Zašto žene u Hrvatskoj zaista imaju niske plaće: Mitovi, stvarnost i političke konstrukcije

U Hrvatskoj se godinama ponavlja jednostavna politička teza: žene imaju niže plaće zato što su žene. To je rečenica koja dobro zvuči, lako se pamti i može poslužiti kao moćan politički alat. Ali kao objašnjenje – potpuno je netočna.

Gdje žene u Hrvatskoj zapravo rade

Ekonomija, tržište rada i službene statistike govore sasvim drugačiju priču. Plaće žena nisu niske zbog njihova spola, nego zbog sektora i zanimanja u kojima većina žena radi, razine kvalifikacija koje se traže, nedovoljne sindikalne zaštite u privatnom sektoru i kroničnog podfinanciranja javnih sustava u kojima žene čine većinu radne snage. To je stvarna ekonomska slika, a ne pojednostavljeni politički slogan.

Najveći broj žena u Hrvatskoj zaposlen je u trgovini. To je sektor koji ima najniže plaće u zemlji i sektor koji traži najmanje formalne kvalifikacije. Za većinu radnih mjesta u trgovini ne treba posebno obrazovanje, praksa ili certifikat. Kad ulazak na tržište rada zahtijeva malo ili ništa, poslodavci imaju ogroman izbor radne snage, a cijena rada pada. To je zakonitost tržišta rada, bez ikakve veze sa spolom.

Zašto je trgovina potplaćena i za muškarce i za žene

Trgovina je potplaćena za sve – i muškarce i žene. Jedina je razlika to što žene ondje čine golemu većinu radne snage. Muškarci koji dođu u trgovinu tamo se ne zadržavaju dugo; brže prelaze u bolje plaćene sektore poput građevine, transporta ili tehničkih poslova. Žene, zbog radnog vremena, obiteljskih obveza i ograničenih mogućnosti napredovanja, u većem broju ostaju u trgovini. To stvara privid da su žene potplaćene “jer su žene”, iako su zapravo potplaćene zato što rade posao čija je tržišna cijena niska.

Zdravstvo i školstvo: Potplaćeni sustavi, ne potplaćene žene

Drugi veliki ženski sektor su zdravstvo, obrazovanje i socijalna skrb. Plaće u tim sustavima nisu među najnižima u zemlji, ali jesu niske u odnosu na odgovornost i zahtjevnost posla. Razlog tome nije diskriminacija, nego činjenica da su to javni sustavi u kojima plaće ne određuje tržište, nego država.

Vlada određuje koeficijente, osnovicu i sve ključne elemente primanja. Sindikati tu mogu vršiti pritisak, ali ne mogu nametnuti rast plaća bez političke odluke. Zato je potpuno jasno da je veliki rast plaća u javnim službama u posljednjim godinama rezultat političkih odluka, a ne “sindikalne moći”. Toliko veliko povećanje ne može donijeti nitko osim Vlade, koja jedina kontrolira proračun.

Dodatni problem jest to što Hrvatska u zdravstvo i obrazovanje izdvaja manje od europskog prosjeka. Ako je sustav godinama podfinanciran, onda i plaće u tom sustavu neminovno ostaju niže, neovisno o spolu zaposlenih.

Zašto političke stranke guraju narativ koji nije točan

Političkim strankama znatno je lakše tvrditi da žene imaju niske plaće zato što su žrtve rodne diskriminacije nego objašnjavati složene ekonomske razloge. Takav narativ je emocionalan, mobilizirajući i politički koristan. Uz to, on prikriva stvarnu odgovornost: ako kažeš da je kriv spol, onda ne moraš govoriti o problemima potplaćene trgovine, nedostatku sindikata u privatnom sektoru, kroničnom podfinanciranju javnih službi ili činjenici da Vlada određuje većinu plaća u sektorima gdje rade žene.

To je politika bez sadržaja: poruka koja zvuči dobro, ali rješava ništa.

Žene imaju niske plaće zbog strukture gospodarstva, a ne zbog spola

Žene u Hrvatskoj nisu potplaćene zato što su žene, nego zato što su koncentrirane u potplaćenim sektorima. Ti sektori traže niske kvalifikacije, imaju slab sindikalni utjecaj, ovise o proračunskim ograničenjima države ili imaju radna mjesta čija je tržišna cijena općenito niska. To je ozbiljan ekonomski problem koji se ne može riješiti političkim parolama, nego tek onda kada se počne govoriti o stvarnim uzrocima i stvarnim rješenjima.