Nekoliko tisuća eura za nove cjenike, ugostitelji negoduju zbog baznih cijena: Puši mi se u glavi od svega
Zoe Šarlija/PIXSELL Lani u svibnju Vlada je trgovcima na malo uvela obvezu isticanja sidrenih iliti baznih cijena uz one redovne, a jesenas je istu mjeru nametnula i svim pružateljima usluga – obrtnicima i poduzetnicima.
Datum određen za početak primjene te obveze, 1. listopada, davao je vrlo kratak rok nakon prethodne najave pa je Vlada uvaživši prigovore i zahtjeve obrtnika, poduzetnika i trgovaca odgodila početak primjene Pravilnika o isticanju bazne cijene proizvoda ovog utorka, 17. studenoga.
Time su obrtnici i poduzetnici dobili mjesec i pol dana dodatnog vremena da preinače i prilagode svoje cjenike – fizičke i na mrežnim stranicama, letke, kataloge, plakate i digitalne oglase tako što će ondje uz redovnu cijenu svakog proizvoda i usluge istaknuti i sidrenu (baznu) cijenu koja je bila 10. rujna ove godine.
Ugostitelji nisu krili ljutnju
Među onima koje obuhvaća ta obveza su i ugostitelji. Koncem rujna, prije prvotno određenog datuma stupanja na snagu obveze objave baznih cijena, predsjednik Udruženja ugostiteljskih djelatnosti pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) Gordan Šestić nije krio ljutnju, i svoju i svojih kolega.
– Vjerujte da mi se puši u glavi od svega. Ta mjera uvodi se bez ikakve prethodne simulacije kako se to radi u Europi i ne zna se kako će utjecati na male poduzetnike koji nemaju administraciju i informatičare da im s promijene cijene na web stranicama. Najveći trošak bit će za pisane materijale, kazao je tada.
Troškovi od nekoliko stotina do nekoliko tisuća eura
Šestića je N1 sada, kada je obveza stupila na snagu, upitao je li ugostiteljima pomogla jednoipolmjesečna odgoda.
– Odgoda nam nije previše pomogla. U međuvremenu smo u ime Udruženja ugostiteljskih djelatnosti pri HGK podnijeli prigovor u postupku javne rasprave. Zatražili smo izuzeće cjelokupne ugostiteljske djelatnosti od primjene Pravilnika o baznim cijenama koji, nažalost, nije uvažen. Nakon što smo nekoliko puta prespavali, prihvatili smo realnost i sada smo tu gdje jesmo. Nismo imali druge.
Šestić kaže kako je iz kontakata s drugim ugostiteljima saznao da su zbog obveze isticanja baznih cijena imali prilično visoke troškove.
– Ti su troškovi bili od nekoliko stotina do nekoliko tisuća eura, ovisno o tome koliko koji ugostitelj ima objekata te koliko ima tiskanih materijala i objava na internetu s tako iskazanim cijenama.
Sada bi nas trebalo rasteretiti nekih obveza
Šestić očekuje da se o baznim cijenama oglasi i Ustavni sud budući da su ugostitelji iz Rijeke pokrenuli postupak ocjene ustavnosti te mjere. Dodaje kako tek treba vidjeti hoće li ta mjera imati utjecaja na cijene u ugostiteljstvu budući da s njom rastu administrativne obveze ugostitelja.
– Naš je konstantni zahtjev Vladi da nam olakša poslovanje i u administrativnom i u poreznom smislu, ističe.
U Ministarstvu gospodarstva su, kaže, očito uvidjeli da su prenaglili s prvotno zadanim rokovima, ali i najavljenim drakonskim kaznama. Stoga ne krije kako ugostitelji od Ministarstva gospodarstva sada očekuju i neke mjere koje bi im olakšale poslovanje.
– Mislimo da bi nas trebalo rasteretiti nekih od brojnih administrativnih obveza.
Što kad ugostitelj u ponudu uvede novu marku piva?
Šestića smo upitali za jednu moguće dvojbenu situaciju oko baznih cijena u ugostiteljstvu. Ako, primjerice, ugostitelj u svoju ponudu uvede novi proizvod poput neke marke piva ili soka, koju baznu cijenu će navesti jer sidrenog datuma 10. rujna te proizvode uoće nije imao u cjeniku?
– Pravilnikom je to uređeno. Bazna cijena za taj proizvod tada postaje ona na datum kada u ponudu uvodite novi proizvod ili uslugu. U tom slučaju oba datuma se poklapaju. Ugostitelji inače često mijenjaju cjenike ili zbog potrebe uvođenja sezonske ponude ili zbog korekcije cijena uslijed pritiska dobavljača. Kada se neki od faktora koji utječu na cijenu promijene, ugostitelji jednostavno moraju reagirati povećanjem cijena, objašnjava.
Šestić i dalje smatra kako bazne cijene u ugostiteljskom sektoru, za razliku od trgovačkog, nemaju smisla jer “u trgovine se mora ići kupiti životne potrepštine, dok je odlazak u kafiće ili restorane stvar osobnog izbora”.