Etnografski muzej Zagreb otvara izložbu o tetoviranju: Od rituala i križa do globalnog identiteta

Tetovaže su danas posvuda, ali njihova priča seže tisućama godina unatrag, od mumija iz Egipta i sibirskih stepa do proljetnih obreda katoličkog stanovništva u Bosni i Hercegovini. Upravo tu dugotrajnu, promjenjivu i kulturno slojevitu praksu Etnografski muzej u Zagrebu otvara javnosti u utorak, 27. siječnja, izložbom „Moja koža – kultura tetoviranja”.

Od obreda do identiteta

Izložba prati tetoviranje kao fenomen koji je u različitim razdobljima imao terapeutske, obredne, zaštitne i identitetske funkcije. Posjetitelji kroz prikaze motiva, stilova i osobnih svjedočanstava mogu pratiti kako se praksa obilježavanja tijela mijenjala, ali i kako je u suvremenom društvu postala sredstvo neverbalne komunikacije, način isticanja stavova i osobnog identiteta.

Autorica izložbe Tea Rittig ističe da je cilj povezati povijesne tradicijske prakse s današnjicom i pokazati tetoviranje kao dinamičan kulturni fenomen koji se stalno preoblikuje pod utjecajem društva i vremena.

– Tetoviranje ima tisućljetnu povijest, nema kulture i civilizacije koja ne poznaje praksu tetoviranja, ljudi obilježavaju svoju kožu iz raznih razloga i na razne načine – rekla je Tea Rittig na predstavljanju izložbe.

Tradicija križa i bocanja

Poseban dio postava posvećen je tradicijskim tetovažama katoličkog stanovništva u Bosni i Hercegovini, poznatima kao bocanje i sicanje. Izvodile su se uz proljetne blagdane, ubadanjem igle umočene u smjese čađe, baruta, ugljena, smole bora, uz dodatke vode, meda ili majčinog mlijeka. Najčešći motiv bio je križ, koji je u vrijeme osmanlijske okupacije imao značenje otpora, zaštite i simbola snage i izdržljivosti.

Mumije, ledeni čovjek i vučedolski tragovi

Izložba se oslanja i na arheološke dokaze. Tetovaže na egipatskim mumijama stare oko 2000 godina prije Krista svjedoče o njihovoj ranoj terapijskoj uporabi. U Sibiru su pronađene mumije pazyryčke kulture s tetovažama iz razdoblja između 5. i 3. stoljeća prije Krista, dok najstariji europski dokazi dolaze s tijela ledenog čovjeka Ötzija, mumificiranog prije više od pet tisuća godina u Tirolskim Alpama. Indirektni nalazi upućuju na to da je praksa postojala i u vučedolskoj kulturi.

Od „divljaštva” do pop-kulture

Postav prati i promjenu društvene percepcije tetovaža. U Europi i Americi od 17. do 19. stoljeća smatrane su znakom divljaštva, no mornari i istraživači prihvaćali su ih kao simbol slobode i avanture. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća popularnost dobiva tribal stil, dok su japanski motivi zmajeva, valova i mitskih bića ušli u zapadnu kulturu nakon otvaranja Japana međunarodnoj trgovini u 19. stoljeću. U novije vrijeme tetoviranje se veže uz slavne osobe, sportaše i televizijske emisije poput „Miami Ink” i „LA Ink”.

Zagrebačka scena i osobne priče

Dio izložbe posvećen je suvremenoj zagrebačkoj tattoo sceni od 1990-ih, kada se tetoviranje profesionalizira. Kroz intervjue se predstavljaju tattoo majstori Marin Urbanc i Ninoslav Zelenović Zele, a svoje priče donose i žene koje govore o osobnom značenju svojih tetovaža, među njima i umjetnica Marina Mesar Oko.

Ravnateljica Etnografskog muzeja Zvjezdana Antoš naglašava kulturno-antropološki pristup teme koja je snažno prisutna u suvremenoj kulturi i za koju vjeruju da će privući velik broj mladih posjetitelja.

Program do svibnja

Izložba ostaje otvorena do 3. svibnja, a tijekom trajanja planirani su popratni programi, od promocija knjiga do predavanja i razgovora o povijesti, simbolici i suvremenim trendovima u tetoviranju.