Promocija nove knjige poezije prof. Ivana Koprića u četvrtak u Zagrebu
Promocija nove zbirke bit će u četvrtak, 31. ožujka u 19 sati u Knjižnici Bogdan Ogrizović u Preradovićevoj ulici u Zagrebu. Knjigu će predstaviti pjesnikinja Sanja Baković, leksikograf i književnik Vlaho Bogišić, urednik Branko Čegec i sam autor, stihove će kazivati glumica Urša Raukar-Gamulin, a u glazbenom dijelu programa nastupit će Gudački orkestar Sveučilišta u Zagrebu pod umjetničkim vodstvom prof. Jože Haluza.
O novoj zbirci sam autor kaže:
-Knjiga je ispala opsežnija nego što sam htio, ima skoro 240 stranica, a sadrži 94 pjesme razvrstane u četiri cjeline. U prvoj cjelini pod naslovom Lazar u logoru grupirane su pjesme koje tematiziraju teške društvene teme, od migracija i ratnog nasilja preko pandemije i zagađenja do siromaštva i društvenog beznađa. Drugi ciklus, pod naslovom Fraktali kaosa, više je vezan uz moj doživljaj svijeta i svega onog sivog i neugodnog s čim sam se suočavao u životu. Terra Australis je treći ciklus, posvećen putovanju, uglavnom stvarnim putovanjima, kao i strasti za putovanjem. Knjiga završava ciklusom Visoka temperatura u svemiru, koji sadrži poeziju intime, straha od prolaznosti i ljubavi. Pjesmama u ovoj knjizi htio sam ocrtati širinu mojeg životnog horizonta, od društvenih nedaća i nepravdi, preko osobnih iskušenja i teškoća, do predanosti putovanjima i na kraju onome što nas sve čini ljudima, emocijama, uključujući i one pozitivne, naročito ljubav.
Svatko od nas na putu je, stvarnom ili metaforičkom, čitav život. Putujemo, kroz predjele i kroz vrijeme. Putujemo i kad ležimo, u dječjem krevetiću ili bolničkoj postelji. Putujemo kad sanjamo i kad patimo od nesanice. Putujemo gore, u planine, tražimo vrhunce postignuća, nježnosti, ljubavi, sreće. Putujemo dolje, u glib i mulj svijesti i savjesti. Na putu sve je prolazno, a ujedno i vječno. Svačiji je put različit, a opet tako jednak ostalima. Na putu, pred nama je uvijek nada, a iza nas iskustvo. Na putu bismo rado imali dobre, precizne, kvalitetne karte, peljare s ucrtanim opasnostima, kao nautičari. Još više, u svakoj luci u koju pristajemo rado bismo se oslonili na pouzdane, odlučne i snažne peljare, vodiče koji bi našim mislima i emocijama dali sigurnost koja nam nerijetko nedostaje. Peljari su spomen i nada, peljanje je život kojem granice svemira nisu nesavladive – kaže Ivan Koprić i za kraj poručuje:
-Želja mi je da svi oni koji imaju sklonost poeziji, književnosti, kulturi i umjetnosti čitajući ovu knjigu dobiju neku vrstu peljara, figurativnog atlasa sa stihovnim kartama koje će ih podsjetiti i na njihovo životno putovanje, kao i na putovanja svih njima bliskih ljudi. Ako bih uspio u toj nakani, onda bih i sam sebe mogao smatrati njihovim nenametljivim prijateljem, peljarom, pilotom, odnosno vodičem. Htio bih, naime, da se na onom dijelu životnog puta gdje smo se sreli, iako samo u čitanju poezije, osjećaju ugodno.
