Švedska – uskoro nova Španjolska?

U Hrvatskoj su u posljednja dva tjedna na snazi stroge mjere koje su uvedene radi suzbijanja koronavirusa. Život na kakav su Hrvati navikli promijenio se tijekom noći. Ispijanja kava, odlasci u shopping centre, kod frizera ili na društvena događanja preko noći su ugašena.

Kakva je situacija u Švedskoj, otkrio nam je naš vjerni čitatelj Domagoj Penava, koji nam je iz prve ruke objasnio kakva je situacija u ovoj skandinavskoj zemlji, gdje Domagoj živi i radi posljednjih godina.

„Pošast biblijskih razmjera nije mimoišla niti sjever našeg kontinenta. Prvi slučajevi javili su se krajem veljače, otprilike u isto vrijeme kada i u Hrvatskoj. Sporadični, uvezeni slučajevi i mislilo se da nikakve potrebe za panikom nema. Budući da pratim i švedske i hrvatske medije, bilo mi je zanimljivo usporediti rukovođenje novonastalom situacijom od strane nadležnih službi. Odmah sam primijetio jednu stvar – u Hrvatskoj je s prvim slučajem nastala panika, ispraznila se zgrada poduzeća gdje je prvi pacijent radio te se temeljito dezinficirala, uz lagani osjećaj nelagode i panike. Paniku ali i brzu reakciju službi, koju ako sada promatramo stvari, vrlo opravdanu.

Stvari su eksplodirale, kako u Hrvatskoj tako i u Švedskoj i svima je postalo jasno da neće sve stati na tih nekoliko slučajeva i da treba poduzeti odgovarajuće mjere. Mjere koje više ne samo da se ne mogu uspoređivati s hrvatskim, nego se ne mogu usporediti niti s jednom drugom državom Europe.

Masovna testiranja, zatvaranje škola, zatvaranje mjesta masovnih okupljanja, održavanja socijalne udaljenosti mjere su koje su standard za sprečavanje širenja koronavirusa. U Švedskoj su prvo zabranjena javna okupljanja preko 500 ljudi (utakmice, veći koncerti i slično). Došla je preporuka da se zatvore srednje škole i fakulteti. Preporuka, kažem, jer se radi o dobrovoljnom zatvaranju. Općina u kojoj živim je recimo jedina općina u Švedskoj koja nije zatvorila srednje škole u potpunosti – nastava u zadnjem, trećem razredu se održava po izlikom da općina „želi prije svega osigurati da oni koji će maturirati u proljeće dobiju obrazovanje na koje imaju pravo“ (izjava Magnusa Haglunda, direktora općine, direktor općine u Švedskoj je nepolitička upravna funkcija). Osobno nisam mogao a još uvijek niti ne mogu shvatiti takvu izjavu, što bi dotični gospodin Haglund rekao da je imao jednoipolmjesečni štrajk obrazovnih djelatnika kao mi? Da, osnovne škole se ne zatvaraju jer kao nema tko čuvati djecu, a svi roditelji eto rade u zdravstvu pa bi se taj sektor ugrozio.

Broj zaraženih neumoljivo raste, dio restorana je i dalje otvoren, skijališta u Åreu i dalje su otvorena, ljudi šeću bez maski, kašlju jedni po drugima, a vlast reagira tek prošlog petka (27.3.2020.) nakon 92 potvrđene smrti i zabranjuje skupove s više od 50 ljudi.

Najveći krivac za ovakav nerad i nered je Zavod za narodno zdravlje (Folkhälsomyndigheten, švedski pandan HZJZ). Od samog početka epidemije imali su mlake reakcije, čak i optuživali direktore nekih škola u Stockholmu koji su na svoju ruku zatvorili škole zbog sigurnosti djece i djelatnika, dok ih broj novozaraženih nije natjerao da „preporuče zatvaranje srednjih škola i fakulteta“. Nisu htjeli (i još uvijek ne žele) zatvoriti granice iako i dalje postoji velika opasnost da zaraženi jednostavno „dolete“ u zemlju. Srećom pa je EU zatvorila svoje vanjske granice, a i nema više puno avionskih linija. Javni prostori, kao skijališta, restorani i slično ne žele se zatvoriti nego se samo „preporučuje ljudima da ih se ne posjećuje“. Jednako kao što se i „preporučuje“ da se ne putuje unutar zemlje. Vlastima jednostavno ne želi biti jasno da je dovoljan samo jedan slučaj zaraze i evo novih problema.

Još jedan problem je što se Zavod za javno zdravlje ograđuje, često i s netočnim znanstvenim saznanjima. Kažu na primjer da se bolovanje otvara tek kada se pojave prvi simptomi bolesti, a sva istraživanja pokazuju da se zaraza širi već jedan do dva dana prije izbijanja prvih simptoma, što je uostalom i najveća prepreka sprečavanju širenja. Zatim kažu da se osoba treba vratiti u školu / na posao dva dana nakon što nestanu svi simptomi, a dobro se zna da virus ostaje u tijelu 25 dana nakon potvrde bolesti, kako je naša infektologinja Alemka Markotić objasnila neki dan.

Najveći je problem što se jako puno ljudi slijepo drži preporuka i uputa koje često nisu točne, čuo sam izjave „Zavod je rekao 50 ljudi onda je to 50, Zavod je rekao ovo, Zavod je rekao ono…“. Ima i glasova kritike koje su žrtveno janje našli u osobi Andersa Tegnella, državnog epidemiologa, koji je imao razne čudne izjave, ali najviše mu se zamjera mlakost u donošenju odluka. Napadi nisu bili stručno nego politički motivirani, tako da se ne bi previše obazirao na taj dio, nego na činjenicu da je cijeli Zavod za javno zdravlje pun nekompetentnih ljudi, koji ne gledaju primjere drugih zemalja, i doslovno se igraju sa zdravljem građana. Veliku ulogu u tome ima i napuhani švedski mentalitet „mi znamo najbolje“.

Polaže se nada u samoodgovornost građana, ali dovoljan je samo jedan (a ima ih više) pa da se zaraza proširi velikom brzinom. Primjer: kolegica je bila na Tenerifima, upravo u vrijeme kada su se počeli pojavljivati slučajevi masovnog obolijevanja. Kada je sletjela na aerodrom, nitko ju nije ništa pitao, niti je dobila bilo kakve informacije da li mora ili ne u samoizolaciju. Srećom pa se sama stavila u samoizolaciju, svojom odlukom, ali sigurno ima onih koji to nisu uradili.

I za kraj, zadnji izvještaj iz zdravstvenog sustava. Bolnicama je ponestalo zaštitne opreme (jednako kao što se dešava i u Hrvatskoj i drugdje). Hrvatsko rješenje je bilo pronaći opremu na ovaj ili onaj način. Švedsko rješenje je izmjena pravilnika i smanjeni propisi o zaštitnoj opremi.

Čuvajte zdravstvo u Hrvatskoj, čuvajte postojeći sustav policije i civilne zaštite, čuvajte mogućnost ograničavanja kretanja jer mjere i sustavi spašavaju zdravlje i živote ljudi. Ja proživljavam svakodnevni strah zbog ovakvih institucija i njihovog nedjelovanja. Švedska država koja bi štitila zdravlje i živote svojih sugrađana jednostavno ne postoji i sve se ovo neće dobro završiti.“

EPILOG 31. OŽUJKA
4435 oboljelih
358 na intenzivnoj
180 mrtvih

E da, od 31.ožujka nakon više od mjesec dana epidemije, zabranjene su posjete u staračkim domovima.