Vrijeme je da Hipodrom ode. Evo što bi moglo biti na njegovom mjestu
Hipodrom je desetljećima bio simbol sporta i tradicije, ali njegova lokacija danas više ne odgovara modernom Zagrebu. Financijski učinci su minimalni, a prostor vrijedan desecima milijuna eura ostaje zarobljen u prošlim vremenima. U isto vrijeme, Hrvatska nema ono što bi trebala imati u samom srcu glavnog grada – reprezentativni memorijalni muzej Domovinskog rata.
Simbol tradicije koji je izgubio mjesto
Zagrebački Hipodrom, smješten uz rijeku Savu, građen je 1950-ih, u vrijeme kada je periferija glavnog grada bila gotovo nenaseljena ravnica. Njegova površina od gotovo 50 hektara tada se činila beskonačnom – idealnim mjestom za konje, natjecanja i društvene događaje. Generacije Zagrepčana dolazile su na trke, natjecanja ili jednostavno šetati među stajama, i Hipodrom je dugo bio sinonim za elitni, pomalo romantični svijet konjičkog sporta.
No, Zagreb je u međuvremenu narastao. Nekadašnja periferija postala je središte, a Hipodrom danas stoji kao ogromna, uglavnom neiskorištena livada tik uz najskuplje i najfrekventnije gradske prometnice. Dok se cijene kvadrata u okolici penju u nebo, Hipodrom ostaje prostor u kojem vrijeme stoji.
Davor Puklavec/PIXSELL
Financijska računica: skupi luksuz
Podaci o poslovanju Hipodroma pokazuju da gradska tvrtka koja njime upravlja posluje s minimalnim prihodima. Godišnje od zakupa, najma boksova za konje i organizacije nekoliko natjecanja, prihod se kreće u okvirima 2 do 3 milijuna kuna (oko 300 do 400 tisuća eura). Troškovi održavanja, infrastrukture, struje, vode i osoblja često premašuju te brojke, pa Hipodrom preživljava zahvaljujući gradskim subvencijama.
Indirektni učinci, poput posjeta tijekom rijetkih manifestacija, nisu zanemarivi, ali nisu ni značajni u odnosu na potencijal prostora. U prosjeku, veća konjička natjecanja privuku nekoliko tisuća posjetitelja, a održavaju se tek nekoliko puta godišnje. Za usporedbu, svaki veći kulturni događaj u centru Zagreba – poput koncerta ili festivala – privuče daleko više ljudi i ostavi znatno veći trag na lokalnu ekonomiju.
Drugim riječima, Hipodrom u današnjem obliku generira premalo da bi opravdao golem prostor koji zauzima.
Grad bez memorijalnog muzeja
I dok se hektari zemlje koriste za konje, Zagreb je i dalje bez stalnog muzeja Domovinskog rata. To je činjenica koja mnoge boli. Hrvatska je, unatoč herojskom otporu i obrani u Domovinskom ratu, jedina zemlja u Europi koja nema reprezentativni memorijalni centar u svojem glavnom gradu.
U Vukovaru postoji Muzej Domovinskog rata, ali on je specifično vezan uz tragediju i heroizam tog grada. Zagreb, kao glavni grad i političko, kulturno i obrazovno središte države, nema ništa slično.
Taj nedostatak ne znači samo prazninu u turističkoj i kulturnoj ponudi, nego i ozbiljan problem kolektivnog pamćenja. Nova generacija mladih odrasta bez mogućnosti da u središtu glavnoga grada vidi cjelovitu priču o ratu koji je oblikovao njihovu državu.
Davor Puklavec/PIXSELL
Memorijalni muzej na mjestu Hipodroma
Zamislimo drugačiji scenarij. Na mjestu današnjih tribina i staja, nikne suvremeni memorijalni muzej Domovinskog rata. Arhitektonsko zdanje koje bi, poput sličnih institucija u drugim zemljama, bilo jednako impresivno u formi i u sadržaju.
Unutrašnjost bi nudila stalni postav s uniformama, dokumentima, oružjem i multimedijalnim prikazima bitaka, ali i učionice u kojima bi se održavali školski satovi povijesti. Memorijalni centar bio bi posvećen poginulim braniteljima, s imenima i životopisima koji ne dopuštaju zaborav. Na otvorenom prostoru mogla bi se nalaziti pozornica za projekcije filmova, koncerte domoljubne glazbe i kulturno-umjetničke programe koji bi svjedočili o snazi identiteta.
Takav centar ne bi bio samo muzej – bio bi mjesto susreta, obrazovanja i refleksije.
Kulturna i nacionalna važnost
Gradovi poput Varšave, Budimpešte ili Berlina već desetljećima imaju muzeje posvećene ratovima i stradanjima svojih naroda. Ti muzeji nisu samo turističke atrakcije – oni su institucije koje oblikuju nacionalni identitet.
Za Zagreb bi takav muzej imao dvostruku ulogu. S jedne strane, ispravio bi sramotnu prazninu i dao Hrvatskoj mjesto dostojno njene novije povijesti. S druge strane, postao bi atrakcija od nacionalnog i međunarodnog značaja, mjesto koje bi svatko tko dođe u glavni grad poželio posjetiti.
U muzeju bi škole iz cijele zemlje mogle organizirati ekskurzije, strani turisti dobiti uvid u nedavnu povijest, a branitelji i njihove obitelji pronaći prostor dostojan komemoracije.
Antonio Bronic/PIXSELL
Prostor koji više nema smisla
Hipodrom je u svojoj povijesti imao smisla – danas ga je izgubio. S obzirom na lokaciju, ekonomske rezultate i društveni značaj, teško je pronaći argument da ostane na istoj adresi. Konjički sport i dalje može živjeti, ali na periferiji grada, u prostoru koji je prilagođeniji i funkcionalniji.
Na trenutnom mjestu, Hipodrom je poput muzeja prošlih vremena – samo što u njemu nema povijesti koju treba čuvati. Upravo zato, pretvoriti ga u muzej Domovinskog rata ne bi bila samo racionalna odluka, nego i odluka snažne simbolike.
Vrijeme je za odluku
Hipodrom danas živi zahvaljujući sjećanjima i nostalgiji. No Zagreb, glavni grad države nastale u ratu, ne može si dopustiti da nostalgija zauzima prostor povijesti.
Memorijalni muzej Domovinskog rata bio bi institucija koja nedostaje – mjesto istine, učenja i ponosa. Ako ga nećemo imati u Zagrebu, na mjestu koje vapi za novim identitetom, onda se moramo zapitati: gdje ćemo ga uopće imati?
