Obrtnici ostali bez potpora zbog papira, Grad im odgovara birokratskim cinizmom

Zagrebački obrtnici, ljudi koji svakodnevno rade, zapošljavaju, plaćaju doprinose i pune gradski proračun, našli su se u situaciji da im potpora izmakne ne zato što njihov obrt nije vrijedan potpore, nego zato što u dokumentaciji nedostaje stranica, potpis, ispis elektroničke pošte ili je gradska tvrtka izdala pogrešnu potvrdu. Grad Zagreb pritom se poziva na pravila natječaja, ali cijeli slučaj otvara puno šire pitanje odnosa gradske administracije prema onima koji taj isti sustav financiraju.

Više od 160 odbijenih prijava našlo se na popisu koji je Grad Zagreb objavio nakon javnog poziva za dodjelu potpore za očuvanje i razvoj obrtničkih djelatnosti. Velik broj prijava, prema tvrdnjama obrtnika, odbijen je zbog pogrešaka u dokumentaciji, a dio njih odgovornost vidi i u Gradskom stambeno-komunalnom gospodarstvu, jer tvrde da su im prijave pale zbog potvrda koje im je izdao upravo GSKG, piše Radio Sljeme.

Obrtnik Matija Plavčić upozorio je da se cijela logika natječaja pretvorila u administrativni test, a ne u stvarnu procjenu kvalitete obrta i potrebe za potporom.

– Cijela logika ovog natječaja je ne da se odbijaju obrti koji nisu kvalitetni obrti nego se jednostavno radi raspodjela tko je položio ispit predaje dokumenata od 100% bodova. Ti su prošli na natječaju, a kome nedostaje bilo kakva mala stvar, ti su odbijeni na natječaju, iako Grad u novom sustavu online, što je i tvrtka koja je izradila sustav na pismenom potvrdila, omogućuje da se traži dopuna – naveo je Plavčić.

Grad je imao alat, ali ne i volju

VD pročelnica Gradskog ureda za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje Dunja Mazzocco Drvar pojasnila je da se sustav koristi za više natječaja, ali da mogućnost dopune dokumentacije nije dopuštena na svakome od njih. Obrtnicima je, prema dostupnim informacijama, bila ponuđena korisnička podrška, ali ne i mogućnost provjere dokumentacije prije konačne predaje.

Upravo tu počinje stvarni problem. Ako sustav tehnički omogućuje dopunu, ako se radi o potporama namijenjenima očuvanju obrta, ako su u pitanju ljudi koji su već godinama korisnici istih ili sličnih gradskih mjera, tada se postavlja pitanje zašto je gradska administracija izabrala rigidniji, hladniji i za obrtnike štetniji model postupanja.

Plavčić je dodatno upozorio da se među odbijenima nalaze obrtnici koji su pali na gotovo banalnim administrativnim detaljima.

– Ovo sam ja cijelu priču pokrenuo čisto iz razloga što sam razgovarao sa svih tih preko 60 obrtnika koji su zapravo svi ljuti i tužni jer su odbijeni, jer im nedostaje stranica B, jer nisu potpisali izjavu, jer im je GSKG izdao krivu potvrdu, jer nisu stavili ispis maila… Dakle, sve nekakve takve jednostavne stvari za koje je Grad, po meni, trebao zatražiti dopunu – dodao je Plavčić.

U javnom pozivu bilo je navedeno da je odgovornost za potpunu i ispravnu dokumentaciju isključivo na prijavitelju, poručuje Mazzocco Drvar. Formalno, to može biti točno. Politički i gospodarski, to je poruka koja pokazuje koliko se gradska administracija udaljila od ljudi zbog kojih bi trebala postojati.

Cinizam prema onima koji pune proračun

Posebno je problematičan ton kojim se iz Grada objašnjava cijela situacija. Mazzocco Drvar navela je da je stiglo 50 pritužbi od ukupno dvjestotinjak odbijenih prijava te dodala kako je među njima 45 prijavitelja koji su prijašnjih godina uredno dobivali ovu potporu.

– Tih pritužbi je stiglo 50. Od ukupno dvjestotinjak odbijenih, 50 ih je dostavilo pritužbe. Trebam reći da od tih 50 pritužbi, 45 je prijavitelja koji su prijašnjih godina uredno dobivali ovu potporu. Dakle, ne radi se o nekom administrativnom procesu koji jednostavno nije moguće zadovoljiti jer su se evo ove godine dogodili takvi administrativni propusti koji su isti ti subjekti mogli ostvarit prošle godine – rekla je Mazzocco Drvar.

Upravo ta rečenica najbolje pokazuje birokratski cinizam cijelog slučaja. Ako je 45 od 50 pritužitelja prijašnjih godina uredno dobivalo potporu, to se može čitati i potpuno drukčije od načina na koji to tumači Grad. To može značiti da se ne radi o neodgovornim prijaviteljima, nego o ljudima koji očito znaju sudjelovati u gradskim natječajima, ali su ove godine zapeli u sustavu koji je odlučio da je administrativna forma važnija od svrhe potpore.

Sami su si krivi

Umjesto da se Grad zapita zašto su baš dugogodišnji korisnici mjere ove godine masovno završili među odbijenima, iz gradske administracije stiže poruka da su si sami krivi. To je posebno problematično zato što obrtnici nisu proračunski korisnici koji žive od javnog novca, nego ljudi koji taj javni novac stvaraju. Svaki frizer, postolar, automehaničar, krojač, ugostitelj, serviser, mali proizvođač ili drugi obrtnik svakoga mjeseca plaća doprinose, poreze, naknade, režije i gradske obveze, dok se od njih istodobno očekuje da bez pogreške prolaze kroz sve složenije administrativne procedure.

Grad Zagreb ovdje nije pokazao partnerski odnos prema poduzetnicima i obrtnicima, nego logiku aparata koji najprije stvara pravila, zatim ih tumači na najstroži mogući način, a na kraju se čudi što su ljudi ljuti. Ekonomski gledano, to je potpuno pogrešan pristup. Potpora za očuvanje obrtničkih djelatnosti ne postoji zato da bi gradski ured mogao dokazivati strogoću procedure, nego zato da bi se održale djelatnosti koje gradu daju život, usluge, radna mjesta i prihod.

Administracija ne smije biti važnija od rada

Nitko ne tvrdi da dokumentacija ne treba biti uredna niti da natječaji trebaju biti proizvoljni. Ali ozbiljna, moderna i poduzetnicima naklonjena javna uprava mora znati razlikovati bitnu nepravilnost od sitne administrativne pogreške. Ako nedostaje očito dopunjiv dokument, ako je izostao potpis, ako je priložena pogrešna potvrda koju je izdala gradska tvrtka ili ako se problem može riješiti jednostavnim pozivom na dopunu, tada odbijanje prijave ne izgleda kao zaštita zakonitosti, nego kao demonstracija birokratske moći.

Obrtnici s razlogom traže da Grad bolje definira korake u natječaju i da se ubuduće omogući dopuna dokumentacije. To nije traženje privilegija, nego minimum razumnog postupanja. Grad koji želi razvijati gospodarstvo ne smije se prema obrtnicima odnositi kao prema smetnji u administrativnom procesu. Još manje smije zaboraviti da bez njih nema ni gradskog proračuna, ni lokalne ekonomije, ni stvarnog života u kvartovima.