Važna promjena za sve stambene zgrade: Ako ovo ne riješe do kraja godine, stanare bi mogli plaćati i pet puta veću pričuvu
Zgrade u Hrvatskoj moraju do kraja godine potpisati nove međuvlasničke ugovore i ugovore o upravljanju. Ako to ne naprave, po sili zakona, ti ugovori prestaju vrijediti što može dovesti do velikih problema u održavanju zgrada i velikih troškova za suvlasnike nekretnina.
Zakon o upravljanju i održavanju zgrada, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2025. godine, odredio je rok od dvije godine tijekom kojih su suvlasnici obvezni sklopiti nove međuvlasničke ugovore i ugovore o upravljanju zgradom. Ukoliko natpolovična većina suvlasnika neke zgrade ne sklopi nove ugovore, zgrada formalno ostaje bez upravitelja, ovlaštenog predstavnika suvlasnika, a ne može više raspolagati niti pričuvom.
Prema zakonu, zgrada će tada dobiti prinudnog upravitelja, no i za to postoji procedura. Kako pojašnjavaju u platformi ZGRADOnačelnik, netko mora zgradu prijaviti nadležnim gradskim ili općinskim tijelima. Taj netko može biti suvlasnik zgrade, susjed druge zgrade ili naselja, upravitelj ili bilo koji građanin.
Od saznanja za takvu zgradu (zajednicu suvlasnika) gradonačelnik, odnosno općinski načelnik na čijem se području zgrada nalazi, ima rok od šest mjeseci za imenovanje prinudnog upravitelja. U konačnici, može se dogoditi da suvlasnici, ako se ni tada ne dogovore, plaćaju drastično veće troškove održavanja zgrade, piše Dnevnik.hr.
Upravitelji šalju ugovore, suvlasnici ne potpisuju
Tin Bašić, savjetnik platforme ZGRADOnačelnik, ističe kako je najveći operativni problem prikupiti natpolovičnu većinu suvlasnika (mjereno u broju kvadrata ili etažnim udjelima).
– To je problem oduvijek prisutan, odluke u zgradama se u većini slučajeva iznimno teško donose. Koliko čujemo, neki upravitelji su već nekoliko puta slali prijedlog ugovora zgradama, no nisu im vraćen potpisani ugovori.
– Ali problem je višestruki. Naime, suvlasnici i njihovi predstavnici nažalost nemaju puno znanja o ovoj temi, a dobili su šprancirane ugovore koji možda nisu dovoljno primjenjivi za njihovu zgradu. Želimo naglasiti da je sada idealna prilika da zgrade napokon krenu u pravo održavanje, da postave odlične temelje za budućnost. Međuvlasnički ugovor je ‘Ustav’ zgrade, taj ugovor mora definirati svaki mogući detalj kako bi se spriječili problemi u budućnosti. Primjerice, pukne cijev u nečijem stanu (a puknut će, budite sigurni), tko sanira štetu – vlasnik stana ili se plaća iz pričuve? Međuvlasnički ugovor koji je detaljno definirao zajedničke dijelove u startu sprječava nedoumice i svađe u ovoj situaciji, pojašnjava Bašić.
Navodi kako bi bili sretni kada bi bar 30 posto zgrada u ovom trenutku imalo potpisan novi međuvlasnički ugovor. Za one koji ga ne potpišu niti nakon 1. siječnja najgora posljedica mogla bi privremena blokada korištenja pričuve i veliki troškovi u slučaju problema i kvarova u zgradi.
Pričuva može biti i pet puta veća
– Temelj održavanja zgrade više neće postojati, a primjenjuju se odredbe prinudne uprave, a u konačnici to može dovesti do puno većih troškova jer upravitelj, između ostaloga, kada se odrade svi koraci, može nametnuti pet puta višu pričuvu. Kada se dogodi problem u zgradi, a dogodit će se, bilo da je pukla cijev, procurio krov, pao dio fasade, kako će suvlasnici to riješiti? Kako će spriječiti veću štetu i po svoje stanove i po zajedničke dijelove? Međuvlasnički ugovor rješava sve te probleme jer postoje jasna pravila i odredbe, pojašnjava Bašić.
No, smatra kako za neke zgrade ne bi bilo loše da dobiju prinudnog upravitelja.
– Nažalost, dio zgrada ni sada nema upravitelja, nema predstavnika suvlasnika, iako ih zakon na to obavezuje, ili suvlasnike jednostavno nije briga za zgradu. Prinudna uprava, kad bi se dogodila, prisilila bi te suvlasnike na korak naprijed. Barem bi ih ‘opalila’ po džepu i možda bi shvatili da je zgrada njihova i da se o njoj trebaju brinuti, zaključuje Bašić.