Woke val doživio vrhunac

Matija Štahan: Hrvatska kultura živi u dekadenciji, a umjetnost se pretvorila u propagandu

Književni kritičar i analitičar Matija Štahan o iscrpljenosti hrvatske kulturne scene, dominaciji „postjugoslavenskog“ ukusa i tome zašto danas više nema stvarne umjetnosti – nego performansa za grantove i klikove
Zagreb: Održana je konferencija „Dezinformacija – izazov XXI. stoljeća”Goran Stanzl/PIXSELL

Hrvatska kulturna scena već godinama živi u stanju dekadencije. Umjetnost se iscrpila, ironija se pretvorila u samozadovoljavanje, a institucije su od nje napravile propagandu, kaže Matija Štahan, ističući da službena kultura danas više sliči PR-u ideologije nego prostoru slobodnog stvaranja.

Umjetnost bez ideje

– Kulturna scena je u stanju dekadencije – kaže Štahan.

– Zapadni svijet već desetljećima živi osjećaj kraja. Od Nicheove smrti Boga do Fukuyamina kraja povijesti, sve je to civilizacijski umor koji je iscrpio i umjetnost. Ironijski modus se istrpio, pretvorio u samozadovoljavanje. Kada se nakon sto godina netko pokuša šokirati javnost metodama avangarde, to više ne može potresti ni dijete. To je jalova i mrtva umjetnost – ističe.

Prelazak iz doba riječi u doba slike, smatra, doveo je do gubitka dubine.

– Više pokretna slika nego pokretna misao. Danas su to „tiktokovi svijesti“. Ljudi više ne čitaju, ne razmišljaju u slojevima, nego traže podražaj – što brži, to bolji.

“Postjugoslavenski” monopol i ideološki okvir

– U Hrvatskoj tržište ne oblikuje kulturu, jer ona ne može preživjeti bez državnog novca – kaže Štahan.

– Sustav je postavljen tako da se financira uska koterija istomišljenika pod skutima Ministarstva kulture i lokalnih vlasti. Tako je nastala „službena“ kultura, koja se paradoksalno može opisati kao postjugoslavenska, iako ju financira Republika Hrvatska – smatra.

Štahan naglašava kako u takvom okruženju komercijalno uspješni autori – poput Mire Gavrana – imaju manju institucionalnu težinu od onih koji proizvode, kako kaže, „dvojbene koncepte s ideološkom podlogom“.

– Oni koje država plaća često se natječu tko će grublje ošinuti tu istu državu, ali ih ona i dalje plaća. To je poremećeni sustav u kojem umjetnik nije slobodan, ali ni autocenzuriran – nego subvencionirani aktivist, kaže Štahan.

Medijski skandali kao valuta

– U hrvatskoj kulturi danas uspijevaš samo ako izazoveš skandal – tvrdi Štahan.

– Umjetnost se ne vrednuje po ideji, nego po medijskoj vidljivosti. Generiraju se „kvazi-progoni“, trivijalne priče pretvaraju se u drame o neshvaćenim genijima. To je strategija kojom se podiže cijena umjetnika i puni prostor klikovima.

Takva dinamika, kaže, pretvorila je kulturni sektor u igru javnog dojma.

– Sve mora biti instant: kratko, burno i površno. To je logika tržišta i algoritma, a ne duha i ideje.

“Woke” ideologija i hrvatsko zakašnjenje

Štahan smatra da se „woke“ kultura već ispuhuje na Zapadu, dok u Hrvatskoj tek dolazi do punog izražaja.

– Kao i sve ideološke mode, i ona je započela na američkim kampusima i prelila se u institucije. Kod nas se ponavlja isti obrazac, samo nekoliko godina kasnije.

– Pola plakata na filozofskom fakultetu danas su Palestina i LGBT, a druga polovica Kim Jong-un. Sve se vrti u krug, bez stvarnog sadržaja – dodaje.

Povratak ideologije u hrvatsku politiku

– Doba prividne „vrijednosne pustoši“ završava – kaže Štahan.

– Ideologija se vraća i u Hrvatsku i u Europu. Čak i oni koji su je godinama skrivali sada ju glume. Globalni potresi – pandemija, rat, migracije, Trump, Beograd – sve to vraća vrijednosne borbe u politički mainstream.

– Čak i Plenković, koji je godinama djelovao dezideologizirano, danas mora potapšati Thompsona po ramenu ili organizirati veličanstveno slavlje Oluje. Ideologija se vratila u opticaj, jer bez nje nema autentične politike – zaključuje.

Crkva između napada i samocenzure

– Katolička crkva u Hrvatskoj danas plaća cijenu i lijevih napada i vlastite pasivnosti – kaže Štahan.

– Mediji veličaju „progresivne“ svećenike kako bi ih suprotstavili ostatku Crkve, a Crkva se zauzvrat kompromitira ulaskom u mirnu kohabitaciju s vlašću – kaže.

Prema njegovim riječima, paradoksalno bi joj koristila dekristijanizacija društva.

– Tada bi prestala biti politički faktor i mogla bi se vratiti svom izvornom poslanju – moralnoj kritici društva, s lijeva i s desna.

TikTok civilizacija i gubitak dubine

– Sve se danas omata u bombon – opisuje Štahan.

– Knjiga od 300 stranica pretoči se u film, film u kratki video, video u pet sekundi podražaja. Sve mora biti lako probavljivo i šareno. To je infantilizacija Zapada – civilizacija koja je napredovala tehnički, a duhovno nazadovala.

Ipak, vjeruje da postoji jezgra otpora.

– Oni koji i dalje pišu, čitaju i misle – iako nemaju masovni doseg – čuvaju civilizacijski kontinuitet. Ako sve krahira, od njih će krenuti nova duhovna obnova.

Woke val doživio vrhunac

Štahan smatra da je „woke“ val doživio svoj vrhunac i da slijedi reakcija.

– Neće nestati, ali neće više biti dominantan. Budućnost će ovisiti o vrsti otpora koju društvo izabere: hoće li to biti destruktivna ideologija desnice ili razborita rekonstrukcija kulture koja ponovno daje smisao umjetnosti, vjeri i znanju.

– Sve civilizacije koje su se činile vječnima – propale su. Pitanje je samo tko će, kada se prašina slegne, još znati čitati, misliti i pisati.

hrvatska kultura
Ideologija
Književnost
konzervativizam
Matija Štahan
Mediji
ministarstvo kulture
postjugoslavensko
propaganda
umjetnost
woke