Lozo o Porfiriju i Vučiću: To je politika koja se međusobno hrani

Percepcija patrijarha Srpske pravoslavne crkve Porfirija u hrvatskoj javnosti prošla je put od umjerenog i dijaloški orijentiranog crkvenog poglavara do politički angažirane figure povezane s vlastima u Beogradu. Dr. sc. Branka Lozo upozorava da iza te promjene ne stoji zaokret u stavovima, nego njihovo otvorenije iskazivanje izvan Zagreba.

Promjena percepcije ili razotkrivanje kontinuiteta

Pitanje koje se sve češće otvara u javnom prostoru jest – je li se patrijarh Porfirije promijenio ili je riječ o promjeni percepcije. Dok je tijekom boravka u Zagrebu bio doživljavan kao smirujući i dijaloški orijentiran mitropolit, danas ga dio javnosti vidi kao politički angažiranog patrijarha bliskog politici Aleksandra Vučića.

– Mislim da je on cijelo vrijeme isti i jednakih stavova, samo što se, boraveći u Zagrebu, možda primirio ili prikazivao drugačije – kaže Lozo.

Dodaje kako je, prema njezinu tumačenju, ključni trenutak bio izlazak iz hrvatskog konteksta, nakon čega su se, kako tvrdi, stavovi počeli izražavati otvorenije i bez zadrške.

– Onog časa kad je izašao izvan granice Hrvatske, osobito prema istoku, počeo je otvoreno iznositi svoje stavove – navodi.

Uloga medija i intelektualnih krugova

Otvara se i pitanje jesu li mediji i dio javnosti u Zagrebu stvorili sliku koja nije odgovarala stvarnosti. Lozo ne daje jednoznačan odgovor, ali odgovornost ne vidi isključivo u medijima.

– Ne mogu reći jesu li tome kumovali samo mediji ili i publika koja je dolazila na njegove kružoke. Ja bih se više bavila tim ljudima – ističe.

Pozivajući se na latinsku izreku „simili simili gaudet“, sugerira kako bi fokus trebalo preusmjeriti na intelektualne i društvene krugove koji su sudjelovali u tim okupljanjima, uključujući i dio vjerskih i akademskih aktera.

Granica između vjerskog i političkog djelovanja

Jedno od ključnih pitanja u ovom kontekstu jest gdje prestaje legitimno djelovanje vjerskog lidera, a počinje političko svrstavanje.

– Vjersko treba ostati vjersko, a političko političko – sažima Lozo.

Kao primjer navodi pravoslavne crkve koje se, prema njezinu tumačenju, u javnosti primarno bave religijskim pitanjima. Nasuprot tome, upozorava da djelovanje Srpske pravoslavne crkve vidi kao šire i politički angažiranije, osobito kroz povezanost s političkim strukturama i organizacijama.

– To je nešto što treba pažljivo pratiti – naglašava.

Utjecaj na odnose u društvu

Pitanje percepcije patrijarha ne ostaje samo na razini pojedinca, već se reflektira i na širu sliku odnosa u društvu.

Lozo smatra da bi sama Srpska pravoslavna crkva trebala jasnije razgraničiti religijsko djelovanje od političkog.

– Oni bi sami morali napraviti tu distinkciju. Ako to ne rade, onda je na društvu da jasno razlikuje što je religijsko, a što političko djelovanje – kaže.

Posebno upozorava na, kako navodi, opasnost kada političke poruke dolaze iz vjerskog konteksta, osobito ako ih se interpretira kroz nacionalne ili geopolitičke ambicije.

Geopolitika, Ukrajina i odnosi sa Srbijom

U analizi aktualnih izjava i poteza patrijarha, Lozo vidi kontinuitet s politikom službenog Beograda, osobito u odnosu na rat u Ukrajini i unutarnje političke procese u Srbiji.

– Nije čudno što se Porfirije stavio u službu Vučićeve politike. To su dvije politike koje se međusobno hrane – ocjenjuje.

U tom kontekstu govori o snažnoj povezanosti političkog i vjerskog vrha, koju opisuje kao zajedničko djelovanje.

Ipak, naglašava da dio tih odnosa ostaje unutarnja stvar Srbije, sve dok ne prelazi u širi regionalni kontekst.

– Dokle god je to unutarnja stvar Srbije, ne moramo se na to obazirati. Međutim, kada se otvara pitanje granica, tada to postaje nešto što zahtijeva oprez – upozorava.

Manjinska prava i političke tenzije

Govoreći o položaju srpske manjine u Hrvatskoj, Lozo naglašava potrebu za ravnotežom između prava i odgovornosti.

– Građani srpske nacionalnosti trebaju živjeti mirno, slobodno i prakticirati svoju vjeru, ali i poštivati državu u kojoj žive – ističe.

Upozorava kako se političke poruke koje dolaze iz vjerskog prostora mogu reflektirati na odnose unutar društva, osobito ako se interpretiraju kao dio šire političke agende.

Otvorena pitanja i trajna napetost

Rasprava o ulozi patrijarha Porfirija u javnom i političkom prostoru otvara šira pitanja o granicama između religije i politike, ulozi medija u oblikovanju percepcije te odnosima između država i zajednica u regiji.

Ako je suditi prema iznesenim stavovima, ključna dilema nije toliko je li se patrijarh promijenio, koliko koliko su se promijenili kontekst i spremnost javnosti da njegove poruke čita politički.