Marina Logarušić: Hrvatska ne smije opstajati tako da svaku krizu plaćaju mali ljudi

Što povezuje obrtnika koji strahuje od novih nameta, obiteljskog iznajmljivača koji ne zna koliko će ga sutra stajati poslovanje, pacijenta koji na pregled čeka godinama i kulturnog djelatnika koji bez potpore ne može realizirati projekt? Prema predsjednici Hrvatske stranke prava Marini Logarušić, odgovor je jednostavan – država koja prečesto traži nova izdvajanja od građana, dok istodobno izostaju ozbiljne reforme unutar vlastitog sustava. Gostujući u emisiji ZOOM, Logarušić je otvorila niz tema koje posljednjih mjeseci dominiraju javnim prostorom, od inflacije i zdravstvenog sustava do raspodjele javnog novca u kulturi.

Inflacija se možda smiruje, ali građani to ne osjećaju

Vlada posljednjih mjeseci često ističe kako se inflacija usporava te da Hrvatska bilježi stabilne gospodarske pokazatelje. Međutim, svakodnevica velikog broja građana govori nešto drugo. Cijene hrane, stanovanja, režija i brojnih usluga ostale su visoke, a osjećaj financijske nesigurnosti i dalje je prisutan.

Posebno se to odnosi na male poduzetnike i obrtnike, koji uz rast troškova poslovanja moraju pratiti i najave novih davanja.

– Oni to objašnjavaju time da su plaće u javnom, ali i privatnom sektoru rasle, međutim zaboravljaju jednu stvar. Iako su plaće rasle, naše su plaće i dalje među najmanjima u Europskoj uniji, a cijene proizvoda u trgovinama puno su veće – rekla je Marina Logarušić.

Prema njezinu mišljenju, problem nije samo u samoj odluci o povećanju određenih nameta, nego i u načinu na koji se takve odluke pripremaju i komuniciraju.

– Ono što je najgore jest kada Vlada pusti nekakve balone pa ispituje javnost kako će reagirati. Ljudi misle da se to neće dogoditi, a onda se za nekoliko dana pokaže da će to zaista biti – ustvrdila je.

Mali poduzetnici ponovno na udaru

Predsjednica HSP-a smatra kako se posljedice loših politika najčešće prebacuju upravo na one koji pokušavaju stvarati novu vrijednost.

– Kada dođe do ovakvih situacija, onda se to obično prelama preko leđa onih najmanjih. Onih koji su odlučili ostati u Hrvatskoj i ovdje prihodovati. U ovom slučaju to su mali poduzetnici, obrtnici i iznajmljivači – rekla je.

Posebno se osvrnula na položaj obiteljskih iznajmljivača, koji se često u javnosti prikazuju kao privilegirana skupina.

– Najviše je obiteljskog iznajmljivanja soba. Ako povećavate davanja, postoji mogućnost da će neki od njih zatvoriti svoje smještajne kapacitete. Time se smanjuje konkurentnost i broj ponuda – upozorila je.

Dodala je kako je nelogično da se jednaki iznosi naplaćuju svima, neovisno o stvarnoj zaradi.

– Nije isto iznajmljuje li netko krevet za 40 eura ili za 250 eura. Moglo se to puno bolje osmisliti – rekla je.

Država mora krenuti od vlastitog dvorišta

Govoreći o mogućim rješenjima, Logarušić smatra kako bi prvi korak trebala biti racionalizacija javnog sektora.

– Država bi trebala razmisliti kako smanjiti administrativno osoblje i broj agencija za koje građani često ni ne znaju što rade – rekla je.

Istaknula je da problem nisu zaposlenici u obrazovanju ili zdravstvu, nego sustavi čija se učinkovitost rijetko propituje.

– Treba krenuti iz vlastitog dvorišta. Žalosno je da se to ne čini nego da se teret ponovno prebacuje na malog čovjeka – poručila je.

Prema njezinu mišljenju, potrebna je politička hrabrost kako bi se otvorilo pitanje reorganizacije javne uprave.

– Netko mora sjesti i reći: dobro, kako ćemo riješiti taj problem? Ne treba se plašiti rezova – naglasila je.

Ljudi ostaju u Hrvatskoj, a osjećaju se kažnjeno

Jedna od tema koja se provlačila kroz cijeli razgovor bio je odnos države prema građanima koji su odlučili ostati i raditi u Hrvatskoj.

– Zamislite te ljude. Ostali su u Hrvatskoj, otvorili svoje obrte, sami plaćaju doprinose, žele raditi ovdje. I upravo su oni najviše na udaru. Kako je to poticanje poduzetništva? – upitala je.

