NA DANAŠNJI DAN: Hrvatska pragmatička sankcija, Douglas Adams, Alexander Fleming, Mihail Gorbačov, Franjo Kuharić, Međunarodni dan ideja
Hrvatski sabor donio Hrvatsku pragmatičku sankciju – 1712.
Hrvatska pragmatička sankcija naziv je za zaključak Hrvatskog sabora donesen 11. ožujka 1712. kojom je regulirano pitanje nasljedstva hrvatskog prijestolja.
Ugarsko-hrvatski kralj Karlo VI. naime nije imao sina pa je nastojao osigurati prijestolje i ženskoj lozi svoje kuće. Hrvatsko-slavonski staleži, tražeći potporu Bečkog dvora protiv ugarskih presizanja, prvi su Karlu izašli u susret. Hrvatski sabor je 9. ožujka 1712. na zasjedanju u Zagrebu donio zaključak da će se povjeriti onoj i onakvoj ženskoj lozi roda austrijskog koja će posjedovati ne samo Austriju, nego i Štajersku, Korušku i Kranjsku, a stolovat će u Austriji.
Time je Sabor dopustio da hrvatsku krunu može nositi i ženska loza Habsburgovaca. Karlo tu sankciju nikada nije službeno potvrdio iz obzira prema ugarskom plemstvu koje je tada bilo protiv prava Habsburgovaca na nasljedstvo u ženskoj liniji, ali ju je primio na znanje s odobravanjem i u posebnom pismu zahvalio Hrvatima obećavši: Mi i nasljednici naši vazda ćemo neokrnjeno čuvati Vaša prava, privilegije i povlastice davši im na taj način željenu podršku.
Hrvatska pragmatička sankcija dala je Karlu poticaj da konačno riješi pitanje nasljedstva pa je 19. travnja 1713. donio Pragmatičku sankciju za sve zemlje Habsburške Monarhije.
Karlo III. priznao je Pragmatičku sankciju koju su donijeli ugarski staleži 1723. priznavši nakon dugog opiranja pravo nasljedstva Habsburgovaca u ženskoj liniji, ali pod uvjetom jedinstva svih Zemalja Krune sv. Stjepana. Time je Hrvatska pragmatička sankcija izgubila pravnu vrijednost, ali njeno povijesno značenje je nesporno. Hrvatskom pragmatičkom sankcijom Hrvatski je sabor dokazao da Hrvatska ima punu autonomiju unutar Habsburške Monarhije te može odlučivati i o takvim pitanjima kao što je nasljedstvo prijestolja. Zato se Hrvatska pragmatička sankcija spominje i u preambuli Ustava Republike Hrvatske kao jedan od dokaza hrvatske državnosti kroz duga stoljeća tuđinske vladavine.
Douglas Noël Adams, književnik – 1952.
Douglas Noël Adams (Cambridge, Engleska, UK, 11. ožujka 1952. – Santa Barbara, SAD, 11. svibnja 2001.) bio je britanski radijski dramaturg i pisac znanstvene fantastike, najpoznatiji po djelu “Vodič kroz Galaksiju za autostopere”. Douglas Adams jedan je od najznačajnijih humorista žanra znanstvene fantastike, najpoznatiji po seriji knjiga Vodič kroz Galaksiju za autostopere. Njegova djela osvojila su sve medije: radio, televiziju pa čak i kino platna.
Douglas Noël Adams
Adams je rođen u Cambridgeu i obrazovan u Brentwoodskoj školi u Essexu, gdje se sprijateljio s Griffom Jonesom. Adams je pohađao St. John’s College, gdje je 1974. godine diplomirao englesku književnost. Neki od njegovih ranih radova prikazani su na drugom programu BBC-a 1974. godine. Uskoro ga je ˝otkrio˝ Graham Chapman iz Monty Pythona, kojemu je Adams napisao jedan od skečeva za 45. epizodu Letećeg cirkusa. Adamsov rani rad na radiju uključuje skečeve u programima The Burkiss Way i News Huddlines, a i bio je pisac jedne epizode programa Doctor on the Go.
