Stipić i Jurčić o plaćama: Inflacija jede povišice, a Hrvatskoj nedostaje razvojna politika

Stipić upozorava da inflacija poništava rast plaća, dok Jurčić smatra da bez veće proizvodnje nema ni trajnoga rasta primanja.

Rast cijena ponovno je otvorio pitanje koliko zaposlenima ostaje od povećanja plaća. Sindikati traže pregovore o višoj osnovici, indeksaciji plaća i materijalnim pravima za 2027. godinu. O njihovim zahtjevima i stanju hrvatskoga gospodarstva u emisiji ZOOM razgovarali su sindikalist Željko Stipić i ekonomist Ljubo Jurčić.

Prema podacima, godišnja stopa inflacije u rujnu iznosila je 4,7 posto. Energenti su na godišnjoj razini poskupjeli 20,5 posto, a usluge 7,6 posto. Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosila je 1.025 eura bruto, a od prosinca je trebala porasti na 1.035 eura.

Pregovori se odnose na sustav s oko 250 tisuća zaposlenih. Stipić je rekao da sindikati još nisu do kraja utvrdili zahtjev za povećanje osnovice te da ga ne želi iznositi prije početka pregovora. Prvi sastanak s Vladom, najavio je, trebao se održati u ponedjeljak.

— Mi tražimo samo da cijena rada nekako bude približno ista, da ona ne pada — rekao je Stipić.

Dodao je da članovi sindikata očekuju veće zahtjeve. Sindikati, međutim, nastoje pregovore početi umjerenim traženjem kako bi s druge strane dobili sugovornika spremnog na dogovor. Prema Stipićevim riječima, to se dosad nije događalo.

Sindikati traže da plaće prate rast cijena

Stipić je opisao način na koji se povećanje plaća može rasporediti u više koraka. U takvom slučaju ukupno povećanje može izgledati kao pet posto, iako ga zaposlenici ne primaju od početka godine. Kada se rast promatra kroz cijelu godinu, njegov stvarni učinak može biti znatno manji.

Kao primjer naveo je povećanje osnovice od deset eura. Zaposlenik s koeficijentom 2,1 dobiva oko 21 euro bruto više, dok je iznos koji mu ostaje nakon odbitaka manji.

Stipić je podsjetio da su tri obrazovna sindikata u lipnju zatražila indeksaciju plaća kada inflacija prijeđe tri posto. Заhtjev je, prema njegovim riječima, odbijen uz obrazloženje da će se inflacija do kraja godine spustiti ispod te razine. Budući da se ta procjena nije ostvarila, smatra da je pitanje indeksacije sada još važnije.

Govoreći o tvrdnjama da su plaće u javnim službama snažno porasle, Stipić je rekao da se često zbrajaju povećanja od 2016. godine, bez usporednog prikaza inflacije u istom razdoblju. Priznao je da su učiteljske i nastavničke plaće 2024. porasle, ali tvrdi da je rast cijena u međuvremenu poništio učinak tog povećanja.

Stipić se osvrnuo i na plaće zaposlenih u obrazovanju. Pozvao se na istraživanje prema kojem je, kako je rekao, plaćom zadovoljno oko 20 posto zaposlenih. Upozorio je da se u javnosti često ističu primanja onih koji su napredovali u zvanjima, premda je riječ o manjini. Prema njegovim riječima, u zvanja napreduje oko 10 do 15 posto zaposlenih.

Jurčić: Europske cijene, ali niže plaće

Ljubo Jurčić problem plaća povezao je s razlikom između hrvatskih primanja i cijena koje građani plaćaju.

— Nakon uvođenja eura dobili smo europske cijene, a nismo dobili europske plaće — rekao je.

Jurčić smatra da se kupovna moć ne može procjenjivati samo prema nominalnim plaćama. Prema njegovoj procjeni, Hrvatska je po kupovnoj moći na oko 70 posto europskog prosjeka, dok je po nominalnim primanjima na 51 do 52 posto. Upozorio je da cijene u trgovinama često ne prate tu razliku: mnogi proizvodi u Hrvatskoj stoje jednako ili više nego u razvijenijim zemljama, dok su plaće niže.

Za sustizanje razvijenijih europskih zemalja, rekao je, Hrvatskoj treba brži gospodarski rast. Rast od dva ili tri posto smatra nedovoljnim. Prema njegovoj procjeni, zemlji je potreban rast veći od pet posto kako bi smanjivala zaostatak.

Jurčić je kao jedan od ključnih problema izdvojio nisku proizvodnost. Prema brojkama koje je iznio, proizvodni radnik u Hrvatskoj godišnje stvara oko 25 tisuća eura vrijednosti, dok je u Sloveniji taj iznos oko 35 tisuća eura. Europski prosjek, prema njegovim riječima, ne doseže 50 tisuća eura.

Smatra da Hrvatskoj nedostaje aktivna ekonomska politika koja bi potaknula proizvodnju i izvoz. Upozorio je i da se podaci o uslužnom sektoru ne mogu promatrati bez strukture samih usluga. Hrvatska velik dio gospodarstva temelji na uslugama, ali, prema Jurčiću, prevladavaju poslovi niže dodane vrijednosti poput prijevoza, skladištenja i pretovara.

Veću vrijednost stvaraju projektiranje, razvoj, financiranje, dizajn i istraživanje, rekao je. Hrvatska bi trebala razvijati takve djelatnosti ako želi povećati produktivnost i plaće.

