Udarnik i Kurilovec dirljivom porukom se oprostili od Silvija Kranjca

Napustila nas je jedna od legendi turopoljskog nogometa- Silvio Kranjac- Šime, koji je najbolje igračke dane proveo u Radniku. Bio je to kako kažu generacije jedno od najljepših razdoblja turopoljskog nogometa, kada su utakmice Radnika u Kolarevoj bile itekako posjećene bez obzira protiv koga se igralo. Odigrao je Šime za Radnik preko 500 utakmica što ga čini igračem s najviše nastupa za legendarni turopoljski klub.

U smiraj karijere obukao je dres Turopoljca, nakon čega se posvetio trenerskome poslu. Gdje god je bio iza njega su ostala djela i rezultati. Gradići, Udarnik i nezaboravno razdoblje iz Turopoljca kada je mali „seoski“ klub odveo do Treće lige tek su mali dio onoga što je dao turopoljskom nogometu. Posljednjih godina bio je nezaobilazan dio sportske priče u Kurilovcu, gdje je bio aktivan i u trenucima kada ga je opaka bolest sve više izjedala. Međutim, kao pravi borac kakav je bio i na terenu nije se dao. Štoviše ovog je ljeta dočekao igrače na prvom okupljanju zaželjevši im puno uspjeha u tekućoj sezoni. Njemu u čast igrači su u jučerašnjem susretu na teren iznijeli dirljivi poruku kojom su se Udarnik i Kurilovec oprostili od njega „Dragi Silvo, Udarnik i Kurilovec ostaju Tvoji i s Tobom“.

Biranim riječima od dragog sportskog prijatelja u ime kluba oprostio se Vlado Stepanić čiju poruku i prenosimo:

„Ne sećam se ni jenoga Dalmatinca teri je ovo naše lepo i zeleno Turovo pole zavolel na taj i takov način, s tuliko srca i lubavi, iskreno i spontano – i z dušom i z telom. Ne pametim ni da su ti naši plemeniti Turopolci, još više vrbarci, bilo teroga Dalmoša tak mam prigrlili i zavoleli i zeli ga pod svoje. A semu skup je zapraf kumovala jena obična lopta s terom se dečki tak rado nogometaju…
I do bi sad, dragi prijatel, nabrajal se kaj si tomu nogometu tak nesebično i od srca dal i podaril, jerbo bi to trajalo danima i noćima i v celi roman preraslo. Čemu nabrajati kad se to baš saki vrabec, v sake turopolske krošne ili grmu, i te kak – dobro zna. I zato se nimalo ne čudim da su i si ovi vrapci, v našem Kurilovcu denes tužni, nigde je ni, vu velike tuge i oni mučiju… I to baš denes, na Dan mrtve, Bože, da ne veruješ da je to od čera i tvoj dan…
Ali, to je, isto tak i Dan sve svete, a tebe bi ipak rajši pripisal tomu danu i, vu to ime te bez ikakvoga razmišlanja proglasil turopolskim nogometnim – Svecem! I dale te i zanavek voli, večito pameti i v srcu nosi tvoj Udarnik i tvoj Kurilovec.
Poštovani prijatel Silvo, dragi naš Šime, dragi moj priko, počivaj u miru i nek ti bu lefka ova tvoja i naša turopolska gruda…!“