Tihomir Bradić: Mladost iz Ždralova je renomiran hrvatski klub s velikim ambicijama i sposobnim ljudima da ih ostvare, a Vrbovcu želim da se spasi od ispadanja iz 3. HNL
Tihomir Bradić je kao nogometni trener u samo u par godina doživio podršku, slavu i svijetla klupske i nogometne javnosti, ali i potom kritične osvrte i gubitak povjerenja od tog istog nogometnog javnog mnijenja. Sve je to dio svakodnevice rada trenerskog posla za kojeg se kaže da je „kruh sa sedam kora“. Poistovjećuje se s mornarskim kruhom jer nikad ne možeš znati kamo će te trenerski posao/put odvesti. Bradić je koncem rujna odstupio s kormila trećeligaša Vrbovca s kojim je u četiri jesenska kola osvojio 3 boda, ali je ubrzo potom dobio povjerenje da preuzme Mladost iz Ždralova s kojom je osvojio jesenski naslov u 3. HNL Istok. U povodu toga Tihomir Bradić je iznio svoja iskustva, okolnosti i promišljanja o trenerskom rada u Mladosti i Vrbovcu, oba kluba iz trećih hrvatskih nogometnih liga.
Kako ste se snašli u poziciji trenera u renomiranom hrvatskom trećeligašu Mladosti iz Ždralova?
Da, zaista Mladost Ždralovi su renomiran hrvatski klub koji ima ambicije i velike planove za budućnost i ljude koji su sposobni to tih ciljeva i doći. I zaista sam ponosan što su me zvali da budem sudionik takvih visokih ambicija. I kada sam promijenio sredinu, tek tada sam vidio u kojoj sam sredini radio, koja nažalost više nije na tom nivou. Oko mene su ljudi koji žive nogomet i u tome su 24 sata i s velikim zadovoljstvom odlazim tamo na treninge i utakmice, jer znam da me čekaju igrači koji su željni rada i žele nešto postići u nogometu i na tome im svaka čast. Pravi karakterni igrači koji ne izbjegavaju treninge i radili bi ako treba i tri treninga dnevno, velika promjena nego što je bila u Vrbovcu i bio bi zaista nekorektan da ne navedem ljude koji mi omogućavaju i pružaju kvalitetan rad. To je Renato Radić bez kojeg takve ambicije ne bi bile moguće. Veliki radnik i zaljubljenik u nogomet, karakteran i dosljedan čovjek koji ne radi ništa bez plana ili na silu i kada čovjek s njime razgovara uvijek su razgovori ugodni i sa svakog tog razgovora izađeš pun elana i želje za rad, svaka mu čast na tome! Predsjednik Željko Beljan koji također ulaže veliki trud i zalaganje za klub s kojim imam odličan odnos i komunikaciju koji mi je dostupan i uvijek mogu očekivati da će mi uskočiti u pomoć kada mi bilo što za treba što se tiče kluba.
Trener koji radi sa mnom, Danijel Lovrić, kojeg niti ne mogu nazvati da mi je pomoćnik nego trener koji sa mnom sudjeluje u svakoj odluci i trenažnom procesu. Veliki radnik i pravi čovjek ispred svega, gdje se čujemo svaki dan i smišljamo planove za daljnji boljitak kluba. Tu je i neizbježna karika Zoran Kukec preko kojeg sam i došao u klub i koji mi pomaže u svim segmentima što se tiče kluba. Nema dana da se ne čujemo ili kada je bilo prvenstvo i treninzi vidjeli smo se svaki dan, razgovarali i radili na tome da klub u svakom pogledu bude još bolji, jer taj klub to zaslužuje. Planovi su sljedeći: biti prvi u prvenstvu i kroz kvalifikacije uči u 2. HNL. Cilj nije lagan, ali nije niti ne ostvarivo, jer s ovim ljudima sve je moguće tako da sam uvjeren da mi to možemo ostvariti. Pun sam samopouzdanja, a i želje za radom i vjeru u svoje igrače i ljude oko mene, da mi možemo ući u 2. HNL. Prije 3 tjedna postao sam voditelj omladinske škole gdje se zahvaljujem ljudima u klubu i na tome povjerenju.
