Samo devet godina nakon SAD-a – Zagreb dobio prvu telefonsku mrežu
U prosincu 1886. zagrebački je list Agramer Zeitung izvijestio da instaliranje prve telefonske mreže u gradu napreduje “žustro”. Nekoliko tjedana kasnije, na adresi Krvavi most 2 proradila je prva centrala – baš ondje gdje se danas nalazi Knjižnica Marije Jurić Zagorke.
Projekt je pokrenuo poduzetni tiskar i urednik Vilim (u dokumentima često vođen i kao Wilim) Schwarz, čije ime razni izvori bilježe u različitim varijantama. Upravo u njegovoj kući, na uglu Tkalčićeve i Krvavog mosta, smjestila se induktorska centrala kapaciteta stotinu brojeva.
Prve su veze proradile 21. prosinca 1886., dok je službeno puštanje u promet održano 1. siječnja 1887. HT-ov muzej navodi da je tada bilo priključeno 45 pretplatnika. Gradske kronike ističu i zanimljiv detalj – u prvim danima broj priključaka skočio je s nekoliko na tridesetak, što pokazuje koliko je interes bio velik i prije službenog otvaranja.
Photo: Slavko Midzor/PIXSELL
Prvi pretplatnici imali i najjednostavnije brojeve
Najraniji su pretplatnici imali i najjednostavnije brojeve: Prva hrvatska štedionica bila je “broj jedan”, a Tvornica kože “broj dva”. U centrali su vezu spajale prve zagrebačke telefonistice – Betika Rihtarić, Laura Sekulić i Viktorija Soronijević – koje su ubrzo postale gradske legende.
Dodatnu vrijednost priči daju i prvi imenici. Najstariji sačuvani zagrebački telefonski imenik potječe iz 1911. godine i čuva se u današnjem HT muzeju. U njemu se prvi po abecedi navodi Milan Accurti s brojem 530, dok je znameniti znanstvenik Oton Kučera imao broj 880. Premda postoje i raniji službeni popisi iz doba državne uprave, iz 1900., upravo je izdanje iz 1911. ostalo kao najcjelovitiji dokument jedne tehnološke epohe.
Od spomen-ploče na fasadi do priča o prvim “gospođicama” za vezu, povijest telefona u Zagrebu podsjetnik je da je grad vrlo rano uhvatio ritam svjetskih tehničkih novosti – samo devet godina nakon što je u SAD-u proradila prva javna mreža.
