Cvrtila: Vratiti policiju na ulice i sniziti dob odgovornosti — bez toga će maloljetničko nasilje rasti

Serija incidenata u zagrebačkoj Dubravi i Retkovcu – od paljenja klupa i grupnih premlaćivanja do prijetnji nožem i napada na policijsku službenicu izvan dužnosti – nije slučajna anomalija nego obrazac koji traži hitnu reakciju, poručuje sigurnosni analitičar Željko Cvrtila.

Rješenje vidi u povratku stalnih pozornika, konsolidaciji temeljne i krim-policije po sektorima, jačanju odgojnih ovlasti škole i uvođenju ranijih, stvarnih posljedica za maloljetnike.

Dubrava i Retkovec: Simptom sustavnog problema

Ciklus nasilnih epizoda koje uključuju maloljetnike u Dubravi i Retkovcu Cvrtila ne svodi na statistički šum.

– Čim se nešto zareda učestalo u kratkom vremenu, to je znak za uzbunu u sigurnosnom sustavu – kaže. Posebno ga brine napad na policijsku službenicu u civilu.

– Postoji indicija da su napadači znali koga napadaju, što dodatno urušava autoritet policije na terenu – kaže.

Osjećaj nesigurnosti u kvartu nije „psihološki dojam“ nego reakcija na realne događaje.

– Mladić je završio u bolnici s teškim ozljedama; ciljala se glava. To više nisu nestašluci, to su ozbiljna kaznena djela – upozorava Cvrtila.

Škola bez odgoja: Kad učitelji postanu „odgajani“

Analitičar uzroke vidi i u dugogodišnjoj eroziji odgojne funkcije škole i obitelji.

– Stare odgojne metode proglasili smo nazadnima, a učinkovitu zamjenu nismo uveli. Problematična djeca – često iz problematičnih obiteljskih okruženja – danas „odgajaju“ učitelje: vrijeđaju, prijete i remete nastavu, a sustav im praktički ne može ništa – tvrdi.

Pritom raste sklonost oružju.

– Nekad su to bile tučnjave „kvart na kvart“, bez noževa. Danas govorimo o lovačkim noževima i skupinama koje napadaju poput čopora. To je civilizacijski korak unatrag – kaže Cvrtila.

Maloljetnici i (ne)odgovornost: Rupa između 14. i 18.

Ključna točka prijepora je dobna granica odgovornosti.

– Do 14. nema odgovornosti; od 14. do 16. uglavnom su to odgojne mjere; tek od 16. do 18. moguć je maloljetnički zatvor. Djeca tako uče živjeti bez posljedica, a u 18. ih dočeka „hladan tuš“ pune odgovornosti – kaže.
Ne zaziva zatvor za djecu, ali traži stvarne posljedice i prije 14. . Obvezna savjetovanja, strukturirane edukacije, psihološku podršku i jasnu poruku da nasilje ima cijenu.

– Ako sada ne interveniramo odgojno, sutra ćemo intervenirati kazneno – i to puno skuplje za sve – smatra.

Autoritet policije: Službenik s grbom ili „meta za udarce“?

Cvrtila drži da je pad autoriteta policije posljedica i slabih sudskih reakcija na napade na službenike.

– Policajac predstavlja državu. Ako ga se nekažnjeno vrijeđa, pljuje ili napada, ruši se autoritet institucija – poručuje.

Navodi i primjer iz prakse, s ljetne ispomoći u Istri.

– Policajac je zakonito postupio zbog prekršaja ugostitelja iznad dozvoljenog vremena rada, a nadležno državno odvjetništvo odbacilo je kaznenu prijavu protiv ugostitelja. Potom slijedi apsurd – kazneni progon policajca zbog „krivotvorenja isprave“. – Halo država, gdje si – zaključuje.

Manjak ljudi na cesti, višak „glave“ u sustavu

Organizacijski problem vidi kao strukturni.

– U Zagrebu nedostaje 30 do 40 posto policajaca na cesti. Sustav „gore“ stalno buja, a „noge“ – policijske postaje i ophodnje – slabe. Na nekim postajama u smjeni ostaje pet ljudi za 100 tisuća stanovnika i dnevni priljev radnika. To je nedostatno – kaže.

Model „policije u zajednici“ naziva izokrenutim: – Ideja je dobra i stara, ali je izvedba pogrešna. Na jedan pozornički rajon postavljen je – jedan čovjek. Kad je na godišnjem ili na bolovanju, rajon je prazan. Nekad su za stalni rajon bila četiri policajca i pokrivenost 24/7. – objašnjava.

Kamere pomažu, policajac sprječava

Tehnologija nije lijek bez ljudi.

– Kamera identifikacijski pomaže, ali ne sprječava čin. Sprječava ga policajac na ulici. Uz to, postavljanje kamera mora imati jasan civilni nadzor, kako ne bi bilo zloporabe – ističe.

Za imovinske delikte i dalje preporučuje „stari“ red.

– Dobra mehanička zaštita, brave i rešetke, a tek onda alarmi i video. Redom, ne obrnuto – savjetuje Cvrtila.

Reorganizacija iz baze: Sektor, ne “linija”

Cvrtila zagovara povratak stalnih rajona i sektorsko objedinjavanje temeljne i krim-policije.

– Na razini policijske postaje treba imati „doktora opće prakse“ koji rješava 70 posto svega; teške slučajeve preuzima viša razina. Specijalizacija pripada Hajnslovoj i PNUSKOK-u, ne malim postajama.

Poziva se i na vlastito iskustvo.

– Model „Moj pozornik u mom kvartu“ unosio je red: stalna prisutnost na cesti, poznata lica i komunikacija s građanima. Rezultat je bio dvoznamenkast – pad kriminaliteta i rast riješenosti slučajeva – kaže.

Škole, socijala i lokalna zajednica: Lanac je jak koliko i najslabija karika

Suradnja institucija nerijetko zapinje.

– Socijalna služba nema ni ovlasti ni zaštitu, škole su formalno obrazovne, a faktično bez odgojnih alata. Sve te karike treba očvrsnuti – veće ovlasti, jasne procedure, brzi odziv – kaže Cvrtila.

Naglašava i potrebu treninga komunikacije policajaca s „općom populacijom“.

– Kontakt-policajci moraju biti stvarni kontakt, ne samo „bobi“ za edukacije. Ljudi vole vidjeti policajca kojeg poznaju – to je prevencija sama po sebi.

Statistički signal: Kada trend preraste prag

Iako Hrvatska i Zagreb uživaju reputaciju sigurnosti, Cvrtila upozorava na trendove.

– Prošle godine ukupna kaznena djela porasla su oko 9 posto. Rasla su ubojstva i pokušaji, kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog zlostavljanja djece, prijevare i provale u vozila; dio kategorija pada zahvaljujući tehničkoj zaštiti trgovina – nabraja Cvrtila.

Poruka nije alarmistička, nego mobilizirajuća.

– Sigurnost je hrvatska prednost i ona se ne smije prokockati. Turizam i kvaliteta života ovise o tome – kaže.

Što slijedi

Cvrtilin paket „minimuma“ uključuje tri jasne crte: trajni povratak policije na ulice po sektorskom modelu; povratak odgojne funkcije škole s realnim ovlastima i zaštitom učitelja; te ranije i stvarne posljedice za maloljetnike – od obveznih programa do jasnih sankcija u težim slučajevima.

– Ako želimo da se školska dvorišta i kvartovske ulice vrate učenju, igri i miru, a ne strahu, moramo djelovati sada – zaključuje Cvrtila.