Josip Pavlović: Studija je ušminkani dokument, opasnosti nisu obuhvaćene
Jurica Galoic/PIXSELL Centar za gospodarenje otpadom (CGO) u Resniku, koji bi trebao naslijediti preopterećeni Jakuševec, pruža Zagrebu priliku za infrastrukturni iskorak, no studija o njegovoj izvedivosti po ocjeni Udruge Ekologija grada ostavlja previše otvorenih pitanja.
Predsjednik udruge Josip Pavlović u razgovoru za Z1 Televiziju upozorava da projekt, iako neizbježan, ne daje odgovore na ključne dileme – što će biti s otpadom nakon obrade, hoće li Zagreb napokon graditi energanu i kako će se rješavati problem neugodne pohrane RDF-a.
Alternativa nestala
Pavlović podsjeća da je alternativa CGO-u nestala nakon godina odgađanja i odustajanja od ranijih projekata.
– Vidimo ga kao priliku da se napokon u Zagrebu napravi iskorak i izgradi infrastruktura za gospodarenje otpadom. Grad više nema vremena ni prostora za odlaganje otpada, a nacionalni plan i europska pravila obvezuju nas na gradnju centara poput ovog – kaže Pavlović.
Ističe kako projekt nije cjelovito rješenje jer ni dalje nije jasno gdje će završiti otpad nakon obrade.
– Pitanje je hoće li Zagreb krenuti u smjeru energetske oporabe otpada. Ako je odgovor da, a teško da može biti drugačiji, onda je to smjer u kojem grad mora ići, kao i sve razvijene metropole – dodaje.
Na ocjene Zelene akcije da je studija “ušminkani dokument” Pavlović odgovara da se s tim slaže.
– Papir trpi sve, studija je napravljena površno i mnoge ključne stavke nisu razjašnjene. No, ne bih rekao da skriva opasnosti spaljivanja otpada – one su jasno naznačene, samo grad mora potvrditi smjer – ističe.
Imat ćemo iste probleme kakve imaju Kaštijun ili Marišćina
Za stanovnike Resnika, kaže, najveći problem neće biti neugodni mirisi iz samog postrojenja, koje će raditi u zatvorenim halama s ventilacijskim sustavima, nego pitanje RDF-a.
– Govorimo o 400 tona dnevno, odnosno 150 tisuća tona godišnje. Ako se taj otpad bude skladištio u krugu CGO-a, imat ćemo iste probleme kakve imaju Kaštijun ili Marišćina – upozorava Pavlović.
Na pitanje o zaštiti okoliša Pavlović smatra da bi u samom radu postrojenja trebalo biti manje problema nego u fazi gradnje.
– U Zagrebu su komunalni red i zaštita okoliša već dugo apstraktni pojmovi, stoga vjerujem da će gradnja donijeti više poteškoća od samog rada centra – kaže.
Dodaje kako Zagreb, unatoč kritikama Europske komisije, nema alternativu energanama na otpad.
– U Europskoj uniji radi više od 500 energana. Sve zemlje osim Hrvatske i Malte imaju sustav energetske oporabe. Energane omogućuju razvijanje reciklaže i smanjenje otpada, dok mi RDF još izvozimo i plaćamo drugima da ga koriste – pojašnjava.
Nada se da će rasprava biti ozbiljna
Posebno je kritičan prema načinu na koji se vodi javna rasprava.
– Raspisana je usred ljeta, kada većina građana ne može sudjelovati. To više nije u rukama Tomislava Tomaševića, nego Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije. Oni vode postupak, a gradonačelniku preostaje tek da se skriva iza njih – kaže Pavlović.
Podsjetimo, Zelena akcija opisala Studiju utjecaja na okoliš kao “ušminkani dokument” koji skriva opasnosti, i pozvala građane na uključivanje u javnu raspravu do 3. rujna, s javnim izlaganjem 27. kolovoza u Lisinskom na kojem će sudjelovati i Udruga Ekologija grada.
– Naša pitanja odnose se na studiju koja je nedorečena i ostavlja previše prostora za nagađanja. Građani se mogu uključiti putem interneta, ali i doći u Lisinski i pitati sve što ih zanima. Nadam se da će rasprava biti ozbiljna, jer je riječ o jednom od najvažnijih projekata za Zagreb u sljedećih nekoliko desetljeća – zaključuje Pavlović.
