Nogometno prijepodne uz kavu

STEFAN RAJIĆ, trener pred kojim je budućnost: Na Kurilovcu trava miriše drugačije nego drugdje, a Ban Jelačić u meni će imati najvećeg navijača

Nakon nadasve prijateljskog rastanka s Banom Jelačićem iz Vukovine, sjeli smo sa Stefanom Rajićem i dotaknuli se uspješnog razdoblja provedenog u Vukovini, ali i početaka trenerske karijere u Lomnici
351081104_1388148691748286_3195990239601341467_n

Iako još nema 35 godina, iza njega je 16 godina trenerske karijere. Počeo je Lomnici, nastavio u Udarniku/Kurilovcu, a prve seniorske nogometne korake napravio je u Vukovini u redovima Bana Jelačića. Mnogi su ostali iznenađeni kada je Saša Matejčić u ranu jesen 2020. odlučio nakon četiri kola momčad gurnuti u ruke Stefana Rajića. Nije pogriješio, dapače bio je to pun pogodak, jer Turopolje je dobilo još jedno trenersko ime, koje se ovog ljeta odlučilo na rastanak s Vukovinom.

Nije želio da to doznamo “tamo negdje”, već nas je o svemu obavijestio u maniri iskusnih trenera. Prije bismo rekli velikih ljudi, koji znaju kako se odnositi s onima s kojima si surađivao, a surađivat ćeš i dalje. Nije nam preostalo ništa drugo, nego da sa Stefijem sjednemo na kavu pa uz razgovor prođemo brojne nogometne teme. A bilo ih je.

-Bilo je to lijepo razdoblje, tri godine sjajnog iskustva. Mislim da sam izašao s puno novih spoznaja, ali i da sam ja puno bolji trener nego što sam to bio- započeo je razgovor Rajić, kojem će vrata kluba iz Vukovine zauvijek ostati otvorena.

Uostalom, prva ljubav zaborava nema, a upravo to najbolje opisuje razdoblje koje je Rajić od jeseni 2020. do kraja proljeća 2023. proveo u vukovinskom klubu.

-Ostat ćemo uvijek u jako dobrim odnosima. U meni će imati najvećeg navijača- govori nam Stefi, koji se u proteklom razdoblju “potrošio”, zbog čega je najbolje za sve da krenu u nove izazove.

-U tri godine preskočili smo dva ranga, dva puta smo igrali finale goričkog Kupa, tako da smo ostvarili jako dobre rezultate. Mislim da je vrijeme meni i njima za restart- priča nam dalje.

U Lomnici naslijedio generaciju sadašnjeg gradonačelnika

Ulazak u trenerske vode dogodio se sasvim slučajno preko sadašnjeg gradonačelnika Krešimira Ačkara. Naime, naš je sugovornik došao igrati u Lomnicu, gdje je tada igrao i Ačkar, koji je bio trener mlađih kategorija. No, kako je dobio posao u školi, sve obaveze više nije mogao uskladiti, te je njegovu generaciju naslijedio Rajić, koji je u Lomnici ostao dvije i pol godine, prije nego li je stigao poziv Udarnika i povratak u Kurilovec, gdje je igrački i stasao kroz tamošnje mlađe kategorije.

-Trenerski sam krenuo sam od limača, a kroz vrijeme provedeno tamo trenirao sam i juniore, kadete te starije pionire- ističe Stefi, koji je u Vukovini prvotno došao da trenira starije pionire s kojima je proveo tek mjesec dana, nakon čega je stigao poziv Saše Matejčića da naslijedi Stivena Žitnika u seniorskoj momčadi.

-Zasigurno je u meni prepoznao nešto što mu se svidjelo i tu smo krenuli- prisjeća se ulaska u seniorske trenerske vode, gdje mu je želja da jednog dana bude i trener svoga Kurilovca.

U Kurilovcu sam igrački odrastao

-Iskreno, vjerujem kako će se to u jednom trenutku desiti. Hoće li to biti kroz dvije, tri, pet ili deset godina ne mogu znati. No, to će biti stepenica koju neću moći preskočiti, jer na Kurilovcu za mene trava drugačije miriše nego negdje drugdje. Tamo samo nogometno odrastao i proveo što igrački, što trenerski više od 20 godina, tako da vjerujem kako će se to u jednom trenutku desiti.

Ne pronađe li ovog ljeta angažman koji bi ga zadovoljio, otkrio nam je kako će nastaviti raditi na sebi i usavršavati se prateći rad inozemnih klubova u kojima njegovi prijatelji sjajno rade svoj posao i osvajaju titule nacionalnih prvaka.

-Nemam razloga nešto kriti uspostavio sam kontakte sa Sašom Sabljakom u Zrinjskom i Mateom Žugajem koji je u Olimpiji, koji mi stoje na raspolaganju. Volio bih vidjeti taj rad na profesionalnoj razini iz nekog druga svjetla, a ne samo kao navijač- govori nam naš sugovornik, koji je trenerski odrastao prateći Josepa “Pepa” Guardiolu.

-Shvatio sam kako to nije jedini put, jer to što on igra nogomet je nogomet koji je najteže prebaciti na svoju ekipu, pogotovo na uvjete u kojima mi radimo. Po meni to je vjerojatno najbolji trener poslije Alexa Fergusona. Interesira me jako nogometna filozofija Jurgena Klopa, Marcela Bielse koji uvijek donese nešto novo. To su treneri koji ostavljaju pečat sa svojim ekipama. Kod Ancelottija mi se primjerice sviđa mirnoća koju ostavlja na ekipu.

Ako si u tome daj 100 posto od sebe

Mnogi njegovi vršnjaci zadovolje se prosječnošću i ne mare baš previše za daljnjim trenerskim školovanjem i usavršavanjem. Rajić, poput svojih vršnjaka Perice Vidaka, Matea Žugaja potvrđuje da se samo radom i upornošću može ići naprijed.

-Ako uđeš u ovo i zadovoljiš se s nečim, to onda nije posao za tebe. No, ako se pronađeš u tome, onda se daj u to 100 posto. U tom slučaju ćeš sam sebe cijelo vrijeme tjerati na nešto više i drugo- poručuje Rajić, koji redovito prati nogometna zbivanja po turopoljskoj metropoli.

-Gorica je broj jedan i tu je koncentrirana sva kvaliteta. To je profesionalni pogon s kojim se nema potrebe mjeriti. Ako govorimo o ostatku klubova, onda je tu Kurilovec vodeći i tako će to vjerujem biti i nadalje, zbog bogate povijesti koju taj klub ima. Ban Jelačić je organizacijski napredovao u svim segmentima u posljednje tri godine, a sve pohvale za rezultate postignute u posljednje vrijeme zaslužuje Lukavec koji je došao do Treće lige. Ovdje treba svakako izdvojiti i Mraclin gdje se Uprava daje u to, a to se onda i vidi- o stanju u turopoljskom nogometu će Stefan Rajić, s kojim smo se dotakli i završnice Lige nacija, koja nas očekuje ovoga tjedna.

-Ono što smo mi naučili od Hrvatske u posljednjih pet godina je da možemo očekivati svašta i da se nikoga ne trebamo pribojavati. To su dvije utakmice, a ja sam mišljenja kako mi to u Nizozemsku idemo osvojiti. Kad si već tamo ne ideš samo odigrati utakmicu, već ideš podići taj trofej- zaključio je razgovor naš sugovornik.

Naši ljudi našeg kraja
Sport
Velika Gorica