Zorislav Ćavar i Martin Cruickshank svladali ovogodišnji Marathon des Sables. Ačkar: Ovakvi izazovi daju motivaciju mnogim drugima
Gradonačelnik Krešimir Ačkar danas je održao prijam za Velikogoričane Zorislava Ćavara i Martina Cruickshanka koji su sudjelovali na ovogodišnjem Marathon des Sables.
Inače, Marathon des Sables je sedmodnevni ultramaraton koji se od 1986. svake godine održava u pustinji Sahara u južnom Maroku. Staza je duga oko 250 kilometara te se smatra jednom od najtežih trkačkih staza na svijetu.
– Tri mjeseca na Atlantskom oceanu su mnogo lakša od ovog maratona. Sedam dana u Sahari bilo je teško, vruće i teško. Bez Ribice (op. a. ratni nadimak Zorislava Ćavara) nisam imao šanse, rekao je Cruickshank.
– Isto tako da nije bilo Martina, ja bih divljao i stalno se utrkivao, dok ne bih drugi dan pao i odustao. On ima mudrost jer je stariji, tako da smo išli kako treba i po planu. Nismo htjeli jedan drugoga ostavljati, on me tjerao da idem ispred njega, ali nisam htio. Došli smo zajedno, zajedno i idemo dalje, nadodao je Ćavar.
Ćavar kaže kako je najkritičnija bila duga faza ultramaratona kada se trčalo dan i noć za 36 sati.
– Odradili smo to za 19 sati i 45 minuta, bez spavanja. Problem je bila noć jer konfiguracija tla nije uvijek jednaka, ako propustite jedan marker, prisiljeni ste zvati pomoć i ispadate van.
Ultramaraton u Sahari ove je godine okupio 850 trkača iz 60 zemalja svijeta, ali kako napominje Ćavar, mnogi odustanu pa ih je tako lani otpala gotovo polovica.
– Mnogo je ponavljača, rekao bih negdje 30 posto. Uspjeh je završiti maraton. S ovom pameti sada bi sigurno bili među prvih 30, govori Ćavar i nadodaje kako se nisu imali volje boriti za prvih 10 mjesta.
– To su Marokanci koji cijeli maraton otrče, a kreću sat i pol iza nas. Ovo što smo mi odradili za 19 sati i 45 minuta, oni su to odradili za 7 sati. To je domicilno stanovništvo kojima je to prirodno okruženje.
Gradonačelnik Krešimir Ačkar istaknuo je kako je ovaj podvig vrijedan divljenja, pogotovo ako se uzme u obzir da nije prvi njihov izazov nego da kontinuirano i na najbolji mogući način prezentiraju što su učinili u Domovinskom ratu.
– (U ratu ste) Ostavili mladost, ostavili ste sve, ali nakon toga ste odlučili biti heroji u miru. Ovakvi izazovi daju motivaciju mnogim drugima do kojih vi možda i ne možete doći. Pomicanje vlastitih snaga i dimenzija, a pritom promovirati zdrav život i Domovinski rat, buditi uspomenu i davati najbolji mogući primjer mladom čovjeku, rekao je Ačkar i nadodao:
– Ovo je jedini pravi adekvatan odgovor na moderno doba koje je došlo. Ovakvi primjeri bavljenja sportom, motivirajući i govoreći o tome što ste prošli, sva ta muka i trpljenje, postavljaju uzor kakvi trebamo biti. To je toliko pozitivno i motivirajuće te ostavlja efekt na ljude koji to vide i prate.
