla bi se do kraja 2025. povećati za oko šest posto, a tijekom 2026. uslijedilo bi još nekoliko postotaka korekcije, što znači da će prosječno kućanstvo svakog mjeseca plaćati jedan do dva eura više samo za vodu.

Najizraženiji rast očekuje se kod komunalne naknade – nakon jedanaest godina mirovanja, planirano je povećanje između deset i petnaest posto, ovisno o zoni. Za prosječan stan u središtu grada to znači otprilike pet eura veći račun svakog mjeseca, a gradske vlasti već najavljuju da bi takva usklađivanja mogla postati redovita, možda svake dvije godine.

Odvoz otpada ostat će pod pritiskom reforme: novi model naplate po količini predanog otpada trebao bi, barem na papiru, nagraditi savjesne korisnike, ali u praksi će većina građana osjetiti blagi rast od oko pet posto.

Kada se svi ti učinci zbroje, do kraja 2026. ukupni komunalni trošak prosječnog zagrebačkog kućanstva od šezdeset kvadrata mogao bi porasti između devet i dvanaest eura mjesečno. To znači da će na godišnjoj razini računi biti teži za stotinjak do 140 eura – što je dovoljno da se osjeti u kućnom proračunu, ali i dalje unutar granica europskog prosjeka.

Usporedimo li Zagreb s drugim metropolama, jasno je da ni nakon poskupljenja neće iskakati: u europskim glavnim gradovima komunalni su troškovi posljednjih pet godina rasli oko četiri posto godišnje, pa bi zagrebačko „usklađivanje“ zapravo značilo tek hvatanje koraka s onima koji su svoje cijene redovito prilagođavali stvarnim troškovima.

Šira slika: Infrastruktura na rubu održivosti

Dio stručnjaka upozorava da je odgađanje poskupljenja u prethodnim godinama dovelo do odgađanja ključnih investicija. U Zagrebu se, primjerice, svake godine zbog dotrajalih cijevi gubi više od 30 milijuna kubika pitke vode – dovoljno da se opskrbi cijela županija.

U segmentu odvoza otpada, prema gradskim izvješćima, prosječna starost vozila prelazi 10 godina, a depo u Jakuševcu već godinama radi na rubu kapaciteta. Grad planira izgradnju postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada, što će zahtijevati nova ulaganja i dodatne troškove amortizacije.

Drugim riječima – čak i ako se cijene povećaju, prihod će u velikoj mjeri biti usmjeren u sanaciju zaostataka, a ne nužno u podizanje kvalitete usluge.

Luka Stanzl/PIXSELL

Početak ciklusa koji će trajati

Zagreb tako ulazi u razdoblje nužnih korekcija. Građani će već 2025. godine početi osjećati prvi val poskupljenja, a 2026. će donijeti puni učinak prilagodbi. U pozadini svega ostaje pitanje koliko će sustav biti spreman objasniti – i opravdati – svaki euro više na računu.

Kada se jednom prekine višegodišnje zamrzavanje cijena, povratka na staro nema. Komunalni sektor mora pokriti stvarne troškove, a politika će morati objasniti da se ni održavanje grada ne može platiti cijenama iz prošlog desetljeća.

Zagrepčani će tako uskoro dobiti novi test: koliko su spremni platiti za grad koji žele – i koliko će taj grad doista vrijediti kada se nove cijene počnu naplaćivati.