Snijeg razotkrio one koje sustav ne vidi: Beskućnici i dalje na ulici unatoč mjerama Grada
Sanjin Strukic/PIXSELL Dok je snijeg paralizirao prometnice Zagreba i ponovno otvorio pitanje učinkovitosti zimske službe, na rubu grada i društva ostali su oni koji o ralicama ne raspravljaju – beskućnici koji i dalje noće na ulici.
Snijeg je problem, ali ulice nisu prazne
Zimski uvjeti u Zagrebu ponovno su pokrenuli rasprave o prohodnosti cesta, zakašnjelim intervencijama i odgovornosti gradske uprave. No, u toj buci često ostaje nevidljiv dio grada koji snijeg ne promatra kroz prizmu prometnih gužvi, već preživljavanja. Na to upozorava Mile Mrvalj, dugogodišnji aktivist za pomoć beskućnicima, koji i tijekom zime svakodnevno obilazi ljude na ulici.
– Ja kao aktivist za pomoć beskućnicima, bez obzira na vrijeme, i ljeti i zimi pomažem koliko mogu. Tijekom adventa dobio sam velike količine odjeće, obuće, hrane i higijenskih potrepština koje dijelim – rekao je Mrvalj.
Grad Zagreb, dodaje, u zimskim mjesecima organizira smještaj u gradskom prenoćištu, no to nije rješenje za sve.
– Veliki broj beskućnika i dalje je na ulici. Razlog je što mnogi imaju psihičke probleme. Oni često nisu svjesni svoje situacije, nisu informirani niti ih itko sustavno usmjerava prema prenoćištu – upozorava.
Prema njegovim riječima, ti ljudi završavaju u ruinama, tramvajima i autobusima, što postaje ozbiljan socijalni i sigurnosni problem koji nadilazi dnevne rasprave o snijegu.
Ralice, gunđanje i odgovornost
Upitan kako gleda na stanje na prometnicama i kritike upućene gradskoj vlasti zbog čišćenja snijega, Mrvalj se ne priklanja ni jednoj strani političkog sukoba.
– Ja sam čovjek koji ne gunđa. Tako je kako je. Možete udarati glavom u zid, vikati i napadati, ali što time dobijete? – kaže.
Smatra da je dio problema u načinu na koji ljudi reagiraju na okolnosti.
– Ljudi previše gunđaju. Postali su konformisti. Ako imam obaveze, ustanem, popijem kavu, obučem se i idem. Nije važno je li snijeg 15, 30 ili 50 centimetara – poručuje.
Njegova je teza da se prevelik dio javne rasprave vodi kroz stalno traženje krivca, umjesto prilagodbe realnim okolnostima.
– Sve je u glavi. Možemo napadati koga god hoćemo, ali ako pada kiša, a niste ponijeli kišobran, kriva nije kiša – zaključuje.
Grad je isti ako si ti isti
Mrvalj, koji danas živi na Trešnjevci, kaže da mu promjena kvarta ili dijela grada nije predstavljala problem, jer ključ vidi u osobnom stavu.
– Ja mogu živjeti u New Yorku ili Tokiju. Ako imaš dobar mentalni sklop, svugdje ti može biti dobro. Prihvaćam samo pozitivne ljude, negativni mi ne trebaju – ističe.
Kako preživjeti s malo
Na pitanje o financijskom snalaženju, Mrvalj kroz anegdotu opisuje način na koji se, kako kaže, živi s malo, ali bez očaja.
– Svi smo vratili dugove i evo ti sto dolara. Tako se živi – ispričao je, poručivši da je ključ u solidarnosti i međusobnoj pomoći.
Njegovo iskustvo beskućništva, koje je prošao prije pola godine, ostavilo je dubok trag.
– Prošao sam pakao. Da nisam imao takav mentalni sklop, ne znam gdje bih danas bio – rekao je.
