Stanari u centru Zagreba već pet godina čekaju obnovu: Zid prijeti urušavanjem, skela stoji, institucije peru ruke
Obnova stambene zgrade u Jurja Žerjavića 7 u Zagrebu pretvorila se u beskrajnu trakavicu. Stanari se bore s birokracijom, spornim vlasničkim odnosima i ruševnim susjednim objektom. Dok skela mjesecima stoji, zid se naginje, a predstavnica suvlasnika Taiba Redžepagić traži hitnu reakciju svih nadležnih.
Priča o obnovi zgrade u Jurja Žerjavića 7 u središtu Zagreba najbolje oslikava stanje obnove glavnog grada nakon potresa. Gotovo pet godina nakon što je seizmički udar pogodio Zagreb, stanari ove zgrade i dalje žive u nesigurnim uvjetima, s neizvjesnim rokovima i prebacivanjem odgovornosti između institucija.
Zid koji prijeti urušavanjem
Jedan od najvećih problema jest zabatni zid zgrade. Predstavnica suvlasnika Taiba Redžepagić upozorava da je riječ o konstrukciji koja se može urušiti i pri slabijem potresu. Nakon što je konačno, tek nakon 12 tjedana čekanja, postavljena skela, radovi su obustavljeni 20. ožujka ove godine. Nadzorni inženjer tada je u građevinski dnevnik unio da oslonci podrožnice nisu stabilni, da krov pritišće zabatni zid i da nastavak radova nije moguć bez unutarnjeg prihvata konstrukcije i iseljenja stanara iz potkrovlja.
Međutim, kako navode, taj uvjet nije bilo moguće ispuniti jer su tavanske prostorije – koje su zajedničko vlasništvo svih suvlasnika – nezakonito zauzela dva kućanstva. Time je pristup nužnim radovima onemogućen, a upravitelj zgrade, Gradskog stambeno-komunalno gospodarstvo (GSKG), prema riječima stanara, nije poduzeo nikakve pravne korake. Stanari su zato sami angažirali neovisnog vještaka i pravnu službu. Nalaz je bio jasan: konstrukcija je u lošem stanju i pitanje je vremena kada će doći do daljnjeg urušavanja.
Skela stoji, troškovi rastu
Nakon tog zastoja, izvođač je obustavio radove i uputio dopis u kojem najavljuje raskid ugovora ako se situacija ne riješi. U međuvremenu, skela stoji mjesecima, a troškove njezina održavanja snose sami stanari. Riječ je o dodatnom financijskom teretu koji se penje na tisuće eura, a koristi od toga nema nitko.
– Ljudi žive pod zidom koji se može srušiti, a institucije se godinama prebacuju. Vrijeme prolazi, a troškovi rastu – upozorava predstavnica suvlasnika Taiba Redžepagić.
Istočni i južni problem
Situaciju dodatno kompliciraju okolni objekti. S istočne strane zgrade nalazi se vrtić koji je zatvoren nakon potresa, a djeca se ondje nikada nisu vratila. Zgrada stoji prazna i ne koristi se, a dodatno pogoršava stanje u susjedstvu jer nije sanirana.
S južne strane nalazi se oronuli objekt kojim godinama upravlja Grad Zagreb, ali je u tijeku postupak povrata Republici Hrvatskoj. Upravo zbog tog spora institucije „peru ruke“ i nitko ne poduzima ništa, iako taj objekt predstavlja sigurnosni rizik i dodatno ugrožava temelje zgrade u Jurja Žerjavića 7.
Stanari traže rješenje
Stanari su u više navrata tražili koordinacijski sastanak svih nadležnih – Ministarstva graditeljstva, Grada Zagreba, GSKG-a, izvođača i vještaka – kako bi se utvrdio jasan plan i imenovala odgovorna osoba za nadzor obnove. Traže i pravno provedeno rješenje za zauzete tavane te hitno uklanjanje opasnosti sa susjednih objekata.
No, do sada nije postignut nikakav konkretan dogovor. Sve se svodi na dopise, prijepise i međusobna prebacivanja odgovornosti.
– Mi ne tražimo ništa više od prava na siguran dom. Ne možemo biti taoci birokracije, zauzetih tavana i ruševnih objekata – poručuje Redžepagić.
Sustav koji ne funkcionira
Primjer zgrade u Jurja Žerjavića 7 pokazuje da obnova Zagreba nije tek tehnički problem nego politički i institucionalni. Kada jedna zgrada postane talac zauzetih tavana, postupka povrata državne imovine i prebacivanja odgovornosti, onda to više nije slučaj stanara, nego slučaj sustava.
Obnova Zagreba trebala je biti nacionalni projekt. Pet godina kasnije pretvara se u niz sporova, čekanja i prebacivanja loptice. A ljudi žive pod zidovima koji prijete da će se srušiti.
