Stranca duboko impresionirala Thompsonova pjesma: Na prvi pogled zvuči jednostavno, ali ovi stihovi odzvanjaju
Ova pjesma Marka Perkovića Thompsona iz 1998. proglašena je najvećim hrvatskim evergreenom u posljednjih 50 godina u showu HRT-a ‘Evergreen’, a Thompson se osim brojnim nagradama, dokazao kao jedan od najuspješnijih i najpopularnijih hrvatskih glazbenika koji se koncertom koji je okupio više od pola milijuna ljudi uspeo na sam vrh svjetske ljestvice najvećih koncerata na svijetu.
No, ‘Zaustavi se vjetre’ čini se, oduševljava ljude i van granica Hrvatske pa je tako duboko dirnula i Thompsonovog obožavatelja iz Poljske. Leszek Kazimierski popularnu je pjesmu dubinski analizirao za Direktno.
– Na prvi pogled, ova pjesma zvuči kao jednostavna narodna balada – obraćanje vjetru, tom vječnom glasniku, koji nosi vijesti i osjećaje onamo gdje sam čovjek ne može doći. Ali već od prvih stihova osjeća se da je to više od ljubavne tužaljke: to je vapaj čovjeka istrgnutog iz svoga svijeta. Prožeta je motivima emigracije i progonstva. Ovi stihovi odzvanjaju poput molitve prognanika. Netko tko mora živjeti daleko, a srcem je ostao u domovini, pita vjetar za one koje voli, analizirao je Kazimierski.
Josip Mikacic/PIXSELL
Snažna slika
– Pita za svoju dragu – sjeća li ga se još, čeka li ga. Pita za majku i oca – jesu li živi, kako podnose dane. Pita za brata, baku, djeda – za temelje svoga roda. To nisu obična, svakodnevna pitanja. To je očajnička potreba da se zadrži veza. Za čovjeka u tuđini najvažnije je znati: postoje li još oni moji, misle li na mene, je li vrijeme progutalo sve što sam imao. Tako su nekada pjevali iseljenici iz Hrvatske, Bosne i Hercgovine, iz Poljske, iz Irske – svi oni koji su morali otići trbuhom za kruhom ili zbog ratova, objasnio je.
Ističe kako pjesmu možemo čitati i dublje – kao glas s one strane.
– Zamislimo da to ne govori živi prognanik, nego netko tko je poginuo, a njegova se duša još uvijek muči u čežnji. Tada pitanja o majci, ocu, bratu, baki i djedu dobivaju drugo značenje: to više nije samo nostalgija, nego vapaj za vijestima iz zemlje koja je zauvijek izgubljena. Refren ‘Vjetre s Dinare… gdje sam rođen tu ponesi me’ može se čitati kao molba za povratak – ne tijela, nego pepela, sjećanja, duše – u rodnu zemlju.
Kao da pjevač želi da ga vjetar vrati tamo gdje je sve započelo. To je snažna slika: duša što leti na krilima vjetra kući, u zavičaj. U pjesmi se pojavljuje i simbolika prirode, vukovi i slavuje. To su dva pola: Vukovi što piju s izvora – znak divlje sile, koja ulazi u ljudski prostor kad ljudi nestanu. Vuk je ovdje simbol praznine: tamo gdje je nekad čovjek čuvao izvor, sada dolazi zvijer. Slavuji što pjevaju u zoru – simbol radosti, nade, kontinuiteta života.
Ivana Ivanovic/PIXSELL
Istodobno i tužaljka i molitva
Čak i kad čovjek pati ili umire, priroda ide svojim putem. Ova dva motiva – okrutni vuk i radosni slavuj – stvaraju kontrast: čovjek je rastrgan čežnjom, a svijet neumorno traje.
– Ova pjesma je istodobno i tužaljka i molitva. Tužaljka – jer govori o gubitku i razdvajanju. Molitva – jer se obraća vjetru kao svetom glasniku, tražeći da ga posluša i učini čudo povratka.U ovoj pjesmi svatko može pronaći sebe: Iseljenik – vlastiti osjećaj izgnanstva. Poginuli vojnik – želju da se barem uspomena vrati kući. Svaki čovjek – nostalgiju za domovinom, obitelji, djetinjstvom, za nečim što je zauvijek izgubljeno.
– ‘Zaustavi se vjetre’ nije samo ljubavna balada, niti samo emigrantska pjesma. To je glas čovjeka istrgnutog iz vlastitog svijeta – bilo emigracijom, bilo smrću – i osuđenog na vječnu čežnju. Sva pitanja koja postavlja svode se na jedno: jesam li još uvijek prisutan u srcima onih koje volim? I baš zato ova pjesma dira tako duboko – jer svatko tko je ikada bio daleko od svojih najmilijih razumije tu bol i tu želju za povratkom, zaključio je Kazimierski.
Dvostruki standardi: Zašto je Ultra “kul”, a Thompson “primitivan”?