Jurčić: Veće plaće same po sebi ne uzrokuju inflaciju

Jurčić smatra da veće plaće same po sebi ne bi nužno izazvale novi snažan rast cijena. Hrvatsku inflaciju opisao je ponajprije kao troškovnu, povezanu s cijenama uvoza i troškovima proizvodnje, a ne samo s povećanom potražnjom građana.

Više od 60 posto onoga što se troši u Hrvatskoj, rekao je, dolazi iz uvoza. Zbog toga se rast cijena na inozemnim tržištima brzo prenosi i na domaće tržište. Prema njegovu tumačenju, povećanje plaća ne bi presudno promijenilo ukupnu potražnju, ali bi zaposlenima pomoglo da pokriju veće troškove života.

Govorio je i o učinku inflacije na državni proračun. Kada cijene rastu, rastu i nominalni prihodi države, dok se rashodi koji nisu odmah usklađeni mogu zadržati na ranijoj razini. Takav odnos, objasnio je, može pridonijeti smanjenju proračunskog deficita i javnog duga, ali građanima istodobno smanjuje kupovnu moć.

Raspravu o plaćama ne bi trebalo svesti samo na pitanje ima li u proračunu novca, smatra Jurčić.

— Država uvijek ima novca koliko treba, samo je pitanje u što ga ulaže — rekao je.

Po njegovu mišljenju, država bi trebala jasnije odrediti prioritete i usmjeravati sredstva prema ciljevima koji dugoročno povećavaju proizvodnju i učinkovitost. Spomenuo je da je, dok je bio u Vladi, predlagao deficit od pet do šest posto, uz ulaganje dodatnog novca u industriju.

Kao propuštenu priliku izdvojio je europska sredstva. Ona se, rekao je, većinom ulažu u infrastrukturu, dok je ulaganja u proizvodnju premalo. Veća proizvodnja, smatra, otvorila bi i veći prostor za rast dohodaka te ulaganja u javne službe.

Manjak radnika pogađa i škole

Rasprava se dotaknula i odnosa plaća u javnom i privatnom sektoru. Jurčić je rekao da privatne tvrtke povećavaju plaće i zbog odlaska radnika u inozemstvo. U pojedinim zanimanjima, poput keramičara, vodoinstalatera i električara, poslodavci su morali ponuditi više kako bi zadržali radnike.

Privatni sektor, međutim, ne može neograničeno povećavati plaće bez rasta produktivnosti i vrijednosti koju stvara, istaknuo je. Za to su, prema njegovu mišljenju, potrebni bolji uvjeti za poslovanje i veća ulaganja u djelatnosti s višom dodanom vrijednošću.

Na pitanje o produktivnosti i odgovornosti zaposlenih u školama, Stipić je odgovorio da sindikati nisu odgovorni za osmišljavanje obrazovne politike. Za upravljanje sustavom, rekao je, odgovorni su oni koji su za to dobili povjerenje građana.

Upozorio je i na rasprave o racionalizaciji školstva u kojima se izdvajaju škole s malim brojem učenika. Smatra da se taj problem ne može promatrati odvojeno od šire organizacije države. Hrvatska, naveo je, ima oko 500 općina, uključujući i one sa svega 150 stanovnika.

Ako je cilj zadržati život u manjim sredinama, održavanje škola s malim brojem učenika ima svoju cijenu, rekao je. Odluku o zatvaranju takvih škola, smatra, treba donijeti politički i za nju dobiti povjerenje građana.

Stipić je upozorio i na nedostatak stručnih učitelja, osobito u ruralnim sredinama. Prema njegovim riječima, dio nastavnika nakon školovanja odlazi na bolje plaćene poslove, a sustav ne planira dovoljno unaprijed koliko će mu kojih kadrova trebati. Kao primjer naveo je matematičare koji odlaze raditi u banke.

Jurčić je manjak kadrova povezao s izostankom industrijske i regionalne politike. Ako se želi da ljudi ostanu u svojim sredinama, rekao je, potrebno je ondje stvarati radna mjesta i razvijati infrastrukturu. Obrazovne programe, dodao je, treba planirati prema budućim potrebama tržišta rada.

Stipić najavio pritisak ako dogovora ne bude

Stipić je rekao da bi ponavljanje scenarija iz prethodnih godina, kada sindikati nisu poduzeli konkretnije korake, moglo izazvati nezadovoljstvo među članovima. Očekuje da pregovori budu popraćeni pritiskom na Vladu.

— Ako ne možemo osigurati rast, moramo barem sačuvati cijenu rada koja je već dosegnuta — poručio je.

Upozorio je da obrazovni sindikati više od tri godine nemaju granski kolektivni ugovor. Tvrdi da dugotrajni pregovori odgađaju preuzimanje novih obveza te da se nije ostvario ni dogovor o koeficijentima.

Podsjetio je na izjavu premijera Andreja Plenkovića da koeficijenti „nisu u kamen uklesani”, ali rekao je da se nakon toga koeficijenti u obrazovanju nisu promijenili. Smatra da je među zaposlenima sve manje onih koji vjeruju da će se njihov položaj popraviti bez odlučnijeg pritiska.

Stipić nije najavio konkretan oblik sindikalne akcije. Poručio je, međutim, da će pregovori uključivati i pritisak ako Vlada odbije sindikalne zahtjeve.