“Želim Hrvatsku u kojoj se nitko neće morati opravdavati što voli svoju domovinu”

Može li Hrvatska zaustaviti demografski pad, treba li drukčije pristupiti povratku iseljenika, kako regulirati uvoz strane radne snage i zašto se u društvu sve češće otvaraju pitanja identiteta i odnosa prema prošlosti? O tim je temama u emisiji Zoom govorila dr. sc. Branka Lozo, predstavnica stranke DOMiNO, poručivši kako Hrvatskoj trebaju jasni prioriteti i dugoročna strategija razvoja.

Povratak iseljenika ne smije ostati samo politička poruka

Razgovor je otvoren pitanjem demografije i nedavnim pozivima predsjednika Vlade Andreja Plenkovića upućenima Hrvatima iz dijaspore da razmotre povratak u domovinu.

Branka Lozo pozdravila je osnivanje Ministarstva demografije i useljeništva, ocijenivši da je riječ o važnom koraku u prepoznavanju jednog od najvećih hrvatskih problema.

– Mi smo prije svega u stranci i naravno onda i ja osobno vrlo zadovoljni što je Hrvatska vlada uopće osnovala Ministarstvo demografije i useljeništva. Useljeništvo ima važnu ulogu u rješavanju demografskih problema – rekla je.

Naglasila je kako demografske mjere moraju biti prilagođene lokalnim okolnostima, ali i da se dugogodišnji negativni trendovi ne mogu preokrenuti preko noći.

– Taj jaz, mislim da se slažu tu i eksperti demografi, gotovo je nemoguće nadoknaditi većim brojem djece u obitelji. To je samo jedan put i njega treba u svakom slučaju poticati – kazala je.

Istaknula je kako u hrvatskom iseljeništvu vidi veliki potencijal.

– Oni su jedan veliki bazen i potencijal za jačanje Hrvatske u demografskom, ali i ekonomskom i svakom drugom poduzetničkom smislu – poručila je.

Administracija kao prepreka povratku

Govoreći o Hrvatima koji se žele vratiti u domovinu, Lozo je upozorila na brojne administrativne poteškoće s kojima se suočavaju, osobito pripadnici druge i treće generacije iseljenika.

– Trebalo bi prijeći s riječi na djela. Sve administrativne prepreke s kojima se oni suočavaju, naročito oni u prekomorskim zemljama, mogu se riješiti ako postoji dobra volja – rekla je.

Smatra da Hrvatska još uvijek nema dovoljno razvijen sustav potpore povratnicima.

– Njima treba pomoć oko preseljenja, oko uređenja dokumenata za članove njihovih obitelji – dodala je.

Uvoz radne snage mora imati jasna pravila

Tema se potom otvorila prema pitanju stranih radnika i migracijske politike.

Lozo smatra da Hrvatska nema dugoročan plan te da se proces odvija stihijski.

– Taj sektor treba regulirati oštrije, a pomoć hrvatskim useljenicima kod povratka. I onda bi se došlo do nekog balansa – rekla je.

Upozorila je da država mora voditi računa o odnosu između potreba tržišta rada i očuvanja društvene kohezije.

– Kada bi se Hrvatska pridržavala nekih regula i pazila na svoje domicilno stanovništvo i dopustila uvoz radne snage samo do određenog postotnog udjela u odnosu na domicilno stanovništvo, onda mi ne bismo taj problem tako ni osjetili – ocijenila je.

Kao jedno od mogućih rješenja navela je vremenski ograničene radne dozvole.

– Ako mi izdajemo radne dozvole na nekoliko mjeseci, četiri mjeseca i onda ta osoba mora ići kući, ona može zadržati svoju obitelj u svojoj domovini i vratiti se eventualno ponovno raditi u Hrvatsku – rekla je.

Vrijednosne podjele u hrvatskom društvu

Jedan od najopsežnijih dijelova razgovora odnosio se na pitanje identiteta i društvenih podjela.

Prema mišljenju Branke Lozo, one su danas izraženije nego ranije.

– Ta podjela svakim danom izlazi sve više i više na vidjelo i mi ne smijemo zatvarati oči pred tom činjenicom – rekla je.

