Gjenero: Tko je iznenađen, bio je naivan; Sedak: Taj „roker“ bio je alat u određenom trenutku

Optužni prijedlog iz Slovenije i sve izraženiji politički istupi patrijarha Srpske pravoslavne crkve ponovno su otvorili pitanje njegove stvarne uloge. Dok jedni govore o naglom zaokretu, politički analitičar Davor Gjenero i komunikolog Kristijan Sedak upozoravaju da promjene zapravo nema – promijenila se percepcija.

Od simbola dijaloga do političke figure

Godinama je u Zagrebu patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije Perić za dio javnosti bio više od crkvenog velikodostojnika. Percepcija „umjerenog“ i dijaloški orijentiranog aktera, čovjeka koji nadilazi podjele, dominirala je medijskim prostorom i javnim diskursom.

Danas, međutim, ta slika sve više puca.

Okidač za novu fazu percepcije dolazi iz Slovenije, gdje je podignut optužni prijedlog protiv Porfirija Perića zbog navodnog zlostavljanja na radnom mjestu u razdoblju dok je bio mitropolit zagrebačko-ljubljanski. Riječ je o slučaju svećenika koji tvrdi da je bio izložen pritiscima jer je odbio sudjelovati u prikrivanju financijskih nepravilnosti.

Optužni prijedlog podignut je i protiv pravne osobe crkvene općine u Ljubljani, a predmet je sada u sudskom postupku.

Gjenero: Nema promjene, riječ je o kontinuitetu

Politički analitičar Davor Gjenero odbacuje tezu o bilo kakvom zaokretu.

– Mislim da se s tim čovjekom nije dogodilo ništa bitno. On je eksponent organizacije koja je podređena režimu u Beogradu – kaže Gjenero.

Ide i korak dalje, tvrdeći da Srpska pravoslavna crkva ne djeluje kao klasična vjerska institucija, nego kao produžetak političkog sustava.

– Ona ne funkcionira kao duhovna organizacija, nego kao svojevrsni komesarijat za duhovna pitanja unutar propagandnog sustava – ocjenjuje.

U tom kontekstu podsjeća i na način izbora crkvenog vrha, koji, prema njegovu tumačenju, ovisi o političkim strukturama vlasti u Srbiji.

– Sustav je takav da je selekcija u rukama režima. To nije novost – dodaje.

Sedak: Promijenio se narativ, ne osoba

Sličnu tezu iznosi i komunikolog s Hrvatskog katoličkog sveučilišta dr. sc. Kristijan Sedak, koji fokus prebacuje s osobe na način na koji je predstavljena javnosti.

– Ne bih rekao da se promijenio Porfirije. On je od početka autentičan. Promijenio se medijski narativ, način na koji ga se okvirava – kaže Sedak.

Kao moguće prijelomne točke navodi njegov izbor za patrijarha, jasnije političko pozicioniranje te javne istupe u kontekstu rata u Ukrajini i odnosa s vlastima u Srbiji.

Drugim riječima, ono što se danas percipira kao zaokret, dio analitičara vidi kao trenutak u kojem je ranija interpretacija počela pucati.

„Tko je iznenađen, bio je naivan“

Gjenero pritom ide najdalje u ocjeni odgovornosti javnosti i medija.

– Onaj tko je danas neugodno iznenađen, jednostavno je bio naivan – poručuje.

Podsjeća i na ranije javno dostupne snimke i nastupe koji su, kako tvrdi, već tada jasno upućivali na njegove stavove, ali su u dijelu javnosti ignorirani ili reinterpretirani.

Mediji kao graditelji i rušitelji imidža

Uloga medija u formiranju slike o Porfiriju pritom se nameće kao ključno pitanje.

– Mediji stvaraju svoje glavne junake, ali ih jednako tako mogu i uništiti – kaže Sedak, naglašavajući da način prikazivanja često ovisi o kontekstu i trenutnim interesima.

U tom smislu, današnji obrat ne mora nužno značiti promjenu osobe, nego promjenu odnosa prema njoj.

Slovenski slučaj: Iz percepcije u pravosudni okvir

Za razliku od političkih i medijskih interpretacija, slučaj iz Slovenije prvi put uvodi i institucionalnu dimenziju.

Riječ je o kaznenim optužbama koje se odnose upravo na razdoblje upravljanja zagrebačko-ljubljanskom mitropolijom, čime se pitanje reputacije seli iz sfere dojma u sferu moguće pravne odgovornosti.

Dio prijava je odbačen, no ključna optužba o zlostavljanju na radnom mjestu ostaje predmet sudskog postupka.

Od “rokera” do političkog aktera

Transformacija javne slike posebno je vidljiva u kontrastu koji se često spominje – od „rokera“ i otvorenog crkvenog lica Zagreba do politički angažiranog patrijarha.

– Taj „roker“ bio je alat u određenom trenutku – ocjenjuje Sedak, povezujući djelovanje crkve s promjenama državnih politika u Srbiji kroz vrijeme.

Upozorava i na dugoročnu povezanost crkvenih i političkih struktura, koja, prema njegovu tumačenju, nadilazi pojedince.

Sunovrat ili razlaz interesa

Postavlja se i pitanje je li riječ o osobnom sunovratu ili o promjeni odnosa između njega i dijela javnosti koji ga je ranije podržavao.

– U svakom razlazu ima povrijeđenih – kaže Sedak, sugerirajući da dio današnjih kritika proizlazi i iz razočaranja onih koji su u ranijoj fazi podržavali takvu percepciju.

Priča o percepciji, ne samo o pojedincu

Priča o Porfiriju Periću danas nadilazi okvir jedne osobe. Ona otvara šira pitanja o odnosu religije i politike, ulozi medija u oblikovanju javne slike i granicama između percepcije i stvarnosti.

Kako upozorava Gjenero, ključna pouka je jednostavna.

– Nikada nije dobro biti naivan u politici – zaključuje.