Zagrebački nastavnik: Mentalno zdravlje naše djece propada, duša me boli kad čujem što ih muči

U dvorani zagrebačkog Kaptol Boutique Cinema u četvrtak, 29. siječnja, pred stručnjacima iz kliničke psihijatrije, obrazovanja i neuroznanosti izneseni su podaci i iskustva koja pokazuju da se mentalno zdravlje djece i mladih sve češće lomi na granici između virtualnog i stvarnog svijeta, a cyberbullying, digitalne ovisnosti i umjetna inteligencija postaju nova svakodnevica školskih hodnika i obiteljskih domova.

Povjerenje koje se gubi između obitelji i škole

Konferencija “A kako si ti?”, u organizaciji Motus Medije, kroz pet panel-rasprava pokušala je definirati javnozdravstvene odgovore na izazove digitalnog doba, od društvenih mreža i cyberbullyinga do integracije umjetne inteligencije u svakodnevni život djece i mladih. U središtu rasprave našla se uloga obitelji i škole u trenutku kada se problemi sve češće prelamaju na ekranima, a rješenja traže u učionicama i savjetovalištima.

U panelu “Online napad, offline bol” nagrađivani profesor geografije iz Osnovne škole Ivo Andrić, Dejan Nemčić, govorio je o fenomenu zbog kojeg djeca lakše progovaraju o digitalnom nasilju u školi nego za obiteljskim stolom.

– Cyberbullying nije tema o kojoj se govori jednom mjesečno na satu razrednika. To je svakodnevna stvarnost. Ako dijete nema povjerenja ni u dom ni u školu, tko će onda riješiti njegov problem? – poručio je Nemčić.

Naglasio je da učenici moraju imati osjećaj potpune slobode da se obrate pedagogu ili učitelju bez straha od osude.

– Duša me boli kad čujem što ih muči – dodao je, opisujući kako svoje učenike potiče da o problemima govore pred razredom u ozračju povjerenja.

Djeca i umjetna inteligencija kao sugovornik

Psihijatar Igor Salopek upozorio je na dublje slojeve traume koji se kriju iza dijagnoza. Prema njegovim riječima, vršnjačko nasilje na internetu postalo je toliko učestalo da ga djeca prihvaćaju kao “normalnu pojavu”.

– Najstrašnije je što se tek svako peto dijete koje trpi nasilje povjeri odrasloj osobi. Djeca će se prije povjeriti umjetnoj inteligenciji nego roditelju, a to je porazno – rekao je Salopek, navodeći znakove koji upućuju na patnju, od povlačenja i pada školskog uspjeha do promjena u ponašanju.

Perspektivu učenika donijela je Leda Milat, koja je opisala kako su društvene mreže postale osnovni kanal komunikacije među mladima.

– Društvene mreže su dio našeg života. Povezujemo se i zabavljamo, ali izloženi smo i negativnim stvarima – rekla je, navodeći da svaka platforma nosi svoje oblike toksičnosti, od izrugivanja i širenja fotografija do prijetnji i lažnih profila.

Ekrani kao okidač za ozbiljne posljedice

U panelu “Ekrani između nas” dječja psihijatrica iz KBC-a Osijek, Katarina Dodig Ćurković, otvoreno je govorila o težini kliničke prakse.

– Svakodnevno se suočavamo sa suicidalnošću i ekstremno agresivnim ponašanjem mladih. Ekrani su postali katalizatori za ozbiljna kaznena djela i teške duševne bolesti – upozorila je, naglašavajući da je nužno reagirati na vrijeme kako bi se spriječile najteže posljedice.

Sabina Mandić s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta istaknula je važnost prevencije i razlikovanja između hobija i ovisnosti.

– Zdravi entuzijazam obogaćuje život, a ovisnost ga uništava. O dijagnozi govorimo kada simptomi traju dulje od godinu dana i ozbiljno narušavaju svakodnevno funkcioniranje – objasnila je, upozorivši na “vremensku crnu rupu” u kojoj korisnici gube sate pred ekranima bez jasne svijesti o proteklom vremenu.

Digitalna demencija i gubitak kontrole

Psihijatrica iz Klinike za psihijatriju Sveti Ivan, Irena Rojnić Palavra, iznijela je podatke o ponašajnim ovisnostima koje su, uz kockanje, danas priznate kao ozbiljan zdravstveni problem.

– Glavni kriterij je gubitak kontrole. Osoba ustraje u ponašanju unatoč jasnim posljedicama, a sve ostalo u životu pada u drugi plan – poručila je, upozorivši na pojavu tzv. digitalne demencije i promjene u mozgu slične onima kod klasičnih ovisnosti.

Naglasila je da su posebno rizične online igre bez jasnog kraja i pucačine iz prvog lica, dok čak i jednostavne mobilne aplikacije sadrže mehanizme koji potiču stalni povratak na ekran.

Uloga roditelja i škole pod povećalom

Dodig Ćurković upozorila je i na pretjeranu medikalizaciju dječjeg ponašanja.

– Došli smo do toga da u razredu od 24 učenika njih 22 ima nekakav papir ili dijagnozu. To jednostavno nije realno – rekla je, pozivajući na jačanje uloge roditelja i škole kao odgojnih, a ne samo obrazovnih institucija.

Sudionici konferencije složili su se da bez sustavne podrške, ranog prepoznavanja problema i jačanja povjerenja između djece, roditelja i nastavnika, digitalni izazovi neće ostati samo virtualni, već će sve češće ostavljati trajne posljedice u stvarnom životu.