Licemjerno smjenjivanje domaćih agencijskih radnika i istodobni uvoz stranih
Kada se hrvatskim građanima koji su godinama radili preko agencija u podružnici Gradsko stambeno‑komunalno gospodarstvo ne produže ugovori, a zatim isti sustav traži stotine stranih radnika preko agencija za iste poslove — pitanje postaje: kome i zašto zapravo uprava pokazuje lojalnost?
Izbacivanje domaćih agencijskih radnika
Krajem lipnja 2021. godine agencijski radnici u GSKG-u, podružnici Zagrebačkog holdinga, dobili su obavijest da im se ugovori neće produžiti i da ostaju bez posla. Ti su ljudi radili godinama na poslovima administracije, naplate, i drugih referentnih radnih mjesta u sustavu zagrebačke komunalne uprave — ali su formalno bili agencijski, bez garancije stalnog radnog statusa. Uprava razloga otkaza vidjela je u racionalizaciji, dok su radnici istaknuli da je ušteda mjesečno oko pola milijuna kuna — iznos preskroman da bi opravdao takvu drastičnu promjenu.
Preokret: Uvoz radnika preko agencija
Tri i pol godine kasnije, u srpnju 2024. sustav koji je izbacivao domaće agencijske radnike sada šalje pozivnice agencijama za dovođenje stranih radnika koji će obavljati fizički intenzivne komunalne poslove u Zagrebu — perači, čistači, vrtlari, asfalteri, grobari. Vrijednost samo logistike dovođenja procijenjena je na više od 660 tisuća eura. U listopadu 2025. slijedi konkretna faza: u podružnici Gradska groblja započinje zapošljavanje stranih grobara, a sindikati upozoravaju da su uvjeti takvi da se najavljivanih 1.500 eur plaće može doseći jedino ako se rade brojni prekovremeni i dodatni poslovi.
Licemjerje u praksi
Ono što je uistinu tragično jest paradoks: kada su hrvatski agencijski radnici u GSKG-u godinama skrbili o poslovima administracije, bili su otpušteni jer im se „ne mogu plaćati“. A sada, kada se hledaju radnici za poslove koje ti isti radnici nisu mogli dobiti, sustav koristi isti model agencije — ali za strane radnike, često s nižim radnim pravima i većom ovisnošću o posredniku. Dok su domaći radnici bili tretirani kao privremeni, netransparentni, i bacani na „rez“, strani radnici sada dolaze kao dio paketa koji uprava smatra „riješenjem“.
Posljedice za domaće radnike
Za domaće radnike koji su izgubili poslove 2021. i koji su promatrali kako isti sustav traži „drugog“ radnika za ista ili slična radna mjesta — poruka je jasna: lojalnost, rad i iskustvo ne vrijede jednako ako nisi stalno zaposlen. Model agencijskog rada poslužuje kao alat za fleksibilno otpuštanje, a zatim i kao alat za fleksibilno uvoz radnika — pri čemu se prava radnika sve manje poštuju. Sindikati jasno upozoravaju: nije problem stranci sami po sebi, nego uvođenje preko agencija bez prava i uvjeta koje imaju stalni radnici te bez da su domaće mogućnosti prethodno iscrpljene.
Što dalje čeka zagrebački komunalni sustav
Ako uprava Zagrebačkog holdinga nastavi s modelom uvoza radne snage preko agencija kao standardom — i istovremeno ignorira domaće radnike koji su činili temelj sustava — postoji stvarni rizik destabilizacije komunalnog sustava: smanjena motivacija, sindikalni sukobi, stvaranje „drugog reda“ radnika. Dok se sustav poziva na navodni nedostatak domaće radne snage, ne istražuje zašto su domaći radnici već odbačeni — plaća, uvjeti, prava, sigurnost — sve su to elementi koji su ignorirani u prilici zapošljavanja.
U konačnici, radi se o moralnoj i socijalnoj dvojbi: može li gradska vlast koja je otkazala vlastitim građanima, a zatim na iste pozicije uvodi druge, istinski pozivati se na pravičnost i jednakost radnih prava ili se pretvara da modeli i standardi ne vrijede jednako za sve?
