Zašto naš planet zovemo Zemlja?

Naš sunčev sustav obiluje nebeskim tijelima s uzbudljivim i zvučnim imenima. Imamo Veneru, nazvanu po rimskoj božici ljubavi, ili Jupiter, najveći planet, koji nosi ime kralja rimskog panteona. A zatim naš dom – Zemlju. Ime koje, u usporedbi s ostalima, djeluje pomalo skromno.

Zašto je to tako? Odgovor, kao i mnogi drugi u povijesti jezika, nije jednostavan. No upravo ta složenost otkriva kako su ljudi kroz stoljeća doživljavali svoj svijet i njegov odnos prema nebu i svemiru.

U rimskom svijetu terra

Kulture pod utjecajem latinskog jezika koristile su riječ terra, koja također znači “zemlja” ili “kopno”. Iz nje potječu izrazi poput “terestrički” (zemaljski), “subteranski” (podzemni) i “ekstraterestrički” (izvanzemaljski). Riječ terra dolazi iz rimskog svijeta, od istih onih Rimljana koji su nebeska tijela imenovali prema svojim božanstvima – Marsu, Merkuru, Jupiteru i drugima.

Oni su planete promatrali golim okom, tisućljećima prije nego što su postojali teleskopi, pa je njihovo imenovanje bilo isprepleteno s mitologijom i religijom. No Zemlja tada nije bila planet, ona je bila centar svega, središte svemira oko kojeg se sve okreće.

Riječ koja je starija od astronomije

Uzmimo još jedan primjer. Engleski naziv Earth korijene vuče iz germanskog jezika od riječi erda, te staroanglosaksonske ertha, što znači “tlo” ili “zemlja po kojoj hodaš”. Anglo-Saksonci, germanski narod koji je nakon pada Rimskog Carstva naselio Britaniju oko 5. stoljeća, sa sobom su donijeli i svoj jezik. Taj se jezik s vremenom razvio u staroengleski, u kojem nalazimo riječ eorþe, koja je označavala “tlo”, “zemlju”, “domovinu” ili “krajolik”.

Slične riječi postoje i u drugim sjevernoeuropskim jezicima: starofrizijski erthe, njemački Erde, te nizozemski Aarde. Sve one vjerojatno potječu iz zajedničkog, danas izgubljenog, pra-germanskog korijena.

Zemlja kao dom, a ne kao planet

Za te je narode “zemlja” značila mnogo više od običnog tla. Ona je bila izvor života, mjesto gdje se sadilo i želo, hranilo i pokapalo. Zemlja je bila ono što ih je održavalo i ono čemu su se vraćali nakon smrti. Ujedno je predstavljala svijet materijalnog, naspram nebeskog i božanskog.

U staroengleskom se, primjerice, riječ eorþe često upotrebljavala uz pojam middangeard, što znači “srednji svijet” – područje ljudi, između neba bogova i podzemlja mrtvih. Sličnu ideju nalazimo i u nordijskoj mitologiji u pojmu Midgard.

Kada je Zemlja postala planet?

Tek u 16. i 17. stoljeću, s odbacivanjem geocentričnog pogleda i prihvaćanjem heliocentričnog modela, čovječanstvo je počelo shvaćati da je Zemlja samo jedan od planeta. Ipak, iako se naše razumijevanje svemira dramatično promijenilo, riječ kojom smo nazivali svoj dom ostala je ista.

Možda zato što, bez obzira na znanstveni napredak, i dalje osjećamo duboku povezanost s tlom pod nogama. Na kraju krajeva, to je mjesto s kojega dolazimo, koje nas hrani i kojem se, na ovaj ili onaj način, uvijek vraćamo, piše IFL Science.