Pukotine u mitu o čistunstvu: Kako su afere USO i ViO zatresle zagrebačku vlast
Predsjednik zagrebačke Gradske skupštine Matej Mišić u srijedu je morao odgovarati na pitanja koja njegova koalicija nije mogla dulje ignorirati. USKOK je već završio s Kostom Kostanjevićem, bivšim ravnateljem gradske ustanove Upravljanje sportskim objektima (USO) — nagodba, priznanje, dvije godine i pet mjeseci zatvora. Paralelno, u Vodoopskrbi i odvodnji (ViO) teku izvidi DORH-a s procijenjenom štetom od nekoliko milijuna eura. SDP-ov predsjednik Skupštine branio je koaliciju s Možemo!, ali je to morao raditi pažljivo birajući argumente.
Linija razgraničenja
Mišićev glavni argument bio je jasno postavljen: – Oni imaju našu podršku jer nitko od ljudi koji upravljaju Gradom nije uključen u ove afere — niti gradonačelnik, niti njegovi zamjenici, pa ni itko od pročelnika – rekao je.
Ova distinkcija — između izabranih i imenovanih na vrhu i rukovodećeg kadra u ustanovama — funkcionira kao obrambena linija, ali ima svoje granice. Kostanjević nije bio gradonačelnik, no bio je dio sustava koji je Možemo! postavljao i za koji se zalagao. Slično vrijedi i za Gorana Đulića, čije ime ostaje u igri u kontekstu ViO-a. Zastupnica Kluba Drito Dragana Turkalj napominje da je Đulić jedini koji nije priznao krivnju, a da je pritom, prema dostupnim informacijama, vršio pritisak na zviždače. Turkalj primjećuje da Đulić “nekako stalno izlazi iz fokusa” — što samo po sebi otvara pitanje zašto.
Mišić je na pitanje o kriterijima izbora rukovodećeg kadra odgovorio statistički: od 16 pročelnika, 14 nisu članovi nijedne stranke; kod ravnatelja ustanova i direktora gradskih tvrtki ta je brojka oko 90 posto. Javni natječaji, programi, životopisi. To je model koji Možemo! godinama prezentira kao alternativu stranačkom zapošljavanju.
– Očito da se u nekim slučajevima pogriješilo – dodao je Mišić.
To je ključna rečenica. Sustav je, prema Mišiću, u redu — samo su se pojedinci iskrali kroz mrežu. Pitanje je koliko je ta interpretacija održiva kada se afere gomilaju.
Projekti i politička računica
Mišić je nabrojo argumente zašto koalicija ima smisla unatoč aferama: stadion u Kranjčevićevoj, nova Sarajevska ulica kao prva tramvajska pruga u četvrt stoljeća, bazen u Španskom, Paromlin, rekordni proračun, rekordna apsorpcija europskih fondova.
To su stvarni rezultati i legitimni argumenti. No problem s njima jest što se ne tiču izravno pitanja koje se postavlja: može li se graditi povjerenje u sustav koji je producirao Kostanjevića i ViO u roku od nekoliko godina? Mišić je implicitno odgovorio da može — jer nema “sistemske korupcije kao što postoji na državnoj razini” — ali tu granicu između anomalije i sustava teško je povući izvana, a još teže dokazati.
SDP za sada ostaje u koaliciji. Matematika u Skupštini ne daje opoziciji realnu osnovu za rušenje vlasti, a Mišić nije dao naznake da će se SDP premisliti. Koalicija će, kako je rekao, “ići dalje”.
HDZ: Politički napad s realnom jezgrom
HDZ-ov potpredsjednik Gradske skupštine Mislav Herman nije štedio na retorici: – Ovdje se radi o rušenju mita o njihovom čistunstvu. Čelnici platforme Možemo! su sad lijepo izašli iz ormara, a znate da oni po svim pitanjima vole izlaziti iz ormara i rekli ‘da, ja sam kriminalac’. Sada najedanput kriminal ima svoje ime i prezime. Ne sjećam se da je taj kriminal prije samo nekoliko mjeseci imao svoje ime i prezime. Kriminalci su bili tko? HDZ-ovci. Dame i gospodo, dobro došli među kriminalce – poručio je Herman.
Iza retorike postoje konkretni zahtjevi: objava svih ugovora, računa, narudžbenica i aneksa vezanih uz Hipodrom i ViO; neovisna revizija javnih nabava u gradskom sustavu i Zagrebačkom holdingu; revizija financiranja udruga. HDZ i Drito zajednički su zatražili da se te točke uvrste na dnevni red sutrašnje sjednice Skupštine po hitnom postupku.
Herman je postavio i politički ultimatum Možemo!-u: – Govorili ste godinama da je politička odgovornost ispred kaznene — podnesite napokon tu političku odgovornost – rekao je.
Iza Hermanovog poziva na odgovornost stoji i strukturni argument: Možemo! je na vlast ušao na priči o transparentnosti i drukčijosti. Kada ta priča dobije pukotine, nije dovoljno pokazati tramvajsku prugu. Birači koji su glasali zbog narativa o poštenju zaslužuju objašnjenje zašto je narativ ostao netaknut dok su sustav punili Kostanjevići.
Skupštinska dinamika
Mišić nije odbio ideju o raspravi o aferama u Skupštini, ali nije ni dao bezuvjetnu podršku:
– Osobno mislim da o svemu treba raspravljati u Gradskoj skupštini jer je svaki od gradskih zastupnika izabran od građana da bi postavljao pitanja i predlagao. Moramo vidjeti kakva je točka dnevnog reda i što se konkretno traži – rekao je.
Dodao je da će USO i ViO svakako biti teme aktualnog sata bez obzira na dnevni red. Herman je, s druge strane, najavio da ako točke ne budu uvrštene — a prema skupštinskoj aritmetici neće proći — traži posebnu sjednicu posvećenu samo tim temama.
Drito je jasan: podržavaju otvorenu raspravu. Turkalj je o tome rekla kratko — zašto ne.
Što ostaje
Afera Hipodrom formalno je zatvorena Kostanjevićevom nagodbom. ViO je u tijeku. Politički, obje afere ostaju otvorene jer vlast nije dala uvjerljiv odgovor na pitanje kako su se takve osobe uopće našle na tim pozicijama — i tko je bio odgovoran za nadzor.
Mišić je rekao da ne zna kako bi sustav izbora mogao biti transparentniji nego što jest. To možda i jest točno. Ali transparentnost natječaja i kvaliteta izabranih kandidata nisu isto. Možemo! je obećao oboje. Dobilo se jedno, a za drugo se tek mora odgovoriti.