Samo su liberali ostali pri zdravoj pameti: Zabrane neće riješiti noćno opijanje na javnim površinama

Rasprava o izmjenama Zakona o trgovini još je jednom pokazala koliko je hrvatska politika sklona proizvodnji zakona radi zakona. Umjesto da se problem noćnog opijanja na javnim površinama, narušavanja javnog reda i neodgovorne konzumacije alkohola rješava prevencijom, obrazovanjem i stvarnim nadzorom policije i komunalnih službi, većina stranaka ponovno poseže za najjednostavnijim rješenjem, novom zabranom.

U toj su se raspravi posebno izdvojile liberalne stranke, HSLS i IDS, čiji su zastupnici Darko Klasić i Anteo Milos upozorili da zabrane same po sebi ne rješavaju problem, nego ga često samo premještaju, dok se novi administrativni teret ponovno prebacuje na male trgovce i obiteljske obrte.

Zabrane često ne uklanjaju problem, nego ga premještaju

Predložene izmjene Zakona o trgovini, kojima se dodatno regulira prodaja alkoholnih pića u noćnim satima te zabranjuje prodaja energetskih pića maloljetnicima, u saborskoj su raspravi dobile načelnu potporu, no istodobno su otvorile i puno važnije pitanje: može li se ozbiljan društveni problem riješiti još jednom zabranom, još jednom evidencijom i još jednim administrativnim teretom za one koji ionako najteže podnose svaku novu obvezu.

Upravo je na to upozorio saborski zastupnik HSLS-a Darko Klasić, koji je, za razliku od državnog pristupa koji ponovno poseže za regulacijom kao prvim refleksom, vrlo jasno istaknuo da zabrane često ne uklanjaju problem, nego ga samo premještaju. Oni koji žele kupiti alkohol, poručio je, kupit će ga ranije ili u susjednom mjestu, dok se problem pretjeranog opijanja među mladima ili turistima time neće stvarno riješiti.

– Zabrane često ne uklanjaju problem, nego ga premještaju. Ljudi koji žele kupiti alkohol jednostavno će ga kupiti ranije ili u susjednom mjestu. Problem pretjeranog opijanja među turistima ili mladima time se neće riješiti – upozorio je Klasić.

To je možda i najrazumnija rečenica u cijeloj raspravi, jer pogađa samu bit problema. Hrvatska već godinama ima naviku složene društvene pojave rješavati najjednostavnijim političkim alatom, a to je zabrana. Kada postoji problem s alkoholom, uvede se ograničenje.

Kada postoji problem s mladima, propiše se nova kontrola. Kada postoji problem s provedbom, uvede se nova evidencija. Na kraju se stvara dojam odlučnosti, ali se stvarni uzroci problema rijetko dodiruju.

Teret se ponovno prebacuje na male poduzetnike

Posebno je problematično to što se i ovaj put najveći dio praktičnog tereta prebacuje na trgovce, i to ponajprije na one najmanje. Mali trgovci, kiosci, obiteljski obrti i lokalne prodavaonice već su godinama izloženi neradnim nedjeljama, ograničenjima cijena, rastu režija, inflaciji, manjku radne snage, sve skupljem poslovanju i sve složenijim administrativnim pravilima. Sada im se, pod izlikom prevencije, dodaje još jedna obveza, još jedan inspekcijski rizik i još jedan tehnički zahtjev.

Klasić je zato upozorio da se novi Zakon o trgovini predstavlja kao najmanja moguća intervencija, ali da za male trgovce svaka nova evidencija, svaka digitalna integracija i svaka dodatna kontrola mogu biti ozbiljan udar na poslovanje.

– Ako realno pogledamo, sve više otežavamo njihov rad i ugrožavamo njihovu egzistenciju – poručio je Klasić.

U tom je kontekstu posebno problematizirao i dio zakona koji predviđa provjeru dobi u internetskoj prodaji putem informacijskog sustava e-Građani, pri čemu bi strani državljani sustav koristili preko OIB-a. Klasićevo pitanje zato zvuči potpuno praktično: hoće li turist koji želi naručiti bocu vina u apartman doista vaditi OIB i prolaziti e-Građane?

Ako je odgovor negativan, a u stvarnom životu najvjerojatnije jest, tada se otvara pitanje donosi li se zakon koji će stvarno funkcionirati ili zakon koji će dobro izgledati u obrazloženju, a loše u svakodnevnoj provedbi. Jer ako se propis ne može jednostavno provesti, on ne postaje sredstvo prevencije, nego izvor nove birokracije, pravne nesigurnosti i mogućih kazni za poduzetnike koji se i bez toga bore s previše nameta i premalo razumijevanja države.

Prevencija nije isto što i birokracija

Nitko razuman ne može osporiti da prekomjerna konzumacija alkohola među mladima, kao i sve veća dostupnost energetskih pića maloljetnicima, predstavljaju ozbiljan problem. No upravo zato taj problem ne bi smio biti sveden na politički najlakšu formulu zabrane i kazne. Prevencija nije isto što i birokracija. Obrazovanje nije isto što i još jedan pravilnik. Nadzor nad javnim redom nije isto što i prebacivanje odgovornosti na prodavača koji mora postati i trgovac, i redar, i administrator, i tumač digitalnog sustava.

Upravo su liberalne stranke u ovoj raspravi otvorile prostor za razumniji pristup. Klasić je naglasio potrebu za pojačanim nadzorom policije i komunalnih službi, dok je i IDS-ov Anteo Milos upozorio da se učinkovita politika prema alkoholu ne temelji na jednoj zabrani, nego na kombinaciji mjera koje uključuju nadzor prodajnih mjesta, edukaciju, prevenciju, jasna pravila prodaje, ograničenje oglašavanja i druge instrumente.

To je pristup koji polazi od stvarnosti, a ne od administrativne iluzije

Jer problem noćnog opijanja neće nestati zato što će se prodaja alkohola formalno ograničiti nakon 21 sat. Problem maloljetničke konzumacije neće nestati ako se odgovornost prebaci isključivo na trgovce. Problem turista koji alkohol kupuju ili naručuju u noćnim satima neće se riješiti sustavom koji pretpostavlja da će strani državljanin prolaziti proceduru koju ni domaći korisnici često ne doživljavaju jednostavnom.

Zato je Klasićeva kritika važna. Ona ne relativizira problem alkohola, ne brani neodgovornu prodaju i ne negira potrebu za pravilima. Naprotiv, ona podsjeća da pravila moraju biti provediva, razumna i usmjerena na stvarni učinak, a ne na stvaranje dojma da je država nešto poduzela.

U suprotnom, dobit ćemo još jedan zakon koji će se predstavljati kao prevencija, a u praksi će značiti dodatni pritisak na male poduzetnike, nove tehničke komplikacije, nove mogućnosti kažnjavanja i vrlo upitan učinak na ponašanje onih zbog kojih se zakon navodno donosi.