Kako je Tomašević pretvorio javnu raspravu o otpadu u farsičnu ljetnu predstavu
Prije nekoliko godina Tomislav Tomašević grmio je protiv javnih rasprava usred ljeta, nazivajući ih manipulacijom i ismijavanjem građana. Danas, kao gradonačelnik, upravo takvu raspravu organizira o ključnom projektu – Centru za gospodarenje otpadom u Resniku, koji će desetljećima određivati kako Zagreb rješava pitanje smeća. Rezultat je bio skup obilježen amaterizmom, nesnalaženjem i potpunim podcjenjivanjem javnosti.
Grad Zagreb
Grad Zagreb
Nekad su ljetne rasprave bile izrugivanje s građanima, a sad…
Kad je bio u oporbi, Tomislav Tomašević nije imao nimalo dvojbi: ljetne javne rasprave bile su, govorio je, izrugivanje građanima i način da se ključne odluke proguraju ispod radara. Upozoravao je da se “širom Zagreba ljudi osjećaju revoltirano jer se javne rasprave održavaju u gluho doba ljeta”. No, otkako je sjeo u gradonačelničku fotelju, iste je metode počeo primjenjivati i sam. Najbolji dokaz za to je upravo završena rasprava o Centru za gospodarenje otpadom u Resniku, jednom od najvažnijih projekata koji će odrediti sudbinu Zagreba za desetljeća unaprijed.
A što su građani dobili? Raspravu koja se, prema riječima sudionika, pretvorila u improviziranu i šlampavu predstavu, loše režiranu i još gore izvedenu.
01Portal
Predstavnici grada kao marionete
Već na samom ulazu bilo je jasno da stvari ne funkcioniraju. Na stolu je stajao papir za upisivanje imena, prezimena i OIB-a sudionika, bez ikoga da to prati ili bilježi. Papir je mogao uzeti bilo tko, a trebao je služiti kao službeni dokaz o sudjelovanju građana. Takva razina neozbiljnosti odmah je bacila sjenu na cijeli događaj.
Situacija se nije popravila ni kada je skup otvorila glasnogovornica Grada, Dinka Živalj. Na osnovna pitanja – snima li se skup, trebaju li se sudionici predstavljati i postavljati pitanja u mikrofon – nije davala jasne odgovore.
Dinka Živalj
Tek iz polumraka, iz petog reda, javila se jedna sudionica koja je očito znala pravila javnih savjetovanja. Ona je, a ne službeni predstavnici Grada, pojasnila da se skup snima, da će i usmena pitanja biti evidentirana te da će odgovori naknadno ući u izvješće. Dakle, građani su morali sami postavljati pravila jer ih gradska vlast nije bila u stanju jasno komunicirati.
Zašto skupštinska zastupnica vodi javnu raspravu?
Još bizarnije je bilo što je mikrofon okupljenima dodavao mladić kojeg je instruirala Marta Kiš, zastupnica iz redova Možemo. Zašto bi jedna političarka iz Skupštine, koja inače radi u Studentskom centru, imala ikakvu ulogu u vođenju javne rasprave? To pitanje visjelo je u zraku, bez odgovora, ali s jasnim dojmom da je improvizacija postala modus operandi gradske vlasti.
Posebnu je ulogu imala pročelnica Sandra Kaselj, koja je, umjesto da bude kompetentna i pripremljena, pred očima javnosti doživjela nekoliko ozbiljnih osramoćenja. Kada je pokušala objasniti što će Grad učiniti s muljem iz Pročistača, tema koja formalno nije ni bila dio ove studije, njezini su odgovori otkrivali površno znanje i manjak razumijevanja.
Građani koji su pratili raspravu brzo su shvatili da osoba koja bi trebala voditi najvažnije postupke vezane uz CGO i GUP zapravo ne ulijeva povjerenje ni kompetencijom ni sigurnošću.
Sandra Kaselj/
Rasprava je bila sve samo ne konstruktivna
Atmosfera tijekom dvoipolsatne rasprave bila je sve samo ne konstruktivna. Mikrofon su sudionici često držali u rukama i koristili ga za upadice, neki su dovikivali i mimo reda, dok je ozbiljnih i konkretnih pitanja bilo premalo. Sve je to odgovaralo vladajućima – jer što je manje kritičnih pitanja, to se lakše mogla odraditi zakonska forma, bez stvarne rasprave o sadržaju.
Na kraju je ostao dojam jadnog, ljetnog skupa koji nikome nije dao jasne odgovore, ali je omogućio vlasti da tvrdi kako je „zakonska obveza ispunjena“. A CGO, najvažniji i najsporniji gradski projekt, ide dalje – svjetlosnom brzinom, bez stvarnog uključivanja građana u odluke.
Kontrast je bolno jasan
Kada se usporedi ova rasprava s onima iz vremena Milana Bandića, kontrast je bolno jasan. Bandićeve vlasti također su znale organizirati rasprave usred ljeta, no barem su angažirale vanjske stručnjake i ozbiljne tvrtke da ih vode. Procesi su, iako često formalni, imali minimalnu razinu profesionalnosti. Današnja vlast, koja je obećavala transparentnost i prekid s lošim praksama, nije uspjela osigurati ni taj minimum.
Ono što posebno bode oči jest potpuna politička amnezija. Tomašević, koji je kao oporbenjak oštro kritizirao upravo ovakve ljetne rasprave, sada ih bez zadrške provodi. Izgovori su nestali, ostalo je samo isto ponašanje – ali sada u režiji novih aktera.
Ako je cilj javnih rasprava doista uključiti građane, čuti njihove prijedloge i kritike te oblikovati politike u skladu s interesima zajednice, onda ova rasprava mora biti ponovljena. Sve drugo značilo bi otvoreno priznanje da je riječ tek o kozmetičkoj proceduri, praznoj formalnosti koja služi da bi Grad mogao reći kako je sve odrađeno po zakonu.
Ova vlast jednako sklona manipulaciji kao i prethodna
Ova epizoda razotkrila je gorku istinu: vlast u Zagrebu, predvođena Možemo, pokazala se jednako sklona manipulaciji procedurama i ignoriranju građana kao i njezini prethodnici. I dok se retorički zaklinje u transparentnost i participaciju, u praksi se bavi improvizacijama koje podsjećaju na najgore oblike političkog amaterizma.
Najgore od svega – kada se igra s projektom koji će desetljećima određivati sudbinu grada, takva nesposobnost postaje opasna. Zagreb nije dobio novu politiku, nego staru priču u zelenom ruhu. A građani, koji su se nadali promjeni, dobili su tek još jednu farsičnu predstavu u kojoj su publika, ali nikada stvarni sudionici.
