Don Dante objavio prvu knjigu i otvoreno progovorio o vjeri boli i istini

Velečasni Željko Lovrić, poznat i kao don Dante, ove godine obilježava 25 godina svećeničke službe, a jubilej je dodatno zaokružio predstavljanjem svoje prve knjige Planina suza bogova. Na promociji su o njegovu radu, osobnosti i dojmu koji ostavlja na ljude govorili uzvanici, među njima umjetnik Lupino, glazbenica Vanessa Kralj, članovi obitelji i gosti predstavljanja.

U uvodnom obraćanju istaknuto je da se kroz knjigu provlači paradoks da čovjek raste upravo ondje gdje se raspada, dok bol nije kraj, nego početak istine. Planina u naslovu označava put sazrijevanja i mjesto susreta s Bogom, a sama knjiga opisana je kao kritika vremena koje se boji dubine i emocije.

Svi nešto očekuju

Posebno snažan ton promociji dao je ulomak iz knjige koji je pročitan pred publikom. U njemu se govori o pritiscima i očekivanjima kojima je izložen svećenik i o slici savršenstva koju društvo od njega traži.

– Svi nešto očekuju. Očekuju da budeš omiljen među mladima, ali i starima. Da budeš savršen buraz s onim bliskima. Najbolji savjetnik muževima, zabavan na vjenčanjima. Stijena na sprovodima, vješt pregovarač s političarima. Očekuju da pjevaš tako da skidaš Rozgu, Bitlse i Thompsona u istom dahu – pročitano je na predstavljanju.

Sam autor poručio je da mu je važno čuti što ljudi govore, ali ne do te mjere da bi zbog toga odustao od onoga što smatra istinitim i važnim.

– Držim do onoga što ljudi kažu, ali ne previše. Jer da držim previše, vjerojatno ne bih ovo ništa napravio. Zdužno poštovanje prema svakoj osobi. Moramo biti slobodni ako želimo ljudima dati istinu. Ona se neće sviđati svakome i iskrenost nečija je nekome na sramotinu. Mene moja rada je – rekao je Lovrić.

U središtu priče i njegov pas

Knjiga, kako je predstavljeno, otvara i intimniji prostor njegova iskustva. U središtu jedne od priča nalazi se i njegov pas Dante, kojega opisuje kao važan oslonac u najtežim trenucima života. Istaknuto je da mu je upravo Dante postao simbol vjernosti, prepuštanja i jednostavnosti, ali i velika inspiracija, toliko važna da ga autor naziva i svojim pastoralnim suradnikom s kojim bi želio u raj.

O vjeri koju živi izvan šablona Lovrić je govorio i osobno, povezujući svoj životni put s iskustvima borbe i unutarnjeg sazrijevanja.

Živim svoju vjeru onako kako sam započeo na počecima, gdje sam živio u disfunkcionalnom okruženju. Gdje sam se trebao boriti za ono što vjerujem i mislim da se danas upravo tako i odražava to u mojem životu. Ne po šablonama, nego u borbi za ono što vjerujem. Vjerojatno su i to ljudi zapazili – rekao je.

Podrška s pozornice i iz publike

Na predstavljanju su o Lovriću govorili i uzvanici koji ga poznaju privatno i profesionalno. Glazbena umjetnica Vanessa Kralj rekla je da joj je nastup na tom događaju bio posebna čast. – Moram reći da je meni ogromna čast pjevati na tom događaju. Imala sam isto priliku poznat malo bolje Željka. Tako je dobar čovjek, ogromna inspiracija i baš mi je drago što sam i ja dio te njegove priče – rekla je Kralj.

Emotivnu notu događaju dao je i njegov nećak Danijel Topolovec, koji je na pitanje što najviše pamti uz svojega ujaka kratko odgovorio.

– Pa njegovo druženje, njegove riječi, bilo jako poočno i baš bilo ono… Na dodatno pitanje je li uvijek bio osebujan i plijenio pažnju, potvrdio je: – Je, uvijek da, da.

Među uzvanicima bila je i Branka Međugorac, koja je Lovrića opisala jednostavno i neposredno, onako kako ga, kaže, doživljavaju oni koji ga poznaju iz blizine.

– Meni je sve okej što se tiče Željka. Mi ga zovemo Žaci i on je naš omiljeni župnik. I svaka čast – rekla je.

Svoj dojam podijelio je i umjetnik Lupino, naglasivši Lovrićevu posvećenost i ozbiljnost.

– Don Dante, on je Željko. On je takav kako vidi. On je posvećen jako. To cijenim kod njega jer on je izbiljno posvećen. Par puta smo čak i pričali o životu i smrti. I on mene veli, ja sam spreman da idem, ja se mislim. Moram se zamisliti na tome – rekao je Lupino.

Knjiga o boli, izdaji i traženju mira

Na predstavljanju je rečeno i da je Planina suza bogova ogoljenje čovjeka koji je morao proći kroz vlastite lomove kako bi pronašao istinu. U opisu knjige naglašeno je da ona govori o bijegu, izdaji, boli i potrebi da čovjek prestane rješavati tuđe zagonetke kako bi konačno pronašao mir.

Upravo zato poruka večeri nije bila samo u promociji jedne knjige ni u obilježavanju jednog jubileja, nego i u dojmu da je riječ o autoru koji vlastiti duhovni i životni put ne prikazuje kao gotov obrazac, nego kao trajnu borbu, traženje i suočavanje. Zato su na kraju mnogi ponovili istu misao: ovu knjigu, kako je rečeno na predstavljanju, ne treba samo hvaliti, nego je treba čitati.