Žitnjak je slika propasti sustava: Godinama se gomila otpad, nitko ne preuzima odgovornost
Matija Habljak/PIXSELL Deseci tisuća tona otpada, stečajni postupci koji se protežu godinama, inspekcijska rješenja bez vidljivog učinka i blizina energetskih i naftnih postrojenja. Prostor bivšeg industrijskog kompleksa DIOKI na zagrebačkom Žitnjaku danas se u javnosti opisuje kao jedna od najozbiljnijih ekoloških prijetnji u gradu, a kronologija događaja pokazuje kako je od operativne industrijske zone postao simbol sustava u kojem se odgovornost prebacuje između Grada, države, stečajnih upravitelja i novih vlasnika.
Kako je počelo: 2018. kao prijelomna godina
Pavlović navodi da je problem na Žitnjaku eskalirao 2018. godine, kada je na lokaciji djelovala tvrtka E-kolektor s dozvolama za gospodarenje otpadom. Na lokaciji u sklopu ili neposredno uz kompleks bivšeg DIOKI-ja djelovala je tvrtka E-kolektor, s dozvolama za gospodarenje otpadom, koja je preuzimala plastiku i druge vrste otpada s gradskih lokacija, uključujući i otpad s gradskih groblja.
Josip Pavlović, predsjednik udruge Ekologija grada, o tom razdoblju govori kao o početku dugotrajnog problema.
– To je jedan problem koji traje već dulje vrijeme, mi smo u tome intenzivno uključeni od početka, kroz Udrugu Ekologija grada i kroz prijašnje inicijative iz kojih je sama udruga i nastala – rekao je Pavlović.
Prema njegovim riječima, stečaj E-kolektora ostavio je na terenu velike količine otpada bez jasnog nositelja odgovornosti.
– Ostale su ogromne količine otpada, najviše plastike, govorimo čak i o otpadu s gradskih groblja, jer je ta tvrtka na natječaju dobila posao zbrinjavanja takvog otpada – rekao je.
Matija Habljak/PIXSELL
Inspekcijska rješenja i prve procjene količina
Prema javno dostupnim inspekcijskim aktima i medijskim izvještajima, Državni inspektorat je donosio rješenja kojima se nalaže uklanjanje otpada i njegova predaja ovlaštenim osobama, uz pokretanje prekršajnih postupaka zbog utvrđenih nepravilnosti. U službenim odgovorima navodi se da su mjere donesene u skladu sa zakonom, no na terenu se problem ne rješava u vidljivom opsegu.
U tom razdoblju u javnosti se pojavljuju i prve procjene količina otpada. U medijskim izvještajima i izjavama spominju se brojke od oko 10.000 do 11.000 tona, većinom plastičnog otpada. Riječ je o procjenama iz različitih izvora i razdoblja, bez jedinstvene javno dostupne inventure koja bi u jednom trenutku precizno utvrdila stvarno stanje.
Stečaj kao trajno stanje, ne kao prijelazna faza
Stečaj E-kolektora i paralelni stečaj DIOKI-ja dodatno kompliciraju pitanje odgovornosti. Prema navodima stečajne upraviteljice DIOKI-ja u dopisima i izjavama, posljednje službeno mjerenje pokazivalo je oko 10,5 tisuća tona otpada na lokaciji, dok se u javnosti istodobno pojavljuju tvrdnje da se količina povećavala zbog dodatnog dovoza i nedostatka stalnog nadzora.
U tom kontekstu ključna pravna dilema postaje pitanje tko je zakonski posjednik otpada: tvrtka koja ga je dovela, vlasnik zemljišta ili novi vlasnik koji se pojavljuje kroz stečajnu prodaju imovine. Odgovor na to pitanje određuje tko snosi obvezu i trošak sanacije.
Blizina kritične infrastrukture
Posebnu dimenziju problemu daje lokacija. U neposrednoj blizini nalaze se postrojenja i spremnici povezani s energetskom i naftnom infrastrukturom, što u slučaju požara ili većeg incidenta povećava rizik za šire područje.
– U blizini su postrojenja JANAF-a, ogromni spremnici ukapljenog naftnog plina i same nafte. To je područje koje je vrlo teško braniti u slučaju bilo kakvog incidenta, pogotovo požara, na što je upozoravala i Javna vatrogasna postrojba Grada Zagreba – rekao je Pavlović.
Photo: Matija Habljak/PIXSELL
Povratak teme u javnost 2023. godine
Nakon velikih požara plastike u drugim dijelovima Hrvatske, nacionalni mediji su 2023. godine ponovno stavili Žitnjak u središte pozornosti. U tom kontekstu pojavljuju se i nove procjene količine otpada, koje se u dijelu izvještaja navode i do 13.000 tona.
Gradske službe tada ističu da je dio zemljišta u gradskom vlasništvu ograđen i pod nadzorom, dok se veći dio nalazi u privatnom ili stečajnom vlasništvu, što, prema navodima Grada, spada pod nadležnost državnih institucija.