Riječ je o pitanju koje posljednjih godina sve češće otvaraju upravo mali poduzetnici – mogu li planirati budućnost ako neprestano postoji bojazan od novih davanja i administrativnih prepreka.

Liste čekanja postale su svakodnevica

Drugi veliki blok razgovora odnosio se na zdravstveni sustav i višegodišnji problem lista čekanja.

Logarušić je pritom podijelila i vlastito iskustvo.

– Prije nekoliko mjeseci trebala sam obaviti pregled koji moram redovito pratiti ultrazvukom. Znate kada sam dobila termin? U listopadu 2028. godine. Moje zdravlje je u pitanju. Gdje ću otići? Kod privatnika – rekla je.

Dodala je kako se mnogi građani nalaze u sličnoj situaciji.

– Imam kolegicu koja je zbog ozbiljnih zdravstvenih problema sama platila gotovo tisuću eura za pretrage jer nije mogla čekati. To je puno novca, ali nije imala izbora – kazala je.

Zdravstvo mora biti jednako dostupno svima

Predsjednica HSP-a smatra kako zdravstveni sustav mora osigurati jednaku dostupnost usluga svim građanima.

– Zdravstvo mora biti dostupno i onome tko ima novca i onome tko nema. To je sustav koji svi plaćamo kroz doprinose – rekla je.

Kao moguće rješenje vidi veću suradnju javnog i privatnog sektora.

– Ako postoje liječnici i aparati koji mogu obaviti specijalističke preglede, zašto to ne bismo omogućili na teret države? Time bismo rasteretili javni sustav – smatra Logarušić.

Naglašava da bi pravovremena dijagnostika dugoročno mogla donijeti i financijske uštede.

– Prevencija je najvažnija. Ako ćemo ranije otkrivati bolesti, spriječit ćemo dugotrajna liječenja i smanjiti troškove – istaknula je.

Ideologija ne smije biti važnija od pacijenta

U raspravi o zdravstvu otvorilo se i pitanje odnosa prema privatnim zdravstvenim ustanovama.

– Ja ne vidim razlog zašto bi privatni sektor bio problem ako može pomoći ljudima – rekla je Logarušić.

Dodala je kako bi interes pacijenata morao biti ispred političkih i ideoloških rasprava.

– Zdravlje svih nas trebalo bi biti na prvom mjestu i to nema cijene – poručila je.

Kultura između entuzijazma i privilegija

Velik dio emisije bio je posvećen i financiranju kulture.

Marina Logarušić pritom je govorila i iz vlastitog iskustva organizatorice kulturnih događanja.

– Postoji puno entuzijasta koji rade i jedva spajaju kraj s krajem, ali vole svoj posao i stvarno daju kvalitetne programe – rekla je.

Upozorila je kako upravo takvi projekti često ostaju bez potrebne potpore.

– Ta mala kazališta vape za novcem i nisu prepoznata – kazala je.

Treba li država financirati one koji već dobro zarađuju?

Predsjednica HSP-a smatra kako bi trebalo jasnije definirati kriterije za ostvarivanje određenih prava u kulturi.

– Ako netko godišnje zarađuje više od sto tisuća eura, treba postaviti pitanje treba li od nas uzimati novac za mirovinske i zdravstvene doprinose – rekla je.

Smatra kako javna sredstva treba usmjeravati prema onima kojima su ona doista potrebna.

– Kultura je važna i treba je pomagati, ali mora postojati kontrola načina na koji se taj novac troši – istaknula je.

Mali projekti često ostaju nevidljivi

Logarušić tvrdi kako su upravo oni kulturni djelatnici koji ne pripadaju određenim interesnim krugovima najčešće zanemareni.

– Najgore prolaze oni koji nikome ne pripadaju. Od njih najčešće čujete taj vapaj – rekla je.

Dodala je kako je potrebno osigurati veću transparentnost u raspodjeli sredstava.

– Javno je dostupno tko dobiva novac. Građani imaju pravo pitati po kojim kriterijima se taj novac dodjeljuje – poručila je.

Pitanje povjerenja

Iako su teme razgovora bile različite, od gospodarstva i zdravstva do kulture, sve su se na kraju svele na isto pitanje – vjeruju li građani da država njihov novac troši odgovorno.

Za mnoge obrtnike to je pitanje opstanka poslovanja. Za pacijente pitanje zdravlja. Za kulturne djelatnike pitanje mogućnosti da realiziraju svoje projekte.

Marina Logarušić smatra kako se povjerenje može vratiti jedino ako država pokaže spremnost na reforme koje će najprije zahvatiti njezin vlastiti sustav.

– Od građana se stalno traži odgovornost. Vrijeme je da tu istu odgovornost pokaže i država – zaključila je tijekom gostovanja u emisiji ZOOM.