“Samuraji šanka” u Zagrebu: Zelinska priča na gradskoj kulturnoj sceni

U petak navečer, u prostoru Cinkuš caffe bara i galerije u Mletačkoj ulici u Zagrebu, održano je zagrebačko predstavljanje trećeg, dopunjenog i proširenog izdanja knjige „Samuraji šanka“ autora Marijana Grakalića, uz otvorenje izložbe karikatura Stiva Cinika. Događaj je spojio književni i vizualni izraz u priči koja polazi iz prigorskih brežuljaka i Svetog Ivana Zeline, a završava u gradskom okruženju Zagreba, gdje se kultura gostionice, kleti i kavane čita kao dio šireg društvenog i urbanog identiteta.

Haiku kao vodič kroz duh mjesta

Knjiga „Samuraji šanka“ strukturirana je kao niz haiku-minijatura, kratkih poetskih zapisa koji bilježe svakodnevicu ljudi okupljenih oko šanka, čaše vina ili gemišta. U tom formatu, koji preuzima japansku poetsku mjeru, autor gradi vodič ne toliko po geografiji, koliko po duhu mjesta, navikama i razgovorima koji se razvijaju u prostoru gostionice.

– Moj prvi susret sa Samurajima Šanka bio je kada je Marijan došao u ured Turističke zajednice i rekao mi: „Evo, imam nešto za tebe, objavi knjigu Samurai Šanka.“ Tada smo počeli čitati i shvatili da je to najneobičniji turistički vodič, kako upoznati Zelinu kroz šanka. Ovo nam je sada već treće izdanje. Prvo je bilo klasično, samo s haikuima, a zatim smo zbog turista odlučili napraviti dvojezično izdanje, s prijevodima na engleski, da se ne izgubi forma – rekla je Marinka Zubčić Mubrin.

Karikature kao treća dimenzija izdanja

Treće izdanje donosi dopune teksta i snažniji vizualni sloj kroz ilustracije i karikature koje prate haiku zapise. Knjiga je tiskana u više formata, uključujući i džepno izdanje, a cilj je bio proširiti publiku i približiti lokalnu priču posjetiteljima koji Zelinu i okolni kraj upoznaju kroz gastronomiju, vino i neformalna mjesta susreta.

– Stvaranje tih karikatura bilo je jako zanimljivo jer sam u tome sudjelovala aktivno, ne crtanjem, nego biranjem autoktonih lokacija i ljudi. Ovo su sve živi ljudi, naši Zelinčani, i jedva čekam da završi izložba kako bih im mogla pokloniti njihove karikature, da ih mogu staviti po kletima – dodala je Marinka Zubčić Mubrin.

Karikature Stiva Cinika postavljene u galerijskom prostoru prate likove i prizore iz knjige, bilježeći karaktere i navike ljudi koji se pojavljuju u haiku zapisima, pri čemu vizualni sloj funkcionira i kao samostalni komentar kulture gostionice.

– Ja volim crtati ljude, karaktere. Jedan pisac je rekao da voli piti kako bi ljudi postali zanimljivi, a ja obrnuto, ja crtam ljude da bih one koji piju učinio zanimljivima. On je obilazio klijeti i šankove, treba sve to proći. Naporno je, nije to tako jednostavno – rekao je Stevo Šinik.

Od Zeline do Zagreba, šank kao metafora

Autor knjige naglasio je da su haikui nastali kao spoj klasične poetske forme i autohtonog sadržaja vezanog uz kulturu pića, gostionica i svakodnevnih susreta, posebno u Zelini i Zagrebu.

– To su haikui, japanski oblik poezije koji ima svoju mjeru kako se piše, a ja sam ga obogatio našim autohtonim sadržajem, dakle alkoholnom kulturom naših krajeva, pogotovo Zeline i Zagreba. Nastali su kao poetski vodič po duhu ljudi koji vole dobru kapljicu. Jedna od najvećih vrijednosti naše domovine su šankovi, one birtije koje su toliko stare da je u njima i prašina stara par stoljeća – rekao je Marijan Grakalić.

Nakon ranijih predstavljanja u Svetom Ivanu Zelini, zagrebački događaj označio je nastavak puta knjige koja iz lokalnog okvira prelazi u širi, srednjoeuropski kontekst, u kojem su gostionice, kavane i kleti dio svakodnevice i društvenog tkiva. U prostoru gradske galerije „šank“ se pritom čita kao metafora mjesta na kojem se susreću urbana rutina, umjetnički izraz i priče običnih ljudi.