Ovaj predmet Hrvati rijetko čuvaju, ali ga rado prodaju ili poklanjaju
Najnovije europsko istraživanje o postupanju s mobilnim telefonima koji više nisu u upotrebi pokazalo je da Hrvatska značajno odstupa od prosjeka kada se radi o navikama građana. Za razliku od većine Europljana koji stare uređaje najčešće spremaju u ladice i ormariće, Hrvati prednjače u njihovoj daljnjoj upotrebi – bilo kroz prodaju, bilo kroz poklanjanje.
Prema podacima, svega 41 posto građana Hrvatske zadržava mobitele kod kuće, dok je europski prosjek 51 posto. Istodobno, 34 posto Hrvata prodaje ili daruje svoje stare uređaje, što je najviši udio u cijeloj Europskoj uniji. Ovaj podatak svjedoči o tome da su građani skloniji produžiti životni vijek mobilnih telefona, ali i o tome da je reciklažna kultura i dalje na vrlo niskim razinama. Na reciklažu se, naime, odlučuje tek 6 posto stanovnika.
Zaostajanje u recikliranju
U usporedbi s drugim državama Europske unije, Hrvatska stoji lošije kada se radi o odlaganju mobitela na za to predviđena reciklažna mjesta. Primjerice, u skandinavskim zemljama udio građana koji reciklira elektroničke uređaje značajno je viši. U Švedskoj i Finskoj više od 20 posto stanovnika redovito predaje mobitele u reciklažne centre, a u Njemačkoj i Nizozemskoj razvijeni su i specijalizirani sustavi za prikupljanje elektroničkog otpada putem trgovina i javnih institucija.
Ovakve razlike ne iznenađuju, jer su upravo te zemlje godinama ulagale u sustave kružnog gospodarstva i edukaciju građana. Hrvatska, s druge strane, ima problem ne samo u nedostatku infrastrukture, nego i u niskoj razini informiranosti. Mnogi građani i dalje nisu sigurni gdje mogu predati stari mobitel, a dio njih pogrešno vjeruje da odlaganje u obični komunalni otpad nije štetno.
Vrijedne sirovine koje završavaju u smeću
Elektronički otpad jedan je od najbrže rastućih tokova otpada u svijetu. Mobiteli, iako mali po dimenzijama, sadrže vrijedne sirovine poput zlata, srebra, bakra, paladija i litija. Procjenjuje se da se u jednoj toni odbačenih pametnih telefona nalazi više zlata nego u toni rudarske rude. Kada uređaji završe na odlagalištima, te sirovine se gube, a pritom nastaje i ekološki problem jer baterije i drugi dijelovi mogu ispuštati štetne kemikalije u tlo i vodu.
Hrvatska s udjelom od samo 6 posto recikliranja propušta priliku da stvori dodatnu vrijednost iz vlastitog otpada. U Europskoj uniji sve se više naglašava važnost cirkularne ekonomije, u kojoj se materijali ponovo iskorištavaju umjesto da završe na otpadu. Također, EU regulativa jasno određuje obveze država članica u vezi s prikupljanjem i recikliranjem elektroničkog otpada, što znači da će Hrvatska u narednim godinama morati dodatno ulagati u taj segment.
Photo: Marko Picek/PIXSELL
Prodaja i poklanjanje – pozitivna praksa
S druge strane, činjenica da Hrvati prednjače u prodaji i poklanjanju mobitela ima i pozitivnu dimenziju. Produženje životnog vijeka elektroničkih uređaja na taj način smanjuje potrebu za proizvodnjom novih, čime se štedi energija i smanjuje emisija ugljikovog dioksida. Rabljeni mobiteli često završe kod mlađih članova obitelji, prijatelja ili se prodaju po povoljnijim cijenama onima koji si ne mogu priuštiti najnovije modele.
U tom smislu, Hrvatska pokazuje primjer racionalnog i društveno korisnog ponašanja. No stručnjaci ističu da prodaja i darivanje ne može u potpunosti zamijeniti potrebu za razvojem sustava reciklaže. U jednom trenutku, čak i uređaji iz druge ili treće ruke postaju neupotrebljivi, a tada je nužno osigurati da završe na pravom mjestu.
Primjeri dobre prakse iz EU
Neke države članice EU-a već su otišle korak dalje u kombiniranju različitih pristupa. U Francuskoj, primjerice, postoje posebni programi za prikupljanje mobitela u školama i uredima, a prikupljeni uređaji ili se recikliraju ili se obnavljaju i prodaju po niskim cijenama. U Belgiji i Nizozemskoj telekom operateri nude mogućnost predaje starog uređaja prilikom kupnje novog, uz dodatni popust. Skandinavske zemlje ulažu u tzv. urban mining – proces u kojem se dragocjeni metali izvlače iz odbačene elektronike, što otvara nova radna mjesta i smanjuje potrebu za rudarenjem.
Hrvatska bi mogla preuzeti slične modele i potaknuti građane da recikliranje postane jednako uobičajeno kao što je danas poklanjanje ili prodaja. Ujedno, potrebna je i jača edukacija, kako kroz medijske kampanje tako i kroz obrazovni sustav.
Imamo drugačije navike
Najnovije istraživanje otkrilo je da Hrvati imaju drugačije navike od prosjeka Europske unije kada je riječ o starim mobitelima. Dok Europljani u pravilu gomilaju uređaje kod kuće, Hrvati ih češće prodaju ili poklanjaju, što ih stavlja na sam vrh EU po tom pitanju. Međutim, kada se radi o recikliranju, Hrvatska je pri samom dnu, s tek 6 posto građana koji uređaje predaju u reciklažna dvorišta.
U vremenu kada Europska unija sve snažnije potiče kružno gospodarstvo i održivo upravljanje resursima, Hrvatska će morati poraditi na razvoju infrastrukture, edukaciji građana i poticajnim modelima recikliranja. Jer dok je dobro da mobiteli u Hrvatskoj dobivaju novi život kroz poklanjanje i prodaju, u konačnici oni ipak trebaju završiti u sustavima koji će iz njih izvući vrijedne sirovine i spriječiti štetne posljedice po okoliš.
Elektronički otpad zatrpava reciklažna dvorišta: Sustav stao zbog preniskih naknada