Molim da se vratite malo unazad na početak trenerske karijere. Kako ste iz igračkih kopački upali za trenera seniora u Vrbovcu i već u prvoj sezoni osvojili 4. mjesto u 3. HNL Zapad?
Bio bi bezobrazan da ne kažem da mi je taj klub u mom životu pružio zaista mnogo, od mojih igračkih dana, pa tako i da sam kao igrač Vrbovca postao i trener te momčadi, gdje sam utakmice vodio u kopačkama kao rezervni igrač. Ti počeci su situacije koje neću nikada zaboraviti i zahvaljujem se ljudima koji su tada vodili klub na tom povjerenju. To povjerenje ja nisam iznevjerio jer smo sezonu 2017./18. završili kao četvrti na tablici. To je ujedno i najbolji plasman kluba u ovom stoljeću (bodovno). Velike zasluge idu igračima koje sam poznavao u dušu i koji su igrali srcem za klub sa skromnim primanjima.
Kao jedan od najdugovječnijih trenera u povijesti kluba, koji su po Vama uzroci srozavanja Vrbovca na samo dno trećeligaške tablice?
Nakon te sezone već se dosta stvari promijenilo, od Uprave koja me na čelu s predsjednikom Sinišom Bađunom htjela smijeniti, odnosno ne Uprava nego on osobno. Određeni ljudi u klubu su to spriječili prije svih Denis Mađar, koji mi je zaista puno pomogao u tim mojim počecima koji je vjerovao u mene i moj rad. Bio mi je zaista produžena desna ruka i na tome mu se zahvaljujem. Kada je došla nova Uprava meni je stalno bio mač nad glavom, jer odjednom više nisam bio poželjan. Stalno se guralo neke trenere ili su se sami gurali i meni stalno podmetali i iskreno dugo sam izdržao, kao što ste rekli među najdugovječnijim sam trenerima u povijesti kluba. Bila je jedna sezona gdje smo imali varljivih rezultata, pobjeđivali najjače, a nažalost gubili od slabije rangiranih protivnika.
U jednoj polusezoni promijenili smo 12 igrača i normalno da je trebalo vrijeme da se ekipa uigra. Međutim, ja u Vrbovcu nisam nikad imao neku podršku s tom Upravom, osim od strane Denisa Mađara koji je bio na mojim treninzima vidio kako radim i na kojem je to visokom nivou. Dao sam sebe 24 sata za taj klub, ali teško je raditi u takvoj atmosferi. Međutim, više je nebitno promijenio sam sredinu i zaista sam sretan što sam otišao iz Vrbovca. Kada sam bio trener Vrbovca nismo nikada bili u situaciji da ćemo ispasti iz lige, samo su nakon te sezone i visokog četvrtog mjesta ambicije porasle. Nažalost samo ambicija, ali ne i proračun i ostale bitne stavke za takve planove. Tako da je sve ostalo na meni i mom radu i ponosan sam na to što klub s tako oskudnim proračunom nisam stavio u poziciju da bude zadnji ili ispadne iz lige.
