Zagreb kao ogledalo nacionalne politike: Selak Raspudić u usponu – ali još nije lider
Tomislav Tomašević ostaje gradonačelnik Zagreba, ali s vidljivo načetim legitimitetom. Osvojio je više od 60 tisuća glasova manje nego 2021. godine, a manje od 37 posto građana uopće je izašlo na birališta. Dakle, tek svaki peti Zagrepčanin mu je dao podršku. To nije slavlje – to je upozorenje.
Građani su ga zadržali, ali više ne iz uvjerenja, nego po inerciji. Možemo je doživjelo političku stvarnost: upravljanje nosi rizik, a očekivanja su bila golema. U tri godine izgubili su zanos, energiju i širinu. Umjesto svježine, Zagreb je dobio trom i ideološki ukočen aparat. Umjesto vizije – birokraciju.
U tom vakuumu pojavila se Marija Selak Raspudić. Bez stranke, bez aparata, ali s jasnom porukom i visokom prepoznatljivošću. Gotovo 100 tisuća glasova nije samo osobni trijumf – to je jasan politički kapital. Ona nije pobijedila, ali je postavila temelj. Kandidirala se za gradonačelnicu, ali je zapravo testirala svoju platformu za nacionalno liderstvo. I u tome je uspjela.
Politička karijera ne gradi se na komentarima
Ono što je Miroslav Škoro propustio, Selak Raspudić sad može ispraviti – ali pod uvjetom da zna što dalje. Jer politička karijera ne gradi se isključivo na antielitizmu i izvanparlamentarnim komentarima. Treba sustav, organizacija, infrastruktura. Prava politika počinje tek nakon što prođe kampanja.
Građani su joj povjerili simboličan kapital. Pokazali su da postoji politički prostor između HDZ-a i Možemo – prostor za novu opciju, drukčiji ton, racionalnu konzervativnu artikulaciju. No taj prostor treba ispuniti sadržajem. Ne samo kritikama, nego i rješenjima.
Ako želi igrati ozbiljnu igru, Selak Raspudić mora odlučiti – što je i tko je. Je li desni centar? Je li vrijednosno ukorijenjena konzervativka? Ili će ostati platforma “ni lijevo, ni desno”, što je kod nas uvijek značilo – nigdje?
Protivljenje HDZ-u više nije program
Hrvatski birači su, nakon svih razočaranja, postali sumnjičavi. Traže konkretne politike, jasne saveznike i odlučnost. Ako Selak Raspudić želi biti više od briljantne komentatorice političke stvarnosti, mora postati stvaralac te stvarnosti. Treba tim. Treba organizaciju. Treba jasnu strategiju: koga želi okupiti, protiv koga nastupa, ali i s kim bi jednoga dana mogla dijeliti vlast.
Jer jedno je jasno – protivljenje HDZ-u više nije program. Ni kritika Možemo nije dovoljna. Birači žele znati što ćeš napraviti – ne samo što ti smeta.
Ovi izbori nisu donijeli promjenu vlasti u Zagrebu, ali su nagovijestili promjenu političkih odnosa u zemlji. Možemo mora brzo sazreti ako želi ostati relevantan. A Selak Raspudić mora odlučiti želi li biti lice kampanja – ili lider opcije koja Hrvatskoj nudi više od revolta.
Ako to ne učini, mogla bi ostati tek simpatična epizoda u nizu propuštenih prilika.
