Zašto se uvijek zaljubljujemo u slične osobe? Psihologinja otkriva što se krije iza naših ljubavnih izbora

Jeste li se ikada zapitali zašto vas uvijek privlači isti tip osobe i zašto se u vezama često ponavljaju slični problemi? Odgovore na ova vječna ljubavna pitanja za net.hr dala je s Višnja Matić, iskusna psihologinja, gestalt psihoterapeutkinja i Imago terapeutkinja. Kroz dubok uvid u naše nesvjesne procese, otkriva kako rano djetinjstvo snažno i nevidljivo oblikuje naše odrasle partnerske odnose.

Matić je na nedavno održanoj 2. konferenciji Praktičari za praktičare održala predavanje na temu “Zašto me baš ti izluđuješ? Pogled kroz Imago profile”.

Što je zapravo Imago profil i kako nastaje?

Kako bismo razumjeli svoje ljubavne odabire, prvo moramo shvatiti pojam koji stručnjaci nazivaju Imago profil.

– Imago profil ili nacrt je mapa koja je nastala tijekom našeg odrastanja, a koja sadržava osobine i iskustva sa svim nama važnim osobama u životu, objašnjava Višnja Matić.

To su prvenstveno naši roditelji, ali ogroman utjecaj imaju i bake, djedovi, tete te braća i sestre. Sve te bliske ljude uz koje smo odrastali nesvjesno smo skenirali, upijajući njihove osobine, svakodnevne reakcije i osjećaje koji su nam se javljali u interakciji s njima.

Taj se proces učenja odvija doslovno od prvog daha.

– Čim mi dođemo na svijet, krenemo s upoznavanjem sebe, svojih potreba, načina na koji zadovoljavamo te potrebe i kako uspostavljamo odnose s drugima, ističe ova iskusna psihologinja.

Ako beba plače jer je gladna i brzo dobije utjehu, ona uči da je voljena i sigurna u svojoj okolini. S druge strane, ako uzaludno plače ili je odgovor skrbnika grub, taj osjećaj nesigurnosti također ostaje duboko urezan u njeno sjećanje. Iako se većina nas uopće ne sjeća ranog djetinjstva prije pete godine, moderna neuroznanost potvrđuje da je naš mozak prepun detaljnih informacija o tim ranim životnim iskustvima.

Zanimljivo je promatrati i odnos između onoga s čime se rađamo i onoga što učimo. Iako genetika zasigurno određuje naš urođeni temperament, obrasci ponašanja koje svakodnevno pokazujemo u odnosima s partnerima naučeni su tijekom odrastanja. Ta su emotivna sjećanja smještena u duboko nesvjesnom dijelu mozga, ali se vrlo lako aktiviraju kada nas neka nova situacija preplavi, izvlačeći na površinu davno potisnuta iskustva i okidače.

Zašto nas privlače osobine naših roditelja?

U svijetu prepunom ljudi, naš je odabir partnera sve samo ne slučajan.

– Mi se u životu susrećemo s puno ljudi i po nekim našim kriterijima puno njih bi nam se moglo svidjeti, ali mi se ne zaljubljujemo u svih, zaljubimo se u nekoliko njih, ili eventualno jednu osobu, navodi Matić.

Zanimljivo je da se zapravo najčešće zaljubljujemo u osobu koja u sebi nosi i pozitivne i negativne strane naših roditelja. Naš nesvjesni dio uma, takozvani stari mozak, procjenjuje svijet isključivo kroz prizmu sigurnosti i traži samo one osobine koje su mu duboko poznate, skenirajući potencijalne partnere sve dok ne pronađe onoga tko savršeno odgovara toj nejasnoj staroj slici.

Pravi razlog za ovu pojavu leži u našoj dubokoj, nesvjesnoj potrebi da napokon završimo priču iz djetinjstva i zadovoljimo nezadovoljene potrebe. Čak ni najbolji roditelji na svijetu nisu mogli savršeno ispuniti svaku našu dječju želju. Prilagođavajući se roditeljima kako bismo dobili prijeko potrebno odobravanje, redovito smo potiskivali dijelove sebe; netko je tako postao pretjerano poslušan, netko se počeo snažno buniti, a netko je morao u potpunosti obuzdati svoju prirodnu razigranost. U fazi početne zaljubljenosti jednostavno ne vidimo mane, pa nas tako može snažno privući netko tko je iznimno društven jer smo mi sami povučeni, no nakon nekoliko godina zajedničkog života ista ta osobina može nam početi nevjerojatno ići na živce.

Sukobi u vezi kao sudar munje i kornjače

Kada jednom prođe početna zaljubljenost, partner nas gotovo u pravilu pogodi u našu najslabiju točku. Prema Imago teoriji, sva djeca prolaze kroz razne razvojne faze, a mi kao odrasli nesvjesno najčešće biramo partnera koji je povrijeđen u potpuno istoj fazi razvoja, ali je razvio posve suprotne mehanizme nošenja s tim problemom. Iako nas upravo to u početku magično privlači, s vremenom nas počne strahovito frustrirati, a tada na scenu mora stupiti osvještavanje načina na koji reagiramo.

U žustrim konfliktima često nas potpuno preplave emocije, a Matić nudi vrlo otrežnjujuće objašnjenje te dinamike.

– Teorija kaže da u konfliktu partner svojim ponašanjem i svojim riječima doprinese deset do najviše dvadeset posto. Ostalih osamdeset do devedeset posto su naše nezavršene priče, nezadovoljene potrebe i naši potisnuti dijelovi selfa, pojašnjava terapeutkinja.