Prema Adamsu, ideja za Vodič kroz Galaksiju za autostopere nastala je kada je pijan ležao u polju u Innsbrucku u Austriji, gledajući zvijezde. Lutao je noseći knjigu Vodič kroz Europu za autostopere kada je naišao na grad gdje nitko nije pričao njemu razumljivim jezikom. Kada se napio i otišao u polje spavati, bio je inspiriran nemogućnošću da komunicira s ljudima iz tog grada. Vodič kroz Galaksiju za autostopere originalno je nastao kao šestodijelna radio serija na BBC Radio 4 1978. godine. Radio serija bila je osnova za seriju knjiga, koja je postala poznatija kao ˝trilogija u pet nastavaka˝, a kasnije je nastala i TV serija. U vrijeme njegove smrti, ovaj serijal bio je prodan u više od petnaest milijuna primjeraka.
Sir Alexander Fleming, biolog – 1955.
Sir Alexander Fleming (Lochfield kod Darvela, 6. kolovoza 1881. – London, 11. ožujka 1955.), škotski biolog otkrio je antibiotsku supstancu lisozim i izolirao je antibiotik penicilin iz gljivice Penicillium notatum, za što je dobio 1945. godine Nobelovu nagradu. Otkrio je antibiotsku supstancu lisozim i izolirao je antibiotik penicilin iz gljivice Penicillium notatum, za što je dobio 1945. godine Nobelovu nagradu.
Sir Alexander Fleming
Antibiotici su farmakološki agensi koji mogu potpuno uništiti patogene mikroorganizme ili zaustaviti njihov rast ili razmnožavanje bez pričinjavanja značajnije štete organizmu domaćinu. Suvremena medicina snažno se oslanja na uporabu ovakvih kemijskih agensa u borbi protiv velikog broja zaraznih bolesti.
Otkriće penicilina kao antibiotika ipak se pripisuje škotskom znanstveniku Alexanderu Flemingu koji je 1928. godine otkrio izravno djelovanje penicilina kao antibiotika na uzorku stafilokokne bakterije koju je držao u Petrijevoj zdjelici. Zdjelica je bila ispunjena stafilokokima koji su pokrili dno. Na mjestima gdje je dodao penicilin pojavili su se čisti krugovi i vidljivo dno zdjelice. Zbog toga je zaključio da penicilin ima inhibitorno djelovanje na razvoj bakterije. Mislio je međutim da antibiotik nije u stanju preživjeti dovoljno dugo u čovječjem tijelu i zbog toga ne može biti učinkovit kao lijek te je odbacio mogućnost penicilina kao antibiotika.
Ovo se mišljenje promijenilo 1939. godine nakon što je australski znanstvenik Howard Florey na Oxfordskom sveučilištu nakon niza pokusa utvrdio da je antibiotik dovoljno jak za preživljavanje u čovječjem sustavu uz zadržavanje svoje antibiotske mogućnosti i aktivno djelovanje protiv patogena.
Penicilin je bio prvi antibiotik koji se proizvodio u količinama dovoljnim za spašavanje milijuna života.
Mihail Gorbačov izabran za generalnog sekretara CK KPSS-a – 1985.
Po njemu su političke reforme trebale dovesti do izbora u kojima se može izabrati između više kandidata, a dužnost ministra će moći obavljati i osobe koje nisu članovi komunističke partije. Po pitanju ekonomije država je donijela zakone kojim se tamošnjim kompanijama povećava samostalnost kako bi se ovim načinom krenulo u pravcu stvaranja tržišnog gospodarstva, što postaje prvi korak Perestrojke.
Mihail Gorbačov
Dana 24. kolovoza 1991. Mihail Gorbačov je dao ostavku na mjesto predsjednika SSSR-a i tako najavio raspad SSSR-a.
Bvši šef moćne komunističke partije Gorbačov je 1990. izabran je za prvoga predsjednika SSSR-a. Njegova je reformska politika dovela do demokratizacije i decentralizacije sovjetskog društva i države, ali nije mogla riješiti sve dublju gospodarsku i političku krizu.
