Bivši saborski zastupnik: Radikalni komunizam u srcu Zagreba financira se javnim novcem

Marko Milanović Litre u opširnom tekstu iznosi tezu da je u Zagrebu stvoren ideološki monopol u području kulture te da se kroz javnu ustanovu Pogon – Centar za nezavisnu kulturu i mlade sustavno financiraju programi koje opisuje kao radikalno komunističke i svjetonazorski isključive.

Ideološki monopol u srcu glavnog grada

U tekstu pod naslovom Anatomija ideološkog monopola i radikalnog komunizma u srcu Zagreba Milanović Litre piše da se ne radi o sporadičnim programima, nego o “sustavno izgrađenoj mreži političko-ideoloških aktera” koji djeluju unutar institucionalnog okvira.

Navodi da je Pogon, zamišljen kao prostor nezavisne kulture, prema njegovoj ocjeni prerastao u “inkubator radikalne ljevice” te dodaje da se ondje organiziraju programi koji “otvoreno promiču marksističku ekonomiju, klasnu borbu i komunističku teoriju”.

Posebno izdvaja program Zagrebačka škola komunizma za koji navodi da nije riječ o akademskoj raspravi ili povijesnoj analizi, nego o “ideološkoj edukaciji i političkom oblikovanju nove generacije aktivista”. U tekstu ističe da se takvi sadržaji odvijaju u prostoru financiranom javnim sredstvima, što prema njegovoj interpretaciji predstavlja politički problem.

Zatvoreni krug odlučivanja

Milanović Litre problematizira model upravljanja i financiranja, tvrdeći da su “isti ljudi, iste udruge i isti krugovi” prisutni i u civilnom sektoru i u političkoj strukturi grada. Piše o “zatvorenom sustavu” u kojem se, kako navodi, javni novac raspodjeljuje unutar ideološki homogenog kruga.

– Ne radi se o pluralizmu, nego o monopolu – navodi u tekstu, dodajući da svjetonazorski drukčiji projekti, prema njegovoj ocjeni, nemaju jednak tretman niti pristup sredstvima.

U više navrata koristi izraz “ideološka infrastruktura” tvrdeći da se kroz kulturne programe dugoročno oblikuje politički svjetonazor te da kultura postaje produžetak političkog projekta.

Pitanje političke odgovornosti

U završnom dijelu teksta Milanović Litre izravno povezuje opisani model s aktualnom gradskom upravom. Tvrdi da bez političke volje takav sustav ne bi bio moguć te da je riječ o “svjesnom političkom izboru”.

– Javni novac koristi se za izgradnju ideološke baze – zaključuje, uz ocjenu da je riječ o modelu koji, kako navodi, prelazi granice kulturne autonomije i ulazi u sferu političke instrumentalizacije.