Natječaj za kulturne potpore pod nadzorom pravobraniteljice: Sporni prag od 30.000 eura

Otvoreno pismo HDLU-a Zagreb o uvjetima prijave na gradski natječaj za institucionalne potpore, uz intervenciju pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter i političku reakciju Renata Peteka, otvorilo je pitanje dostupnosti gradskih potpora malim, volonterskim i novim udrugama u kulturi.

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Zagreb uputilo je otvoreno pismo nadležnima za gradsku kulturu zbog kriterija minimalnog godišnjeg prihoda od 30 tisuća eura, koji Grad uvjetuje za prijavu na institucionalne potpore. Predsjednica udruge Krešimira Gojanović istaknula je da takav model isključuje velik broj udruga.

– Naša strukovna likovna udruga HDLU Zagreb sa sedamdeset članova, uz sav opsežan program koji smo napravili u zadnjih deset godina, ne može godišnje uprihoditi 30.000 eura – napisala je Gojanović, ocjenjujući kriterij diskriminatornim, prenosi H-alter.

HDLU Zagreb već dulje vrijeme upozorava na takozvani „kriterij 30.000“, zbog čega se još 12. srpnja 2024. obratio pučkoj pravobraniteljici Teni Šimonović Einwalter. Iz njezina su ureda tada zatražili očitovanje od Grada, odnosno Ureda za kulturu kojim upravlja Emina Višnić.

Na odgovor se čekalo mjesecima

U analizi pravobraniteljice navedeno je da su omjeri iznosa sredstava koja se dodjeljuju i minimalno ostvarenog prihoda znatno nepovoljniji od modela drugih javnih davatelja potpora. Usto je istaknuto da dopis mjesecima nije dobio nikakav odgovor iz Grada unatoč požurnicama, što su u uredu ocijenili birokratskim izbjegavanjem obveze.

Grad se oglasio tek 8. svibnja 2025., gotovo deset mjeseci nakon zaprimanja zahtjeva. U svom očitovanju poručili su da minimalni prihod smatraju legitimnim pokazateljem kapaciteta organizacija.

– Uspostavljanje sličnih kriterija uobičajena je praksa i drugih davatelja potpora u području kulture i civilnog društva – naveli su iz Grada u svom odgovoru.

Pučka pravobraniteljica takvo obrazloženje nije prihvatila te je 1. prosinca 2025., dopisom koji potpisuje zamjenica Dijana Kesonja, preporučila Gradu da izmijeni kriterij najniže potpore. U analizi su naveli da primjeri Zaklade Kultura Nova i Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva pokazuju znatno povoljnije omjere između iznosa potpore i minimalnog praga prihoda.

– Propisivanje uvjeta od minimalno 30 tisuća eura ukupnih prihoda u prethodnoj godini dovodi manje udruge i umjetničke organizacije u nepovoljniji položaj, čime im otežava daljnji razvoj – zaključili su u uredu pravobraniteljice, dodajući da bi snižavanje praga omogućilo osnaživanje organizacija koje ostvaruju manje prihode.

Možemo! uništava konkurenciju

Političku reakciju izazvao je i zastupnik Renato Petek, koji je upozorio na sustavne posljedice novog modela gradskog financiranja.

– Javnog razgovora o javnim natječajima za raspodjelu javnog novca nikad dosta. Možemo! uništava konkurenciju među udrugama: gradski novac isključivo bogatima, volonteri i mali – STOP! – poručio je Petek, naglašavajući da novi natječaj favorizira profesionalizirane organizacije s visokim prihodima i zaposlenicima, dok male, nove i volonterske inicijative praktički ostaju bez mogućnosti prijave.

Petek je naglasio da sustav time nagrađuje administrativnu snagu, a ne angažman i doprinos zajednici.

– Sadašnji kriteriji isključuju sve ostale; udruge s puno volonterskog rada postaju nevidljive, organizacije temeljene na članstvu i zajedničkom radu potiskuju se iz sustava, a nove inicijative nemaju nikakvu šansu – upozorio je Petek, dodajući da se istodobno zanemaruje rad na terenu i rad iz uvjerenja.

Zaključio je da Zagreb gubi raznolikost civilnog društva jer se potiče model u kojem.

– Tko nema puno sredstava, za Grad ne postoji – istaknuo je Petek, poručivši da civilno društvo ne smije postati mreža „malih firmi“ ovisnih o proračunu, nego prostor otvoren volonterima, neovisnim organizacijama i novim inicijativama.

Tehnička odluka ili instrument

U javnom prostoru već se otvorilo i pitanje odnosa političkih struktura i kriterija koje Grad postavlja. S obzirom na to da je dio višegodišnjih potpora završio u udrugama koje su programski ili kadrovski povezane s krugom bliskim platformi Možemo!, postavlja se pitanje je li visoki financijski prag za prijavu tek tehnička odluka ili instrument koji u praksi reducira broj aktera u kulturnom sektoru. Udruga koja ne može zadovoljiti minimalni prihod nema nikakvu mogućnost pristupa sustavu, bez obzira na rezultate, što nužno otvara prostor za raspravu o stvarnim učincima nove politike.

Je li to mehanizam koji slučajno isključuje konkurenciju ili se radi o modelu koji neformalno konsolidira kulturni prostor oko manjeg broja profesionaliziranih organizacija ostaje pitanje na koje će odgovor morati dati oni koji sustav uređuju. Za sada je jasno tek to da se zagrebačka kulturna scena ponovno našla u podjeli između onih koji mogu i onih koji, unatoč radu, nemaju pristup. A dok takva pitanja ostaju bez jasnog odgovora, sumnje će rasti – zajedno s prozorom za sve manje i one koji tek žele ući u kulturni život grada.