Prodaja imovine DIOKI-ja i pitanje budućih vlasnika
Tijekom 2024. godine Trgovački sud u Zagrebu raspisuje dražbe za prodaju dijelova imovine DIOKI-ja, uključujući dvorište bivše tvornice na Žitnjaku. Nekretnine se prodaju po načelu “viđeno – kupljeno”, s početnim cijenama u milijunskim iznosima.
Time se dodatno otvara pitanje što se događa s otpadom ako zemljište promijeni vlasnika. Bez prethodne sanacije, svaka promjena vlasništva uvodi novog aktera u već složen lanac odgovornosti.
Administrativni vakuum
Na pitanje tko je odgovoran za sanaciju, Pavlović upozorava na preklapanje nadležnosti.
– To nije potpuna odgovornost Grada Zagreba. Našli smo se u administrativnom vakuumu od bivše pravne osobe, stečajne upraviteljice, Državnog inspektorata i promjene novog vlasnika – rekao je.
Ipak, smatra da je gradska vlast trebala snažnije inzistirati na rješavanju problema.
– Grad je trebao poduzeti sve moguće korake i inzistirati da se to riješi, prvenstveno zbog sigurnosti i zdravlja građana – poručio je.
Matija Habljak/PIXSELL
Sortirnica koja nikada nije izgrađena
U širi kontekst stanja na Žitnjaku ulazi i odluka Grada Zagreba da odustane od izgradnje sortirnice otpada upravo na toj lokaciji.
Bivši zastupnik Renato Petek izravno povezuje tu odluku s nastavkom ovisnosti Grada o privatnim oporabiteljima otpada.
– Tomaševićevo odustajanje od gradnje sortirnice otpada na Žitnjaku značilo je nastavak ovisnosti Grada Zagreba o privatnim oporabiteljima otpada. Grad Zagreb je 2022. godine propustio konkretno iskoristiti već pokrenut i pripremljen projekt moderne sortirnice otpada, za koji je bilo osigurano i 50 posto sufinanciranja iz EU fondova, a koji je mogao dovesti do toga da danas sortirnica bude izgrađena i spremna za rad. Umjesto toga, plan je promijenjen i sada se ide prema objedinjavanju cijelog sustava na jednoj obližnjoj lokaciji u Resniku, što dodatno odgađa izgradnju ključne infrastrukture za kvalitetno gospodarenje otpadom – rekao je Petek.
Upozorio je i na financijske posljedice takvog smjera.
– Posljedica takve odluke je da će Zagreb i dalje imati troškove prema privatnim oporabiteljima otpada veće od 20 milijuna eura godišnje, umjesto da dio tog novca ostaje u gradskom sustavu i bude uložen u vlastitu infrastrukturu – rekao je.
Svoju kritiku završio je usporedbom s drugim gradovima.
– Brojni drugi gradovi nisu stali, već su nastavili graditi sortirnice i kompostane te za to povukli europska sredstva. Primjera je doista mnogo: Rijeka, Koprivnica, Bjelovar i drugi – rekao je.
Igor Soban/PIXSELL
Planovi za slučaj incidenta
U izvještajima iz 2025. i početka 2026. godine navodi se da je Grad Zagreb, kroz sustav civilne zaštite, izradio planove postupanja u slučaju požara ili drugog izvanrednog događaja na lokaciji Žitnjaka. Riječ je o mjerama koje se aktiviraju ako dođe do incidenta, dok se pitanje trajne sanacije i dalje nalazi u postupcima inspekcije i stečajnih tijela.
U javnom prostoru cirkuliraju različite procjene količine otpada: od oko 10.000, preko 10,5 i 11.000, do 13.000 tona. Razlike proizlaze iz činjenice da ne postoji redovito ažurirana službena inventura dostupna javnosti, kao i iz različitih metoda procjene i vremenskih presjeka na koje se pojedini izvori pozivaju.
Pavlović upozorava da se problem godinama rješava bez jasne strategije.
– Proteklih sedam ili osam godina imali smo jako puno sreće da se do sada nešto nije dogodilo. Pitanje je dokle će nas ta sreća pratiti, jer bi tada, nažalost, moglo biti prekasno – rekao je.
Žitnjak kao ogledalo sustava
Kronologija događaja na prostoru bivšeg DIOKI-ja pokazuje kako se problem otpada može pretvoriti u višegodišnji institucionalni spor bez jasnog nositelja rješenja. Dok se provode stečajni postupci, izdaju inspekcijska rješenja i raspisuju dražbe za zemljište, na terenu ostaju bale plastike, spremnici s nepoznatim sadržajem i otvorena pitanja o tome tko će na kraju snositi trošak sanacije.
U tom međuprostoru između lokalne i državne razine, Žitnjak je postao simbol sustava u kojem se odluke donose sporo, a odgovornost se razvodnjava između institucija, dok se rizik za građane s vremenom povećava.