Ocijenila je kako se dio političkog prostora nedovoljno jasno odnosi prema razdoblju komunističke Jugoslavije i poslijeratnim zločinima.

– Voljela bih da se jednog dana realizira ona ideja da Hrvatski sabor konačno donese deklaraciju o zločinima Josipa Broza Tita – poručila je.

Dodala je kako bi zajednički nazivnik hrvatskog društva trebalo biti domoljublje.

– Zajednički nazivnik bi trebalo biti domoljublje prema Hrvatskoj – rekla je.

Obrazovni sustav i inflacija odlikaša

Kao sveučilišna profesorica, Lozo se osvrnula i na stanje u obrazovanju.

Smatra da problemi počinju još u osnovnim školama.

– Korijeni problema počinju zaista na početku obrazovnog sustava koji se kod nas u Hrvatskoj u zadnjih možda 15 do 20 godina potpuno poremetio zbog inflacije odličnih učenika i superodlikaša – rekla je.

Upozorila je kako su nastavnici i profesori često nezaštićeni.

– Profesori i nastavnici u osnovnim i srednjim školama nisu adekvatno zaštićeni ni od strane ministarstva niti od društva općenito – ocijenila je.

Prema njezinu mišljenju, realnije vrednovanje znanja pridonijelo bi i boljem usmjeravanju učenika prema fakultetima, obrtničkim zanimanjima ili poduzetništvu.

Bolonja nije dala očekivane rezultate

U razgovoru je kritički govorila i o posljedicama bolonjskog sustava.

– Hrvatska je prihvatila bolonjski sustav koji nije primijenjen do kraja – rekla je.

Smatra da je ukidanjem nekadašnjih četverogodišnjih studija izgubljena kvaliteta bez jasne zamjene.

– Mi smo to uništili, a nismo dali adekvatnu zamjenu – poručila je.

Skeptična je i prema ideji da studenti imaju mogućnost studiranja do 15 godina.

– Petnaest godina, po mom mišljenju, to ne služi uopće ničemu – kazala je.

Korupcija i osjećaj nejednakosti

Govoreći o povjerenju građana u institucije, Lozo je istaknula da se u Hrvatskoj rijetko viđa politička odgovornost.

– Ja se ne sjećam u ovoj novoj našoj suverenoj Hrvatskoj da je itko od ministara ikada podnio ostavku iz razloga osjećaja moralne dužnosti – rekla je.

Ipak, smatra kako problem korupcije nije specifično hrvatski.

– Pitanje korupcije nije jedinstveni hrvatski problem. S time se bore sve zemlje na svijetu – istaknula je.

Naglasila je kako korupcija ostavlja posljedice i na mlade ljude.

– Šteta koju političari putem korupcije i klijentelizma stvaraju prvenstveno prema mladima višestruka je šteta – rekla je.

Hrvatska za deset godina

Na pitanje kako vidi Hrvatsku za deset godina, Lozo je odgovorila da priželjkuje državu u kojoj će građani moći slobodno izražavati svoj patriotizam.

– Voljela bih da ta Hrvatska za deset godina bude prije svega zaista slobodna zemlja svojih građana u kojoj se nitko neće morati opravdavati što voli svoju domovinu – rekla je.

Dodala je kako priželjkuje društvo s manje korupcije i više odgovornosti prema zajedničkom dobru.

– Da se korupcija i klijentelizam svedu na minimum minimuma, da postanemo zdravo društvo – kazala je.

Optimizam unatoč izazovima

Unatoč brojnim problemima koje je navela tijekom razgovora, Lozo kaže da ostaje optimistična kada je riječ o budućnosti Hrvatske.

– Ja vjerujem u hrvatski narod. On je preskupo i preteško izborio svoju slobodu – rekla je.

Dodala je kako vjeruje u mlade generacije koje će u nadolazećim desetljećima preuzeti odgovornost za razvoj zemlje.

– Hrvatska je s našom mladošću u dobrim rukama i uvjerena sam da se kao državi ne može ništa dogoditi – zaključila je.