KAKO MOZAK PAMTI?

Zašto se čini da vrijeme prolazi sve brže kako starimo

Psiholozi objašnjavaju zašto se djetinjstvo pamti kao dugo razdoblje, dok godine u odrasloj dobi često prolaze gotovo neprimjetno
medium-shot-old-man-taking-strollFreepik/Ilustracija

Mnogi ljudi imaju isti osjećaj – nekada su godine trajale dugo, a danas se čini da vrijeme prolazi sve brže. Ono što je nekada bilo dugo ljeto ili duga školska godina danas se pretvara u kratko razdoblje između dva kalendara.

Mozak pamti ono što je novo

Stručnjaci za psihologiju pamćenja objašnjavaju da osjećaj brzine protoka vremena nije stvar stvarnog ubrzanja nego načina na koji mozak bilježi događaje. U djetinjstvu je gotovo svako iskustvo novo – škola, prijateljstva, putovanja, prvi uspjesi i razočaranja. Upravo zbog toga mozak tada pohranjuje velik broj informacija.

Kada se kasnije prisjećamo tih razdoblja, količina uspomena stvara dojam da je vrijeme trajalo dulje. Svaki događaj djeluje kao svojevrsna točka u sjećanju koja produljuje osjećaj trajanja.

Rutina skraćuje doživljaj vremena

U odrasloj dobi svakodnevica često dobiva stabilan ritam. Posao, obveze i ustaljeni raspored ponavljaju se iz dana u dan, pa mozak bilježi manje novih iskustava. Kada se događaji međusobno nalikuju, sjećanja se lakše stapaju jedno u drugo.

Upravo zato mnogi ljudi imaju osjećaj da godine prolaze brže nego prije. Kalendar se mijenja, ali se svakodnevni život često odvija u sličnom ritmu.

Nove aktivnosti mijenjaju osjećaj vremena

Psiholozi često naglašavaju da se doživljaj vremena može promijeniti uvođenjem novih iskustava. Putovanja, učenje novih vještina ili promjena svakodnevnih navika stvaraju više uspomena i mentalnih „orijentira“.

Takve promjene ne moraju biti velike. Dovoljno je ponekad promijeniti rutinu, upoznati nova mjesta ili se posvetiti hobijima koji unose drugačiji ritam u svakodnevicu.

percepcija vremena
psihologija pamćenja
psihologija vremena
Svakodnevne navike
životne promjene