Pucarić: Ljevica živi od ustaša i partizana jer nema rješenja za stvarne probleme

Gradska odluka o zabrani pozdrava “Za dom spremni” u prostorima Grada Zagreba, donesena na valu političke i medijske buke nakon koncerta Marka Perkovića Thompsona, prema Zoranu Pucariću više je politička gesta za smirivanje vlastitog biračkog tijela nego stvarna politika. U razgovoru za podcast 01Portala Pucarić tvrdi da se vlast upustila u područje predfašističke cenzure, bez jasnih kriterija i bez stvarnog učinka na društvenu klimu.

– Sjajno, ali kako ćemo zabraniti? Nakon što se nešto dogodi ili ćemo predvidjeti da će se nešto dogoditi pa ćemo preventivno zabraniti? Onda to više nije zabrana, to je nekakva cenzura – rekao je Pucarić.

Dodao je da je cijela priča vrlo čudna te da odluku vidi prije svega kao odgovor vladajuće garniture vlastitom biračkom tijelu. – Očito je da je vladajuća garnitura morala odgovoriti svojem biračkom tijelu koje je reklo: bili ste prepopustljivi, dopustili ste koncert i sve što se dogodilo – istaknuo je Pucarić.

Sloboda govora, zabrane i “zabranjeno voće”

Pucarić upozorava da se gradska većina upustila na sklisko područje ograničavanja slobode govora, bez jasnog odgovora što se konkretno dobiva zabranama.

– Sloboda govora nikad nije apsolutna, ona je ograničena slobodama drugih. Ali što postižemo zabranjivanjem bilo čega? – upitao je Pucarić.

Podsjetio je i na primjer Pule, gdje Thompson nije dobio suglasnost za nastup u Areni, ali mu je grad ponudio stadion Aldo Drosina, pa situaciju u Zagrebu smatra bitno drugačijom. Na cijelu priču primjenjuje logiku “zabranjenog voća”.

– Ništa se ne dobiva zabranom. Zabranjeno voće je najslađe voće i svi će reagirati – naglasio je Pucarić.

Voditelj se prisjetio i vremena kada je “Vila Velebita” bila zabranjena u Jugoslaviji, a upravo se zato pjevala na svakom većem slavlju. Nakon što je zabrana nestala, pjesma je gotovo iščeznula iz svakodnevnog repertoara, što Pucarić koristi kao ilustraciju učinka zabrana na društveni inat.

– Mi smo takav narod, volimo se inatiti. Kad nešto zabraniš, ljudi to još više žele pjevati, slušati ili podržavati – smatra Pucarić.

Nedorasla komunikacija i tišina kad nema ideologije

Pucarić gradsku upravu opisuje kao komunikacijski nedoraslu, s posebnim naglaskom na tišinu u slučajevima koji traže jasnu osudu nasilja i sigurnosne poruke građanima.

– Sve što se događa kod nas je nekakva nedorasla komunikacija. Puno je važnije ono što se događa iza kamera, ono što se događa kada novinari nisu prisutni – rekao je Pucarić.

Dodao je da ozbiljna politika podrazumijeva tihu diplomaciju, dogovore i pripremu, a ne improvizaciju “s brda s dola”.

Voditelj je podsjetio da nakon masovne tučnjave maskiranih huligana na Trgu bana Josipa Jelačića, kao i nakon brutalnog vršnjačkog nasilja među djecom, nije bilo jasne, čvrste reakcije gradonačelnika ni gradskih ureda – dok se istodobno promptno i glasno reagira na svaku temu vezanu uz ideološke rasprave i pozdrav “Za dom spremni”.

– Gradski uredi i gradonačelnik jako su tihi kad se radi o sigurnosti, nasilju ili komunalnim problemima, a jako glasni kad treba reagirati na ideološke teme – istaknuo je Pucarić.

https://youtu.be/B-RKM_2BddA

Transparentnost samo na papiru

U razgovoru se otvara i tema transparentnosti zagrebačke vlasti. Voditelj podsjeća na presudu Visokog upravnog suda koji je utvrdio da je gradonačelnik Tomislav Tomašević nezakonito uskraćivao pristup dokumentima vezanim uz projekt tzv. Mini Manhattana, koje je zastupnik Renato Petek godinama tražio temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama.

