Što se dogodilo Zagrebu 2025.? Rekordan proračun, skromni rezultati, niz afera

Godina u kojoj je Zagreb raspolagao povijesno snažnim financijskim kapacitetom završava bez konsenzusa o tome je li grad napravio razvojni iskorak ili tek proizveo politički narativ bez mjerljivog učinka.

Politička konstrukcija uspjeha

Gradonačelnik Tomislav Tomašević 2025. godinu u javnom prostoru gradi kao simbol zaokreta. U toj konstrukciji ključnu ulogu imaju agregirane brojke o kapitalnim ulaganjima, višestruke usporedbe s početkom mandata i ponavljanje teze o povijesnim razinama investicija. Takav diskurzivni okvir nije usmjeren prema pojedinačnim projektima, već prema slici sustava koji se, kako se tvrdi, nepovratno promijenio.

U političkom smislu, to je logičan potez. U godini koja prethodi lokalnim izborima, naglasak se stavlja na trend, a ne na bilancu. Govori se o smjeru, a ne o učinku. O razvoju, a ne o isporuci. Time se odgovornost pomiče iz zone konkretne realizacije u zonu strateške namjere.

Proračun kao argument, ne kao alat

Središnji alat tog narativa je proračun. Visina gradskog proračuna koristi se kao dokaz sposobnosti upravljanja, ali se istodobno izbjegava rasprava o strukturi potrošnje, dinamici realizacije i vidljivosti učinaka. U političkom smislu, proračun prestaje biti instrument politike i postaje argument sam po sebi.

Oporbene zastupnice i zastupnici u Skupštini Grada Zagreba upravo tu vide temeljni problem. Njihove ocjene ne osporavaju da je novca bilo, nego da je novac pretvoren u politički kapital, a ne u funkcionalnu promjenu grada.

Godina propuštene realizacije

Milka Rimac Bilušić 2025. definira kao godinu propuštenih prilika, pri čemu fokus stavlja na jaz između financijskog potencijala i svakodnevnog iskustva građana. U njezinoj interpretaciji, politička vlast operira makrobrojkama, dok mikroproblemi ostaju neriješeni. Promet, komunalni sustavi i osnovne gradske usluge ostaju točke napetosti, bez obzira na investicijski diskurs.

Takva kritika ne cilja na ideološki sukob, nego na pitanje upravljačke učinkovitosti. Koliko je sustav sposoban pretvoriti proračunsku snagu u operativni učinak.

Pitanje stvarnih rezultata

Dina Dogan ide još preciznije u demontažu službenog narativa. Njezina ocjena 2025. kao poražavajuće i tužne godine temelji se na analizi konkretnih projekata koji se najavljuju, ali ne završavaju, te na fiskalnim odlukama čiji se teret prelama na građane bez vidljivog poboljšanja javnih usluga.

U političko-analitičkom smislu, Dogan problematizira model upravljanja u kojem se uspjeh mjeri planom, a ne ishodom. U tom modelu, politička odgovornost se razvodnjava jer se svaka kritika može odbiti tvrdnjom da je riječ o dugoročnom procesu.

Grad bez pomaka u sustavnim pitanjima

Vedran Jerković ocjenu 2025. postavlja u širi kontekst upravljanja gradom. Njegova tvrdnja da Zagreb nije napravio pomak u temeljnim pitanjima otvara raspravu o tome što se uopće smatra razvojem. Ako se komunalni sustavi ne stabiliziraju, ako gradske tvrtke ostaju izvor prijepora i afera, a administracija proizvodi sporost umjesto učinkovitosti, tada visina proračuna postaje sekundarna.

U tom okviru, 2025. nije godina neuspjeha, nego godina u kojoj je postalo jasno da politički projekt vlasti ne proizvodi strukturnu promjenu tempom koji bi opravdao vlastiti narativ.

Dvije političke istine

Na kraju 2025. Zagreb ima dvije političke istine koje egzistiraju paralelno i bez dodirnih točaka. Prva je ona izvršne vlasti, u kojoj se razvoj mjeri investicijskim planovima i dugoročnim smjerom. Druga je ona oporbe, u kojoj se razvoj mjeri uporabnom vrijednošću grada za njegove stanovnike.

Problem za gradonačelnika nije u tome što oporba kritizira, nego što kritike ne uspijeva neutralizirati konkretnim, opipljivim rezultatima koje bi građani mogli sami potvrditi.

Što je ostalo iza 2025.

U političkom smislu, 2025. je godina u kojoj je Zagreb imao sve preduvjete za snažan iskorak, ali nije proizveo jedinstvenu sliku uspjeha. Umjesto toga, proizveo je sukob interpretacija. Taj sukob neće se rješavati brojkama, nego percepcijom birača – a ona se rijetko formira u proračunskim tablicama, a češće u svakodnevnom iskustvu grada.