Tomašević je obećavao kraj “špekulantske gradnje”, a neboderi Pripuza i Nobila prolaze unatoč izmjenama GUP-a
U jesen 2019. zagrebačka javnost pratila je kontroverzni projekt poznat pod imenima Zagrebački Manhattan, Mini Manhattan i Jarun panorama. Radi se o stambeno-poslovnom kompleksu visokih nebodera planiranih uz rotor Remetinec, na prostoru od 35 tisuća četvornih metara. Projekt je trebao uključivati više stambenih tornjeva, poslovne prostore i podzemne garaže.
Tadašnji zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, unatoč otporu javnosti i stručnjaka, nastojao je omogućiti realizaciju kroz izmjene GUP-a i proglašavanje privatnog projekta gradskim. Ipak, na valovima građanskog otpora i kroz pritisak struke, projekt je zaustavljen.
Tomislav Tomašević i platforma Možemo! tada su izgradili politički kapital upravo na obećanju da takvi privatni neboderi neće prolaziti, naglašavajući transparentnost i održivost u urbanizmu. Manhattan je postao simbol otpora megalomanskim projektima.
Nova pravila – novi izazovi
Jedan od prvih poteza Tomaševićeve vlasti bio je mijenjanje Generalnog urbanističkog plana (GUP). Poruka je bila jasna: privatni interesi više ne mogu biti proglašeni gradskim projektima. Samo javne investicije, poput škola, bolnica i infrastrukture, moći će koristiti taj izuzetak.
Tako je stvoren okvir za kontrolu gradnje, ali praksa je pokazala da i nova pravila imaju rupe. Pripuz i Nobilo pokazali su kako pravna i proceduralna struktura može omogućiti realizaciju projekata unatoč političkim obećanjima.
Pripuzov neboder – staro nasljeđe, nova realizacija
Dana 4. rujna 2025. Grad Zagreb izdao je građevinsku dozvolu za izgradnju poslovnog nebodera s 20 katova na križanju Miramarske i Bednjanske. Dozvola je dodijeljena tvrtki Miramare centar, u stopostotnom vlasništvu Petra Pripuza.
Priča traje više od dvadeset godina. Još 2007. izmjenama GUP-a, za vrijeme Milana Bandića, s početnih sedam katova dopušteno je dvadeset. Godine 2009. održan je urbanističko-arhitektonski natječaj, u kojem je pobijedila tvrtka 3LHD. Lokacijska dozvola izdana je iste godine, iako dijelovi zemljišta nisu bili u vlasništvu investitora. Tek 2014., kroz nagodbu s Gradom, Miramare centar ušao je u puni posjed parcela.
Ključni trenutak bio je 2019., kada je Gradska skupština privatni projekt proglasila gradskim projektom. Time su pravno uklonjeni ograničavajući GUP-ovi uvjeti, a Tomašević je naglasio da tada ništa nije mogao učiniti jer je odluka donesena prije njegova mandata.
Nobilov projekt uz Savu – pravne rupe i institucionalna fleksibilnost
Ako Pripuzov neboder pokazuje snagu naslijeđenih odluka, slučaj Ante Nobilovog naselja uz Savu otkriva kako pravila nova vlast nije uspjela u potpunosti kontrolirati. Radi se o kompleksu od sedam zgrada povezanih zajedničkom podzemnom garažom, na prostoru gdje je Grad Zagreb ukinuo Urbanistički plan uređenja Savski park – Istok.
Izmjene GUP-a omogućile su gradnju prije donošenja UPU-a, pod uvjetom da postoji prometna povezanost i rješenje za odvodnju. Grad Zagreb postavio je dodatne uvjete: ulice ne smiju izlaziti direktno na glavne avenije, a moraju zadovoljavati minimalne standarde širine.
Na prvi pogled, Nobilov projekt nije ispunjavao te uvjete. Međutim, u rujnu 2025. Nobilo je objavio da je dobio lokacijsku dozvolu za dodatnu cestu, što omogućava izlaz na novu prometnicu uz nasip, s priključkom kod Laništa. Grad je izdavanje dozvole pravdao zakonskim obvezama i procedurama, unatoč pritiscima i žalbama.
Nobilov projekt sada formalno ispunjava uvjete, što znači da se planirana gradnja može nastaviti. Investitori su godinama čekali na priliku, a izmjene GUP-a, unatoč svom cilju da spriječe privatne megalomanske projekte, nisu bile dovoljno precizne da ih spriječe.
Paradoks i politički kontrast
Pripuzov neboder i Nobilov kompleks pokazuju paradoks Tomaševićevih politika. Na Manhattanu je izgradio politički kapital zaustavljanjem privatnog megaprojekta. Nova pravila GUP-a trebala su spriječiti slične projekte.
Međutim, praksa pokazuje da pravna struktura i proceduralne rupe omogućavaju investitorima da prolaze i kroz nove odredbe. Pripuz je iskoristio naslijeđene odluke, Nobilo je iskoristio fleksibilnost članka koji omogućuje gradnju prije donošenja UPU-a uz prometnu povezanost.
Za gradonačelnika, to je problem vjerodostojnosti: obećanja da će privatni “gradskih projekti” nestati sada su na testu. Javnost vidi nebodere koji niču unatoč inicijalnoj retorici protiv betonizacije i privatnih interesa.
Posljedice za urbanizam i politiku
Ova dva projekta signaliziraju novo razdoblje u zagrebačkom urbanizmu. Pokazuju da politička kontrola nad gradnjom nije apsolutna, i da investitori koji razumiju pravni okvir mogu realizirati projekte unatoč političkim pritiscima.
Tomašević je obećavao kraj privatnim gradskim projektima – ali praksa pokazuje da ni izmjene GUP-a nisu dovoljne da potpuno spriječe legalno-proceduralne manevarske mogućnosti investitora. Grad se sada suočava s pitanjem kako balansirati zakonsku proceduru, javni interes i kontrolu nad privatnim investicijama.
Pragmatično upravljanje ili?
Od Manhattana uz rotor Remetinec do Pripuzovog nebodera i Nobilovog kompleksa uz Savu, priča o zagrebačkom urbanizmu pokazuje složenost između političkih obećanja i pravne realnosti. Tomašević je obećao kontrolu i transparentnost, ali pravne rupe i naslijeđene odluke omogućuju investitorima da svoje projekte provode.
Pitanje ostaje: hoće li građani ovo doživjeti kao pragmatično upravljanje urbanizmom ili kao izdaju predizbornih obećanja? I, što je možda važnije, hoće li Grad Zagreb uspjeti nametnuti strože kontrole prije nego što privatni interesi potpuno oblikuju vizuru grada?