Spominje se i niz drugih slučajeva, od Doma zdravlja Novi Zagreb – Zapad i Novi Zagreb – Istok, preko Muzeja za umjetnost i obrt pa do ranijih afera oko Ustanove za upravljanje sportskim objektima, kao primjeri u kojima je transparentnost ostala uglavnom na razini predizborne parole.

– Svaka vlast kvari, apsolutna vlast kvari apsolutno – rekao je Pucarić.

Naglasio je da je Tomašević prve izbore dobio na apsolutnoj negaciji Milana Bandića, kao medijski proizvod suprotan svemu što je Bandić predstavljao, dok je druge izbore dobio jer realno nije imao jakog protukandidata.

– Ali vladaju na potpuno jednak način, tu nema nikakve promjene – istaknuo je Pucarić.

Podsjetio je da Jakuševac nije zatvoren, da Damir Pripuz i dalje posluje s Gradom, te da su se obećanja o radikalnom zaokretu u prostornom planiranju pretvorila u nastavak prakse visokogradnje – od nebodera u Miramarskoj i na Jankomiru do novih zgrada na prostoru Ciglani Črnomerec.

– Ništa se nije promijenilo. Sjetimo se zastave na Jakuševcu i svega što je tada obećano. Danas vidimo da ta obećanja jednostavno nisu ispunjena – rekao je Pucarić.

SDP između Thompsona i moralnog arbitra

Posebno se oštro osvrće na Socijaldemokratsku partiju, koja je u Zagrebu preuzela ulogu glavnog branitelja odluke o zabrani pozdrava “Za dom spremni”, dok istodobno u Varaždinu puni dvorane na Thompsonovim koncertima.

– S jedne strane SDP puni dvorane na Thompsonu u Varaždinu, a s druge se pravi moralni arbitar u Zagrebu – rekao je Pucarić.

Smatra da je SDP duboko kontradiktoran i da se stalno zapliće u vlastitoj nesposobnosti.

– Negativna selekcija pojela je stranku, puno dobrih kadrova izbačeno je van, često upravo one koji možda ne odgovaraju aktualnoj liniji vodstva – naglasio je Pucarić.

Podsjetio je i na niz unutarstranačnih promašaja, od raspuštanja organizacija u četiri najveća grada do situacije u Rijeci, gdje je stranka sama sebe dovela u poraznu poziciju. – Oni su majstori skakanja sami sebi u usta. To je stranka koja više ne zna što je, ni kome se obraća – rekao je Pucarić.

Dalija Orešković, “grunfovske” dosjetke i izgubljena ljevica

Pucarić se osvrće i na koalicijsku partnericu SDP-a na nacionalnoj razini, Daliju Orešković, ocjenjujući da njezina retorika sve češće prelazi u histeriju zbog nemogućnosti političkog proboja.

– Kad nekakvom retorikom i politikama ne dopireš do svojih birača, počneš histerizirati. Bojim se da se to upravo događa – rekao je Pucarić.

Podsjetio je na njezinu izjavu – Kad antifašizmu oduzmeš anti, ostane fašizam – koju uspoređuje s “grunfovskim” dosjetkama.

– To je otprilike na razini: ako izgubiš dobitak, dobiješ gubitak – rekao je Pucarić.

Kritizira i poziv Orešković biračima da ne idu na koncert ako Thompson bude pjevao “Bojnu Čavoglave”, te posebno ističe uvrede upućene hrvatskom branitelju Michelu Nicolieru i premijeru Andreju Plenkoviću.

– Nije u redu premijera nazivati nacistom, bez obzira slažemo li se s njim ili ne. To je potpuno promašena mjera i retorika – naglasio je Pucarić.

