Pervan nakon 30 godina karijere kreće na turneju: Oduzmi mikrovalnu i pametne telefone, čovjek je isti k’o 1537.

Shvatio sam da se 30 godina već bavim ovim, što je porazno za bilo koje biće. Da nije ovaj posao takav kakav je, predao bih se. Trebao sam umrijeti jedan, dva puta već do sada. Jedna ogromna žila mi je pukla, imao sam pola sata. Onda su mi herc izvadili, popravili i vratili nazad. Trebao sam umrijeti prije dvije godine, onda ne bismo imali okruglu obljetnicu nego posmrtnu, bilo bi puno više novinara, rekao je Pervan na početku obraćanja.

Prisjetio se i vremena kada se stand-up tek pokušavao definirati u Hrvatskoj.

– Tad se nije znalo formulirati što znači stand-up. Kao, dođi pa nešto pričaj. Što da pričam?! Pola sata ja, pola sata jedan Amerikanac, vrlo duhovit, bezobrazan, jezičina nevjerojatna. Tad sam vidio što je u stvari stand-up – bezobrazluk – kazao je.

Govoreći o kreativnosti i pokušajima institucionalizacije humora, odbacio je ideju formalnog obrazovanja za stand-up.

– Bilo je pokušaja da se napravi škola stand-upa. A što bi se učilo?! Ako nisi za to rođen, nema šanse da to radiš. Možeš biti uporan, ne znam, k’o Dabro, ali ne ide. Tih 20 posto što čini razliku između prosječnog i dobrog, to je nenaučivo – poručio je.

Na pitanje o promjenama u društvu i publici kroz tri desetljeća, ustvrdio je kako se suštinski malo toga promijenilo.

– Oduzmi mikrovalnu i pametne telefone, čovjek je isti k’o 1537. Zavist, zloba, ljubomora, muško-ženski odnosi, sve je isto – rekao je.

Posebno se osvrnuo na emisiju „Večernja škola“, projekt koji je najviše obilježio njegovu karijeru.

– Zajednički nazivnik je to da su svi išli u školu. U Zagreb, Travnik i tako. Sjedenje u klupi, ispitivanje, zadaci. To je životno. Forma je pogođena – istaknuo je, objašnjavajući da je emisija nastala kao pokušaj stvaranja gledanog sadržaja uz minimalne troškove.

– Dobio sam zadatak da napravim nešto da je jako gledano, ali da ništa ne košta. I onda sam uzeo formu škole. Kao profesor, sve stane unutra – od biologije i filozofije do glume – kazao je.

Podsjetio je i na međunarodne varijacije formata. – Imam doma dvije i pol minute rumunjske Večernje škole. Ne znam što govore, ali ista je forma. Srbi imaju Kursadžije, u Austriji isto postoji slična emisija. Forma je jednostavna i svi je prepoznaju – rekao je.

Govoreći o odnosu društva prema uspjehu, naveo je primjer velikih dvorana i reakcija javnosti.

– Kad smo imali Večernju školu u Ciboni, bilo je 5000 ljudi na predstavi, i nitko ništa. Hrvatska oprašta sve, ali uspjeh ne. To je nešto najstrašnije čime možeš uvrijediti ljude oko sebe – uspjeti – kazao je.

Kao osobnu potvrdu rada izdvaja reakcije publike.

– Kad se okrenem na 30 godina iza sebe i ljudi kažu da su uz to odrasli, znam da nisam uzaludno živio. To je veliko postignuće – poručio je.

U sklopu obilježavanja obljetnice najavljena je turneja koja započinje u ožujku. Prvi zagrebački termin 19. ožujka već je rasprodan, pa je dodan i drugi 27. ožujka. Pervan prije toga nastupa u Rijeci 11. ožujka, potom u Župi dubrovačkoj 10. travnja i Sisku 17. travnja, uz najavu dodatnih datuma. Pred publikom koja je uz njegove nastupe odrastala, tri desetljeća rada zaključit će na isti način na koji ih je i započeo – bez kompromisa i bez zadrške.