Početak i ove polusezone je nagovještavao da bi trebalo biti dobro. Odradili smo pripreme, imali dobre rezultate u pripremama, ali nažalost prije početka prvenstva ušla nam corona u klub i malo nas unazadila. Međutim, i prije u pripremnom periodu dogodio nam se odlazak jako bitnog i kvalitetnog igrača Filipa Merlina, koji je po meni jako bitan igrač, kvalitetan i pravi radnik. I govorio sam predsjedniku Mati Jeliću da smo slabiji 30 posto, ljudi nisu vjerovali i govorili su to je samo jedan igrač. Ali vjerujte mi bio je jako bitna karika ne samo kao igrač nego i kao čovjek koji je bio primjer kako bi igrači trebali izgledati na treninzima, utakmicama i poslije utakmice. Zaista mi je bilo jako žao što je otišao i znao sam koliko sam kao trener izgubio na kvaliteti. Krenulo je prvenstvo i prvo kolo, odnosno nama po redoslijedu peto kolo zbog odrađene samoizolacije i dobili smo Zagorec 2-0. Sve je bilo super ljudi su pričali momčad za 2. HNL i slične hvalospjeve. Međutim, znao sam da smo tu utakmicu dobili na svježinu i da će nam u narednom periodu biti teško, ako se nećemo pridržavati nekih pravila. Stalno sam upozoravao na sportski život i odnos prema tome, govorio da naši igrači ne žive sportskim životom. Vjerujem da svi znaju što se podrazumijeva pod sportski život. Zakačio sam se s Matom Jelićem po tom pitanju gdje me je uvjeravao da to nije istina. Međutim, mislim da je i on sada shvatio da sam bio u pravu. U toj situaciji poslije koronavirusa koji je poharao seniorsku momčad uslijedio je ubitačan ritam prvenstvenih utakmica srijeda-subota. Ako nisi karakteran i spreman na odricanja teško da se može nešto ozbiljno napraviti, a to pokazuju i sadašnji rezultati. Pod mojim vodstvom osvojili smo 3 boda u 4 utakmice, a poslije mene 2 boda u 11 utakmica, tako da ne vjerujem da je problem samo u trenerima.
Znam da mi vrbovečka javnost zamjera u selekciji igrača. Ne bježim od te odgovornosti da neki igrači možda nisu trebali dolaziti, ali s ovakvim proračunom, ja do boljih zaista nisam mogao doći. Da, ja sam želio i pokušavao na sve moguće načine doći do boljih igrača, ali me je Uprava u tome onemogućavala zbog financijske situacije. Kada sam i pronašao igrača koji bi nam zaista bio pojačanje, uvijek je bilo rečeno ne može, preskup je, i u tom pogledu nisam mogao ništa napraviti. Bilo je spomena da trebaju igrati domaći igrači i da sam ja kao otjerao neke domaće igrače. Nisam ni za jednog domaćeg igrača rekao Upravi ili da sam ja inzistirao da on ne smije biti u klubu, već su odlazili zbog boljih financijskih mogućnosti u drugim klubovima ili neki nisu imali strpljenja zbog manje minutaže na utakmicama i zbog takve situacije uvijek postoji razlog zašto je minutaža manja. Nikada nisam dozvoljavao u svlačionici da se priča domaći ili strani igrači, svima sam govorio da toga nema, svi su jednaki i svi su igrači NK Vrbovca, a ne domaći ili strani.
Vidite li izlaza iz ove situacije u kojoj se sada trenutno nalazi Vrbovec?
Iz svake situacije postoji izlaz pa tako i iz ove, samo ne na način da pojedini igrači u svlačionici drže samu vlast nad klubom i to im se dozvoljava. Igrač bi trebao trenirati i biti što bolji na utakmicama, davati na toj utakmici maksimum trudom, htijenjem i zalaganjem, a ne voditi politiku kluba. Žao mi je što je klub u takvoj situaciji i što se nekome moje riječi neće sviđati, ali više se ne opterećujem time, tako da sam rekao kako stvari stoje. Volim taj klub i neću zaboraviti što mi je pružio u mom životu. U ovoj situaciji uz klub moraju biti svi i moraju imati jasnu viziju i plan vođenja kluba, a to mogu samo ljudi koji su iz nogometnog svijeta i koji kuže nogometnu problematiku. Žalosno je gledati Vrbovec na posljednjem mjestu i zaista bi mi bilo žao da klub ispadne iz treće lige pa zato i vjerujem da do toga neće doći.
Ime Tihomira Bradića je nezaobilazno u povijesti vrbovečkog nogometa, koji pripada generaciji nogometaša, koja je zadnji puta osvojila naslov u trećeligaškoj konkurenciji još davne sezone 1998./99. u kojoj je PIK Vrbovec izborio treći plasman u 2. HNL. Tihomir Bradić je imao uspješnu, dugu i bogatu igračku karijeru, prožetu i igranjem u 1. HNL-u i 2. HNL-u te stjecanje i međunarodnih iskustava na temelju čega ima izvrsne parametre da se razvije u poznatog i renomiranog nogometnog trenera.