Šire gledano, ocjenjuje da je HDZ po socijalnim politikama danas “veća socijaldemokracija od SDP-a”, dok je SDP ostao bez svoje tradicionalne radničke baze.

– Ako pogledamo socijalne politike, HDZ je danas veća socijaldemokracija nego SDP. A SDP više ne znam ni kako definirati – rekao je Pucarić.

Ideologija kao “joker zovi” i bijeg od stvarnih problema

Pucarić smatra da političke elite, kad god ostanu bez odgovora na realne probleme – od zdravstva i socijalne politike do komunalne infrastrukture – posežu za provjerenim ideološkim temama: ustaše, partizani, ploče, pozdravi.

– Kad ne znaš što ćeš, vratiš se na ustaše i partizane. To je joker zovi hrvatske politike – rekao je Pucarić.

Podsjetio je i na razdoblje pandemije kada su se društvo i politika lomili oko pitanja cijepljenja, lockdowna i mjera, da bi se nakon prestanka epidemije sve brzo vratilo na stare ideološke podjele.

– Svi smo bili sretni kad je covid nestao, a mi se vratili dobrim starim ustašama i partizanima. To nam je najjednostavnije za pričati – naglasio je Pucarić.

Javno zdravstvo pritom, kaže, nije ni lijevo ni desno pitanje, nego pitanje funkcioniranja države.

– Javno zdravstvo tiče se svih nas. Nema lijevog i desnog javnog zdravstva, ima samo dobrog ili lošeg upravljanja – rekao je Pucarić.

Kao ilustraciju lošeg kadroviranja navodi činjenicu da je vršiteljica dužnosti zamjenice ravnatelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje osoba starije životne dobi.

– Što, mi u Hrvatskoj nemamo nikoga tko bi to mogao voditi osim nje? – upitao je Pucarić.

Kontrola kulture, algoritmi i nerazumijevanje Vukovara

Na pitanje kamo vodi kad se vlast – lijeva ili desna – počne baviti kontrolom kulturnog i umjetničkog izraza, Pucarić odgovara da to u Zagrebu vodi desecima tisuća eura raznim kulturnim udrugama i inkubatorima za koje javnost niti ne zna čime se bave, dok istodobno folklorni ansambli i djeca koja plešu pred četrdesetak ljudi iza zatvorenih vrata postaju problem.

– U redu je financirati kulturu, ali nije normalno da folklorna skupina postane problem, a da istodobno deseci tisuća eura odlaze u nekakve inkubatore za koje nitko ne zna što točno rade – rekao je Pucarić.

Opisuje i vlastiti “društveni eksperiment” s fotografijom kazališnih kostima nacističkih uniformi u kemijskoj čistionici, koju je objavio na Facebooku bez konteksta. U roku nekoliko sati fotografija je skupila stotine tisuća prikaza, da bi potom bila uklonjena, a njemu ograničen doseg zbog navodne “promocije neprijateljske ideologije”.

– To je primjer kako algoritmi dodatno radikaliziraju raspravu i guraju ljude u sukob – naglasio je Pucarić.

Na kraju se osvrće na izložbu “Srpkinje heroine Velikog rata” u Vukovaru na ćirilici, koju srpska zajednica organizira u studenome.

– Vukovarcima je Domovinski rat najveći rat na svijetu jer su ga proživjeli na vlastitoj koži. Oni plakat na ćirilici s porukom o heroinama velikog rata u 11. mjesecu jednostavno ne mogu vidjeti bez emocije – rekao je Pucarić.

Dodao je da ista izložba u proljeće vjerojatno ne bi izazvala takve reakcije, ali da s obje strane nedostaje političke i ljudske osjetljivosti.

Na kraju podcasta Pucarić i voditelj zaključuju da zabrane, ideološke odluke i politički performansi ne mijenjaju društvo na bolje, ali mogu produbiti podjele, ojačati inat i dodatno udaljiti politiku od svakodnevnih problema građana – od kanalizacije i otpada do zdravstva i sigurnosti na zagrebačkim ulicama.