Za neuspjelog puča konzervativnih snaga u kolovozu 1991., dok je tri dana bio u kućnom zatvoru, izgubio je politički utjecaj, a njegovu je ulogu preuzeo predsjednik Ruske Sovjetske Socijalističke Republike B. Jeljcin. Nakon odluke konstitutivnih republika da umjesto SSSR-a uspostave Zajednicu neovisnih država, Gorbačov je 25. XII. 1991. podnio ostavku na mjesto predsjednika SSSR-a, pa je ta država prestala postojati.
Franjo Kuharić, hrvatski kardinal – 2020.
Franjo Kuharić (Gornji Pribić, 15. travnja 1919. – Zagreb, 11. ožujka 2002.), hrvatski kardinal, počasni akademik HAZU.
Rodio se je kao najmlađe, trinaesto, dijete u siromašnoj ratarskoj obitelji u prigorskom selu Gornjem Pribiću u Općini Krašić.
Franjo Kuharić, hrvatski kardinal
Teologiju je studirao u Zagrebu. Zaređen je za svećenika 15. srpnja 1945. nakon župničke službe (Sv. Martin pod Okićem, Samobor). Pri njegovu je zaređenju u zagrebačkoj katedrali nadbiskup Alojzije Stepinac mladim svećenicima izrekao poznatu rečenicu: “Šaljem vas u krvavu kupelj”. Službovao je nakratko kao kapelan u župi Radoboju, te kao upravitelj župa u Rakovu Potoku i u Svetom Martinu pod Okićem. Pokušani su atentati na njega u Rakovom Potoku 1947. i u Jakovlju 1948., ali je preživio. Tadašnji zagrebački nadbiskup Franjo Šeper u jesen 1957. postavio ga je za župnika u Samoboru. Dana 3. svibnja 1964. posvećen je za biskupa u zagrebačkoj katedrali, te određen za pomoćnog biskupa nadbiskupu dr Franji Šeperu. Kad je Šeper imenovan za prefekta Svete kongregacije za nauk vjere, u kolovozu 1969., imenovan je apostolskim administratorom Zagrebačke nadbiskupije, a 16. lipnja 1970. zagrebačkim nadbiskupom, te u rujnu iste godine predsjednikom Biskupske konferencije SFRJ. Godine 1970. dobio je počasni doktorat zagrebačkog sveučilišta.
Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je kardinalom 1983. Moralni je autoritet za komunističke vlasti i u doba stjecanja hrvatske nezavisnosti. Podupirao je obranu Hrvatske pozivajući pritom na podržavanje moralnih načela.
Franjo Kuharić uvijek je ustajao i ustrajao u obrani vjere, prava pojedinca, inzistirajući na pravednosti i temeljnim načelima u doba komunizma, ali i u Domovinskom ratu. Ostajući trajno na načelima vjere kardinal Kuharić brani je pravo Hrvatske na njezinu samostalnost, ali je i s krajnjom otvorenošću ustajao na obranu potlačenih, naglašavajući kršćanska načela pravednosti i ljubavi.
U svojem četvrtstoljetnom nadbiskupovanju doživio je uspostavu neovisne i međunarodno priznate države Hrvatske, postao je prvi predsjednik prve Hrvatske biskupske konferencije i pripala mu je čast da kao prvi hrvatski crkveni dostojanstvenik ugosti jednoga rimskog prvosvećenika papu Ivana Pavla II., na hrvatskom tlu, prigodom prvog papina dolaska u Hrvatsku.
Zasigurno, poseban dan u životu kardinala Franje Kuharića predstavlja 3. listopad 1998. godine kada je papa Ivan Pavao II. na svečanom euharistijskom slavlju u Svetištu Majke Božje Bistričke blaženim proglasio njegovog zareditelja i svjedoka vjere kardinala Alojzija Stepinca.
Međunarodni dan ideja
…..
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža; http://www.enciklopedija.hr; Prolexis