Zbog toga je iznimno važno na trenutak zastati i preispitati što nas je točno zasmetalo, umjesto da odmah instinktivno krenemo s teškim osuđivanjem i emotivnim razračunavanjem s voljenom osobom.

Dinamika partnerskih sukoba često se svodi na davno poznate obrasce obrane, što Imago teorija vrlo slikovito opisuje kroz metaforu snažne munje i oprezne kornjače. Ako se jedan partner uporno povlači pred raspravom, onaj drugi često ide za njim pokušavajući to odmah riješiti.

– Što više munja udara, to se kornjača više povlači. Munja želi biti viđena, želi da ju se čuje, dok je kornjači važan prostor i sigurnost, slikovito objašnjava Matić.

Kada se partner povuče u svoj oklop, mi u sebi često pomislimo da nas ne voli dovoljno, jer nas ta tišina podsjeća na davno bolno iskustvo kada nismo bili viđeni ni doživljeni u ranom djetinjstvu.

Pravo rješenje za ovakve situacije leži u samoregulaciji i svjesnoj promjeni pristupa. Važno je naučiti odmaknuti se na trenutak, pustiti da se naš uzbuđeni živčani sustav malo smiri i tek onda pristupiti partneru uz riječi pune toplog razumijevanja uz razumijevanje i empatiju.

– Čim promijeniš pristup, veća je šansa da i partner promijeni svoj pristup i da te čuje, savjetuje psihologinja.

U takvim izazovnim trenucima uvelike pomaže i takozvani Imago dijalog, pažljivo strukturirani način razgovora koji objema stranama pruža siguran prostor za izražavanje potreba bez ikakvog međusobnog napadanja i kritiziranja.

Granice terapije i roditeljski obrasci

Zanimljivo je primijetiti da se ovi duboki obrasci iz našeg profila ne preslikavaju nužno na potpuno isti način kada i mi sami jednom postanemo roditelji. Matić detaljno objašnjava da, ako su nama roditelji u djetinjstvu bili emotivno nedostupni ili hladni, velika je vjerojatnost da ćemo mi prema svojoj djeci biti puni nježnosti i neprestane pažnje. No, istovremeno, zbog tih istih starih i neiscijeljenih povreda, možemo nažalost ostati znatno manje dostupni svojim partnerima u onom pravom emotivnom smislu.

Također je iznimno važno jasno naglasiti i situacije kada Imago terapija jednostavno nije primjenjiva ni preporučljiva. Kod ekstremnih i opasnih ponašanja u vezi, poput aktivnog obiteljskog nasilja ili teške ovisnosti o alkoholu, rad na partnerskom odnosu naprosto nije moguć.

– Nemoguće je raditi na odnosu dok osobe svoj nasilni način rješavanja sukoba ili svoju ovisnost ne reguliraju negdje drugdje, dok ne potraže pomoć za sebe, jasna je Matić.

Imago terapija dotiče vrlo bolne i teške teme, a kod osoba koje su nasilne, to može samo nepotrebno replicirati opasne situacije od kuće, stoga se takvi pojedinci uvijek upućuju na specijalizirane tretmane.

Konflikt kao prava prilika za osobni rast

Mnogi parovi dolaze potražiti stručnu terapiju tek onda kada dođu do kritične točke gdje iskreno misle da je konačni razvod jedini preostali izlaz iz njihove situacije. Međutim, iskusna terapeutkinja ih često i vrlo otvoreno upozorava da, ako ne osvijeste što ih je točno dovelo do tog bolnog mjesta, vrlo vjerojatno će iste te destruktivne obrasce samo nesvjesno prenijeti u neki novi odnos. Stvarna promjena nikada ne dolazi samo pasivnim čekanjem da se naš partner odjednom magično promijeni, već onda kada mi sami prepoznamo što točno možemo napraviti kako bi stvari među nama funkcionirale puno bolje.

Ljudi danas često i sasvim pogrešno misle da je došao stvarni kraj ljubavi kada počnu prvi ozbiljni sukobi u vezi, no to je zapravo jako daleko od prave istine.

– Ono što je po meni najvažnije je da su spremni vidjeti konflikt kao potencijal za razvoj, a ne kao mjesto gdje će se sve urušiti. Kad prođe zaljubljenost, dođu sukobi i ljudi misle da je to sad gotovo, a zapravo je to mjesto gdje prestaje iluzija i počinje živi stvarni život i stvarni odnos, objašnjava psihoterapeutkinja.

Za sve parove koji žele posvećeno raditi na sebi i svom odnosu, djelovanje Društva Imago terapeuta u Hrvatskoj nudi zaista sjajne mogućnosti. Osim standardne individualne terapije, redovito se organiziraju i posebne edukativne vikend radionice na kojima partneri mogu detaljno učiti o svojim skrivenim izborima i obrascima ponašanja. Na tim specifičnim radionicama parovi rade zadane vježbe isključivo jedno s drugim, u svoja četiri zida, što im pruža izuzetno sigurnu i intimnu priliku za puno bolje upoznavanje vlastitih i partnerovih najdubljih potreba.

Iskren rad na partnerskom odnosu neosporno zahtijeva puno hrabrosti i strpljenja, ali zato donosi zaista neprocjenjive nagrade za naš svakodnevni mir i zadovoljstvo. Kada napokon naučimo prepoznati vlastite bolne okidače iz djetinjstva, širom otvaramo vrata prema zreloj ljubavi koja se čvrsto temelji na pravom razumijevanju i dubokom međusobnom poštovanju.