Plan na papiru, smeće na terenu: Zagreb pokreće raspravu bez energane i gotove infrastrukture

Grad Zagreb početkom siječnja otvorio je javnu raspravu o Planu gospodarenja otpadom do 2029. godine, dokumentu koji dolazi nakon isteka prethodnog plana i bez predviđene energane za termičku obradu ostatnog otpada, što je izazvalo kritike dijela stručne i civilne scene.

Javna rasprava o Planu gospodarenja otpadom Grada Zagreba pokrenuta je u trenutku kada je prethodni planski dokument već istekao, a novi tek sada treba postaviti smjer za razdoblje koje je već započelo. Sam Plan predviđa postupno zatvaranje odlagališta Jakuševec do 2029. godine i izgradnju Centra za gospodarenje otpadom u Resniku kao središnje točke budućeg sustava, no upravo su ti rokovi i koncept izazvali najviše reakcija u javnosti.

Izostanak energane

Udruga Ekologija grada, jedna od najaktivnijih u području gospodarenja otpadom u Zagrebu, u svojim javnim analizama upozorava da Plan ne daje odgovor na ključno pitanje što će se dogoditi s ostatnim otpadom nakon mehaničko-biološke obrade u budućem Centru. Prema njihovim navodima, izostanak postrojenja za termičku oporabu, odnosno energane, ostavlja sustav bez završne faze obrade, zbog čega grad i dalje ostaje ovisan o odlaganju ili vanjskim komercijalnim rješenjima.

U istom kontekstu, predsjednik udruge Ekologija grada Josip Pavlović u više je navrata ocijenio da su rokovi za izgradnju i puštanje u rad CGO-a Resnik do 2029. godine teško ostvarivi s obzirom na stanje projektne dokumentacije i dozvola. U javnim istupima naglašava da se projekt još uvijek nalazi u fazi ishođenja ključnih upravnih akata i studija utjecaja na okoliš, što u praksi znači da se najveći infrastrukturni zahvat u sustavu otpada nalazi godinama udaljen od pune operativnosti.

Plan se oslanja na probni rad Centra predviđen tek krajem 2028. godine, što ostavlja vrlo kratak vremenski okvir između početka rada sustava i formalnog cilja zatvaranja Jakuševca. Upravo taj raspored dio udruga i stručnjaka vidi kao rizičan, jer ne ostavlja prostor za korekcije u slučaju tehničkih ili organizacijskih problema u prvim mjesecima rada postrojenja.

Sortirnica s dozvolom, ali bez gradilišta

Posebnu pozornost u kritikama izaziva i pitanje sortirnice. Iako je za taj objekt građevinska dozvola ishođena još 2022. godine, na terenu do danas nije započela izgradnja. Udruga Ekologija grada u svojim analizama upozorava da bez funkcionalne sortirnice i razvijenih kapaciteta za obradu odvojeno prikupljenih frakcija sustav ne može ostvariti ciljeve koje Plan postavlja na razini postotaka odvajanja i smanjenja miješanog komunalnog otpada.

Kompostana, kao ključni segment obrade biootpada, u Planu se opisuje kroz postojeće kapacitete i privremena rješenja, bez jasno razrađenog modela značajnog proširenja. Prema kritikama iz civilnog sektora, to znači da se najveći udio otpada, onaj biorazgradivi, i dalje neće sustavno obrađivati u mjeri koja bi bitno smanjila pritisak na odlagalište.

Građanske inicijative i studije

Osim Ekologije grada, na pojedine segmente projekta CGO-a Resnik reagirale su i lokalne građanske inicijative, među kojima i inicijativa “Maksimir za Zagreb”, koja je tijekom javnih izlaganja o studijama utjecaja na okoliš upozoravala na, kako navode, nedovoljno razrađene scenarije utjecaja postrojenja na okoliš i šire urbano područje.

U njihovim istupima naglašava se da Plan i prateći dokumenti ostavljaju niz otvorenih pitanja o prometnim opterećenjima, kvaliteti zraka i dugoročnim posljedicama koncentracije obrade otpada na istočnom dijelu grada, bez detaljnih simulacija najnepovoljnijih scenarija.

Bez energane, bez zatvorenog sustava

Središnja točka kritika ostaje činjenica da Plan ne predviđa izgradnju energane za termičku obradu ostatnog otpada. Prema analizama koje iznose udruge i dio stručne javnosti, čak i uz visoke stope reciklaže i mehaničko-biološke obrade ostaje znatna količina otpada koju je potrebno trajno zbrinuti. Bez energane, taj dio sustava ostaje otvoren, a grad, kako upozoravaju, dugoročno ostaje izložen troškovima i organizacijskim rizicima odlaganja ili izvoza.

U tom kontekstu, Plan se u javnosti tumači kao dokument koji postavlja ambiciozne ciljeve, ali bez potpune infrastrukture koja bi te ciljeve mogla operativno poduprijeti.

Između rokova i realnosti

Javna rasprava otvorila je formalni prostor za primjedbe i prijedloge, no udruge koje su se uključile u proces upozoravaju da se ključne koncepcijske odluke, poput izostanka energane i modela zatvaranja Jakuševca, donose u trenutku kada je vremenski okvir do 2029. godine već znatno sužen.

U takvom rasporedu, kako navode, najveći dio posla ostaje na razini dozvola, studija i projektiranja, dok se stvarna gradnja i uspostava sustava prebacuju u razdoblje koje se mjeri mjesecima, a ne godinama, prije zacrtanog cilja zatvaranja odlagališta.